Split, (IKA) – Drugoga dana znanstvenoga simpozija u prigodi 100. obljetnice rođenja splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića, u petak 30. studenoga, u dvorani splitske bogoslovije održano je osam predavanja. Program, kojemu su nazočili splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i dubrovački biskup Mate Uzinić, započeo je predavanjem “Sudjelovanje biskupa Franića na Drugom vatikanskom saboru” prof. dr. Nediljka Ante Ančića, koji je predstavio Franićevo sudjelovanje kako u pripravnim radovima samoga Koncila tako i u samom Koncilu gdje je djelovao unutar doktrinarne komisije. Franić je ukupno imao 70-ak intervenata, bilo usmenih bilo pisanih, a većina ih se odnosila na Crkvu. Međutim, govorio je i o pitanjima biskupa, prezbitera, uloge BDM, redovnika, laika, ateizma i dr. Fra Nikola Mate Roščić govorio je o temi “Dijaloška otvorenost u duhu II. vatikanskog sabora”. Istaknuo je da se Sabor otvorio dijalogu unutar nje same, potom dijalogu prema drugim religijama i prema svijetu. Nadbiskup Franić bio je primatelj koncilskih poticaja te je u svom pastirskom djelovanju nastojao provoditi koncilske smjernice o uspostavljanju dijaloga s drugima i drugačijima. Tako je fra Nikola istaknuo da je nadbiskup Franić održao predavanje onodobno na Pravnom fakultetu u Splitu o teološkom pogledu na evoluciju i komunizam.
Prof. dr. Ante Mateljan govorio je o Frani Franiću i saborskoj viziji obnove Crkve u časopisu Crkva u svijetu. Sam časopis predstavio je kao plod želje nadbiskupa Franića da obnovi vlastitu biskupiju prema smjernicama koje je donio Koncil. Te obnove su obuhvaćale duhovnu, doktrinarnu i strukturalnu razinu. Franićeva praktična vizija obnove Crkve počiva na tri temelja: kršćanskom komunitarizmu, Crkvi siromaha i suradnji u Crkvi. Osobito je istaknuo nadbiskupovo zalaganje za Crkvu siromaha što je imalo odjeka i u međunarodnim teološkim krugovima. Izlaganje je završio riječima da je u svom osobnom životu dosljedno provodio ono što je naučavao.
Prof. dr. Ante Vučković, govoreći o obilježjima jezika u nadbiskupovim porukama i poslanicama, govorio je o tekstovima (propovijedima, poslanicama, čestitkama) koji su sabrani u Franićevoj knjizi “Bit ćete mi svjedoci” (CuS, 1996.). Ogradio se da neće vrednovati tekstove nego govoriti o njihovoj vrsti i naravi. To su prigodni tekstovi (Uskrs, Božić, korizma) koji su pisani da se javno čitaju, s jednosmjernom komunikacijom i s obilježjem autoriteta. Prisutni su retorički elementi, opomene, ali i ohrabrenja, a nedostaje im reagiranja na društveno stanje, reakcije na donošenje ili izmjene zakona, izravnoga govora političarima i vlastima. Dr. Vučković zaključio je da tekstovi pružaju svjedočanstvo vremena u kojemu Crkva nije igrala izravnu društvenu ulogu, a svoju je snagu pokazivala utjecajem na svijest i život vjernika. Stoga je veća okrenutost oblikovanju osobnog, svakodnevnog života. Iščitava se snažna briga za jasnu hijerarhijsku strukturu Crkve i nutarnju hijerarhijsku poslušnost, potom skrb za narod i njegovu budućnost (natalitet, iseljavanje, nevjera) te trud oko uspostave dijaloga s ateističkim vlastima i oko prikazivanja Crkve i vjernika kao dobrih i poželjnih članova društva.

Prof. dr. Jadranka Garmaz u predavanju “Katehetske inicijative nadbiskupa Frane Franića u duhu postkoncilske obnove” navela je da je nadbiskup Franić provodio koncilske smjernice i na području kateheze i religijske pedagogije te da je u tomu bio jedan od prvih u Jugoslaviji. Tako je organizirao brojne katehetske susrete, utemeljio je Teološki institut za kulturu laika. Analizirajući njegove poruke prigodom katehetskih susreta i dokumente koji se odnose na katehizaciju, dr. Garmaz istaknula je veliku aktualnosti tih dokumenata i za današnje vrijeme te je u tom svjetlu navela nadbiskupovo zanimanje za suvremene didaktičke metode i metodiku. Naglasila je da je napravio plan pouke vjeronauka koji je prilično sličan suvremenom planu vjeronaučne nastave. Prof. dr. Ivan Tadić prikazao je Franićevu filozofijsku misao u knjizi “Povijest filozofije” (CuS, 2001.). Izdvojio je tri vida: Franićeva predavanja iz povijesti filozofije, obzorje dijaloga kršćanske i marksističke misli i filozofiju u različitim prigodnim razmišljanjima. Istaknuo je da je Franić posebnu pozornost posvetio tomizmu. Filozofija je, zaključio je dr. Tadić, imala važnu ulogu u Franićevu nastavnom, pastoralno-društvenom i u osobnome životu i promišljanju. Bio je dobro upućen u Aristotelovu i skolastičku filozofiju, koje su mu bile sigurnost u obrani istina kršćanske misli i kršćanske vjere.
Prof. dr. Ivan Kešina govorio je o kršćanskom etosu u spisima Frane Franića. Istaknuo je njegov svjedočki život i istinsku kršćansku bratsku ljubav, benevolenciju pa i prema onima koji mu nisu bili naklonjeni niti prijateljski usmjereni. Smatrao je da ti i takvi nisu dobro razumjeli Drugi vatikanski sabor. Pozivao je na opraštanje i crkveno jedinstvo. Istinski kršćanski etos i kršćanska ljubav koju je Franić živio i propagirao je: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Prof. dr. Dušan Moro u predavanju “Mons. F. Franić i ekumenizam. Franićevi interventi u raspravi o dekretu Unitatis redintegratio” istaknuo je dva Franićeva govora, interventa o ekumenizmu i njegovo nastojanje osobito oko dijaloga s pravoslavnima (kršćani sa Zapada kao da ga ne dotiču). Netko je nastanak dekreta Unitatis redintegratio usporedio s rizičnom trudnoćom koja je imala svoje poteškoće, opasnosti i strahove ali koja je sretno i uspješno iznjedrila dekret novorođenče koje treba rasti, napredovati, jačati i biti sve prisutnije u svijesti svih pripadnika Katoličke Crkve i svih kršćana po cijelome svijetu. Biskup Franić je, zaključio je dr. Moro, u svom koncilskom vremenu i aktivnostima bio aktivni sudionik toga ekumenskog rasta, napredovanja, rađanja samoga dekreta koji će poslije u postkoncilskoj obnovi i u svojoj metropoliji vjerno slijediti i provoditi. Program su moderirali Silvana Burilović i Marinko Vidović.