Pula, (IKA) – Vlč. Romano Širol, svećenik Porečke i Pulske biskupije, proslavio je u nedjelju 26. srpnja 50. obljetnicu svećeništva misnim slavljem u kapeli Svećeničkog doma “Betanija” u Puli, u krugu umirovljenih svećenika te nekolicine iz najuže rodbine. Vlč. Širol rođen je u selu Tončaki, nedaleko Žminja 15. veljače 1937. Teološki studij završio je pri Visokoj teološkoj školi u Pazinu. Za svećenika je zaređen 11. srpnja 1965. godine, a mladu misu slavio je u Pićnu. Prve župe u kojima je djelovao bile su Kringa, Muntrilj i Beram, gdje je bio od 1965. do 1968. Te godine biva premješten u župu sv. Matej – Cere od kuda ex currendo upravlja i župom Sv. Ivanac sve do umirovljenja u siječnju 2015. godine.
U prigodi svog zlatomisničkog jubileja svečar se je sa zahvalnošću spomenuo svojih pokojnih roditelja, te pokojnog brata Otavija i sestre Ane. Istaknuo je kakao je upravo ona na neki način zaslužna za njegovo svećeništvo, jer je vidjevši njegovu želju otišla tadašnjem njihovom župniku Ceku koji ga je uputio u sjemenište kod riječkih salezijanaca. Govoreći o vremenu svoga školovanja spomenuo je i činjenicu da je gimnaziju pohađao u više škola jer su tadašnje vlasti često zatvarale sjemeništa. U homiliji svečar je naglasio činjenicu da Isus stavlja čovjeka u sredinu, počeo je nahranivši mnoštvo, ali nije se zaustavio na tome, želi dovesti ljude Bogu. U današnjem je svijetu vrijednost čovjeka veoma srozana, nerođenima se život oduzima kao da nemaju nikakva prava ni dostojanstvo, posjetio je propovjednik. Kršćanin bi u čovjeku trebao vidjeti prije svega dijete Božje, a ne zauzimati stav s obzirom na godine, spol, simpatije, nacionalnost, ili nešto slično. Poslanje je Crkve braniti život i dostojanstvo čovjeka kao djeteta Božjega. Vjernici trebaju živjeti dostojno svoga kršćanskog života na koji su pozvani, a ne rasipati snagu ma nebitne materijalne stvari, naglasio je vlč. Širol. Napose je istaknuo važnost svećenikove službe posvećivanja u dijeljenju sakramenata, čemu materijalno također nikada ne bi trebalo biti zapreka. Svečar je još istaknuo kako svećenički poziv treba širiti svoje zrake na sva zanimanja, družeći se s ljudima svih životnih profila svećenik treba prožimati njihove živote Božjom prisutnošću, zaključio je propovjednik.
Slavljenik se na kraju sa zahvalnošću prisjetio župljana u župama gdje je djelovao, spomenuvši kako za njih moli i prikazuje mise, napose za pokojnike iz tih župa. Posebno je istaknu potrebu molitve za mlade, kako bi se znali oduprijeti napastima zla suvremenog svijeta. Svečanost je završena s “Tebe Boga hvalimo”.