Vinkovci, (IKA) – U organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) podružnica Vinkovci, Lidija Gajski, dr. med. spec. internista, održala je u utorak 12. travnja u velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima predavanje “Lijekovi ili priča o obmani”, koja je ujedno i tema njezine knjige. Kao uvod u predavanje, predsjednica HKLD-a podružnica Vinkovci Kata Krešić, dr. med. spec. epidemiolog, istaknula je važnost i zanimljivost teme kojom se želi sagledati čitav niz problema moderne farmakoterapije s različitih aspekata, i pokušava naći odgovore temeljene na stručnim i znanstvenim aspektima, ali i sociološkim, prvenstveno etičkim aspektima. Dvojbe postoje prvenstveno uz primjenu lijekova i uz regrutiranje bolesnih među zdravima. Liječnici se rukovode strukom i znanošću, ali uvijek mora biti prisutna skepsa koja pomaže da se kritički gleda na opće prihvaćene spoznaje, a opet u konačnici s osnovnim ciljem, a to je korist pacijenata.
U knjizi je dr. Gajski nastojala prikazati da su neki od lijekova koji se danas najviše propisuju zapravo pripravci skromne ili upitne djelotvornosti, potom je nastojala objasniti način na koji nastaje ta lažna predodžba o njihovoj vrijednosti i korisnosti i konačno ponuditi rješenje za problem velike potrošnje lijekova. Govorila je o učinkovitosti odnosno neučinkovitosti modernih lijekova i zlorabljenju znanosti. Podaci koje su mogli čuti okupljeni liječnici uvelike se razlikuju od informacije i predodžbe koje oni kao liječnici imaju. O tome je dr. Gajski rekla: “Naime, naš sustav edukacije kao i sustav medicinske znanosti uvelike je preuzet od strane proizvođača lijekova koji u stvari te djelatnosti zlorabe za svoje interese, svoj profit, a sve češće na štetu korisnika, dakle liječnika i uz jedno stanje nedostatka uvida, u stvari nedostatka svijesti profesionalca, dakle, liječnika o tome da smo zapravo iskorišteni, zloupotrijebljeni i pretvoreni u sredstvo za zaradu medicinske industrije.”
Dr. Gajski je nabrojala problematične lijekove. U analizi učinkovitosti lijekova pošla je od pripravaka kojima se bavi u praksi, a na koji i odlazi najveći dio proračuna za lijekove. To su lijekovi za kardiovaskularne bolesti, u prvom redu antihipertenzivi, dakle, preparati za spuštanje krvnoga tlaka gdje je zaključila da je veliki dio toga što se danas propisuje nepotreban i beskoristan. Tlak ne treba agresivno liječiti i spuštati. Nema dokaza da se isplati spuštati ga niže od 140/90. Lijekovi za masnoću su najveća prevara danas u modernoj medicini, potpuno neučinkoviti u žena, u kompletnoj populaciji žena potpuno beskorisni, a neku skromnu korist od tih pripravaka ima jedna skupina muškaraca koja već ima srčanu bolest, dakle anginu pektoris ili infarkt. Šećer u krvi u dijabetičara ne treba agresivno spuštati kao što to danas nalažu kliničke smjernice. Naime, prerano i previše se uvode i tablete naročito inzulin gdje je danas ta cijela priča oko kontrole liječenja dijabetesa jedno veliko maltretiranje i opterećivanje pacijenta s višestrukim dnevnim davanjem inzulina, dakle, kontrolama šećera u krvi, dijetom koja je usput rečeno također u kliničkom smislu beskorisna. Lijekovi za osteoporozu su jednako tako u većini beskorisni stoga što je sama ta bolest stvorena odnosno lažno kreirana za potrebe korporacija. Nadalje, antidepresivi su učinkoviti otprilike kao i placebo, dakle, djeluju onoliko koliko si i sam bolesnik umisli da mu pomažu. Kemoterapija je djelotvorna za hematološke neoplazme i neke druge rijetke tumore poput tumora testisa, jajnika, dojke donekle, međutim za najčešće karcinome kao što su karcinom želudca, debeloga crijeva, pluća, prostate, gušterače, oni su bezvrijedni. Cjepiva su također jedno veliko traumatično mjesto moderne medicine. Mislim da bi jedna objektivna, nepristrana evaluacija pokazala da su uvelike, a možda i u cjelini više nepotrebna.”

Dr. Gajski rekla je kako postoje lijekovi koji su djelotvorni “ali ono što nemamo je sustav objektivnog vrednovanja lijekova. Njime su zagospodarili proizvođači medicinske tehnologije. Sasvim općenito se može reći da nema mnogo dileme kad postoji objektivna tegoba. To je ono što je tradicionalna medicina i stoljećima radila, liječila ljude u patnji. Problem nastaje u području preventive koja se bavi ljudima bez ikakvih tegoba. To je jedan zloćudni pomak moderne medicine. Iz kurativne paradigme u kojoj je medicina liječila ljude u patnji prema preventivi kada je riječ o ljudima bez tegoba koje se na različite načine uvjerilo, jedan od njih je model faktora rizika, da im prijeti opasnost od razvoja kliničke bolesti u budućnosti, dakle, da su rizični i onda im se nude lijekovi kako bi se ti nepoželjni klinički događaji odnosno bolest u budućnosti prevenirala. Na tom području gdje je šansa razbolijevanja vrlo mala ne isplati se u pravilu primjenjivati lijekove. Preventiva je zdrav koncept, međutim, farmaceutske industrije ju zlorabe i pretvorile su je u medikamentnu preventivu a na tom području je vrlo mala ili vrlo upitna korist od tih lijekova”. Uputila je savjet bolesnicima, odnosno laicima: “Dok nemamo neku realnu tjelesnu tegobu i dok dolazimo u ordinaciju samo s komadom papira, laboratorijskim nalazom koji kaže da s nama nešto nije u redu, imamo neki rizik, na tom području treba biti vrlo oprezan, zadržati autonomiju nad vlastitim tijelom, zdravljem i ne dozvoliti tako lako da nas se pretvori u bolesnike u ovisnike o zdravstvenom sustavu.”