Bol, (IKA) – Dr. Renata Burai, profesorica pedagogije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, predstavila je na znanstvenome kolokviju o dominikancima i školstvu, upriličenom u Bolu na Braču 10. studenoga, izvještaje o pedagoškome nadzoru dominikanske gimnazije tridesetih godina 20. stoljeća. Inicijator i voditelj projekta toga znanstvenoga kolokvija bili su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu u povodu 110. obljetnice osnivanja dominikanske gimnazije u Bolu.
Na početku je istaknula da su u istraživanju te tematike naišli na knjižicu u kojoj su uočili 4 izvještaja, i to Ministarstva prosvjete, a riječ je o obavljenim nadzorima u dominikanskoj gimnaziji u Bolu. Nedavno su, isto tako, dobili oko 600 spisa iz beogradskoga arhiva, iz tadašnje Kraljevine SHS, te su na temelju tih spisa uočili nekoliko zanimljivih podataka. Pojasnila je kako su istraživanjem došli do toga da cijela stvar potječe još iz 1928. godine kada su dominikanci od nadležnoga ministarstva tražili pravo javnosti za niže razrede klasične gimnazije. Podsjetila je da su to pravo dominikanci tražili i ranije, ali im je ono bilo odbijeno. Poslana je, zatim, sedmeročlana komisija, među kojima i određeni inspektori koji su bili protiv da dominikanska klasična gimnazija dobije pravo javnosti jer, prema njihovu izvještaju, nije zadovoljava uvjete. Tadašnji ravnatelj dominikanac fr. Anđelko Rabadan godine 1928. počeo je s nacrtima za obnovu te škole, ali navedeni inspektori u izvješću nisu spomenuli da je u planu gradnja škole, te su ustrajali u tome da klasična gimnazija ne ispunjava uvjete za stjecanje statusa škole s pravom javnosti. Ravnatelj škole fr. Rabadan otišao je, zatim, u Beograd gdje je s predočenim nacrtima gradnje nove škole ishodio status škole s pravom javnosti.
Dr. Burai podsjetila je pobliže na izvršene inspekcijske nadzore u dominikanskoj gimnaziji u Bolu, i to nadzore izaslanika nadležnoga minstarstva dr. Ljubiše Glišića 1932. godine, zatim nadzornika Antuna Hurma 1937., nastavnoga inspektora ministarstva dr. Aleksandra Arnautovića 1938. i nadzornika Ilije Mamuzića, obavljene u školskoj godini 1939./1940. Pojasnila je, između ostaloga, da se nije radilo samo o inspekcijskim nadzorima nad bolskom gimnazijom, nego i o stručno-pedagoškome nadzoru. Dodala je kako je svrha obavljenih nadzora bila osim savjetodavnoga i instruktivnoga karaktera i unaprijeđenje nastave te poučavanja praćenja rada javne gimnazije, provjeravanje pridržavanja plana i programa javne gimnazije, zatim ispunjenost pedagoških i metodičko-didaktičkih zahtjeva i mjerila u izvođenju nastave te načini provođenja ispitivanja i ocjenjivanja učenika. Navela je, pritom, i važnije naglaske iz podnesenih izvješća o provedenim nadzorima. „Unatoč brojnim poteškoćama koje su pratile dominikansku gimnaziju iznimnim nastojanjima dominikanaca, posebice ravnatelja o. Anđelka Rabadana (24 godine je bio ravnatelj), dominikanska škola opstala je 71 godinu (na Bolu 54). U razdoblju 30. – 40. godine prošloga stoljeća dobila je pravo javnosti za klasična i realna odjeljena, za potpunu klasičnu gimnaziju s realnim odjeljenima”, poručila je profesorica s Hrvatskih studija. Zaključila je da je bolska dominikanska gimnazija osim nove zgrade imala i knjižnicu s bogatim fondom stručnih knjiga.