Istina je prava novost.

ZLATNA OBLJETNICA MISNIŠTVA DVOJICE SVEĆENIKA S OTOKA LOŠINJA

Mali Lošinj, 10. 7. 2000. (IKA) - Svečanim misnim slavljem u malološinjskoj župnoj crkvi Porođenja BDM u nedjelju 9 srpnja na posebni način proslavili su 50. obljetnicu svećeničkog služenja dvojica lošinjskih sinova mons. Giovani Nikolić te mons. GIulio

Mali Lošinj, 10. 7. 2000. (IKA) – Svečanim misnim slavljem u malološinjskoj župnoj crkvi Porođenja BDM u nedjelju 9 srpnja na posebni način proslavili su 50. obljetnicu svećeničkog služenja dvojica lošinjskih sinova mons. Giovani Nikolić te mons. GIulio Vidulić. U prepunoj malološinjskoj župnoj crkvi u koncelebraciji sa svećenicima, koji potječu s otoka Lošinja, svećenicima Creskoga i Lošinjskog dekanata te uz slavljenika mons. Nikolića svečano misno slavlje predvodio je također slavljenik mons. Vidulić. Čestitajući slavljenicima te obraćajući se nazočnim vjernicima Maloga Lošinja kao i hodočasnicima koji su tom prigodom došli iz talijanskih gradova Lavariana i Porpeta, gdje danas ta dva slavljenika pastirski djeluju kao župnici, u svojoj je propovijedi najstariji svećenik s otoka Lošinja don Mario Kozulić govorio o vrednotama pastirskog djelovanja mons. Nikolića i mons. Vidulića u njihovih pet desetljeća svećeničkog staža pri čemu je istaknuo kako su obojica svećenika u teškom dobu društvenih kriza sačuvali vjeru u Boga, u svojim župama, među svojim vjernicima. Na kraju misnoga slavlja slavljenicima su prigodom zlatnog jubileja pastoralnog djelovanja, kao i za ustrajnost u svećeničkom služenju svoje čestitke uručili predstavnici vjernika te civilnih i mjesnih vlasti gradova Lavariana, Porpeta i Maloga Lošinja.
Inače, s tim danom kada su ta dvojica svećenika proslavila svoju 50. obljetnicu svećeničkog služenja Sveti Otac ih je imenovao kapelanima svoje Svetosti, između ostaloga i stoga što su kroz svoje služenje u župama uvijek podupirali i kontakte s vjernicima iz domovine.
Oba su svećenika rođena u Malom Lošinju. Kao sjemeništarci boravili su u Zadru, zatim u Velom Lošinju, da bi svoje studije teologije završili u Udinama. Zaređeni su za svećenike 1950. godine. Koliko god za jednog mladog svećenika ređenje predstavlja najradosniji dan u životu, njih su dvojica bili zakinuti, zbog ondašnjih političkih razloga, da tu radost podijele sa svojim sugrađanima, roditeljima i braćom. Cijeli svoj svećenički staž proveli su u biskupiji Udine kao župnici raznih župa.