Zadar, (IKA) – “Ljubo Stipišić Delmata – obrisi stvaralaštva i identiteta” naziv je znanstvenog simpozija održanog u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u petak 10. listopada, s ciljem vrednovanja i popularizacije Stipišićeva značaja i djela u želji da se Ljubino znanje i stvaralaštvo stavi na mjesto gdje pripada. U povodu treće obljetnice smrti toga, kako je rečeno, velikana hrvatskog duha koji je preporodio glazbenu narodnu baštinu u klapskom i pučkom crkvenom i glagoljaškom pjevanju, simpozij je organizirala Zaklada Ljubo Stipišić Delmata, uz suorganizatore, zadarsko Sveučilište, Umjetničku akademiju u Splitu, Festival dalmatinskih klapa u Omišu i Gradsku knjižnicu Zadar. Dvadeset i četiri stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva, iz raznih ustanova i područja u kojima je stvarao Ljubo, opisali su Delmatu kao jedinstvenu pojavu u hrvatskoj kulturi. On je uspostavio visoke kriterije u umjetnosti, s oznakama univerzalnih vrednota. Simpozij je poticaj istraživanju Delmatina opusa koji je u mnogome promovirao hrvatski kulturni identitet u domaćoj i svjetskoj javnosti. “Nije težio za međunarodnim scenama i tzv. “visokim društvom”, nego je živio kao plodan i jaki izdanak hrvatskog naroda, za baštinu i umjetnost koje ostavlja hrvatskom narodu”, rekao je akademski umjetnik Josip Botteri Dini, istaknuvši da je Delmatin pjesnički, glazbeni i slikarski opus odraz njegova duha vjernika koji je lice Krista tražio u sebi i drugima, svojim platnima, crtovljima, pjesmama. Drugovao je s don Ivanom Cvitanovićem i fra Franom Delićem, Ljubina dva strica su dominikanci. Njegov atelje bio je duhovni forum gdje se plodonosno i kreativno raslo, rekao je Dini. “Na njegovu stolu stalno je kao znak uskrslog Krista gorjela voštanica. Često smo zajedno molili i u razgovorima tražili lice Božje. Njegovo Sveto pismo, sve iscrtano s podcrtanim recima, svjedočanstvo je njegovih duhovnih traženja”, rekao je Dini. Mnogi umjetnici zastali su na putovima duha, zbunjeni na tržištu ideja i tzv. trendova. “I Delmata je bio izložen kušnjama, no odolio je snagom svoje darovitosti i široke kulture koju je stalno izgrađivao. U svojoj intelektualnoj i kreativno umjetničkoj marljivosti bio je požrtvovan i redovit, što danas nedostaje mladim umjetnicima. Nikad nije bio umoran za umjetnost i duhovnost, za stvaranje, razgovor o umjetnosti i duhovni razgovor. Pomogao je bolesne, poput starih bratima čije je napjeve čuvao i proučavao te je u duhu te glazbe stvorio mnoge sakralne glazbe. Često je boravio sam u crkvi i bio u molitvi i meditaciji”, rekao je Dini. Delmatina antologijska skladba “Dalmatino povišću pritrujena” podsjeća na koralne crkvene napjeve u prepletu s dalmatinskom pučkom i glagoljaškom pjesmom. Otkrio je vlastiti glazbeni izraz i bio izvoran u svojim djelima. Delmata je svako svoje djelo započinjao zazivom Duha Svetoga da mu pritekne u pomoć. Bio je bogotražitelj koji je pitao naglas u svojim djelima. Slikao je i procesije i evanđeoske teme, osobito motive Posljednje večere, Kalvarije i Gospodinova uskrsnuća. “Stipišić je bio s narodom, osjećao je duh naroda, slušao njegova pjevanja, mudre izreke, koje je nazivao batude te ih je zapisivao. Baštini je darovao samog sebe i nadoknadio nemar i propuste onih koji nisu imali oduševljenje i hrabrosti za to. Hrvatska narodna baština bila je nedovoljno stručno obrađena i bez poticaja od strane poznavatelja narodnog stvaralaštva. Delmata se pojavio kao prorok prije zaborava mnogih običaja i oblika narodnog stvaralaštva, i prije gubitka volje za zajedništvom, bez kojeg nema narodne baštine”, rekao je Dini, podsjetivši da su u komunizmu sva okupljanja ljudi bila nadzirana. I pjevanje u klapama je bila radnja opasna za društvo, pa se mnogi nisu pridružili pjevačima i izlagali prisluškivanju. Unatoč tome, Delmata je s razborom i mudrošću uspijevao okupljati i oduševljavati za glazbenu baštinu brojne pjevače i sastave.
O Svetome u misli Stipišića govorio je dr. Daniel Mišćin. Ljubo je čeznuo za domom i domovinom te je govorio da cijela naša narodna povijest, sve što imamo i jesmo, nije naše, individualno, nego u nama žive i progovaraju preci. Mišćin je podsjetio kako je Delmati s hodočašća iz Svete zemlje donio pomast iz bazilike Kristova groba, a Ljubo je time pomazao sva četiri ugla svoga radnog stola. Sudionici simpozija ukazali su na slojevitost njegova bogatog opusa koji tek treba otkriti. “Delmata je išao kroz život s velikom dozom dobrote za svakog čovjeka i iznimne ljubavi za baštinu. Nije umjetnik koji sjedi u svom kabinetu, nego mu je inspiracija život njegovog naroda, tradicija i komunikacija sa svakim čovjekom”, rekao je prorektor Sveučilišta u Zadru dr. Robert Bacelja. Istaknut je njegov pedagoški rad s najmlađima. Delmata je suutemeljitelj Pasionske baštine u Zagrebu. Surađivao je u izboru pučkih pasionskih napjeva, stvarao je pasionske teme. Autor je oratorija “Kalvarija” koji je praizveo ansambl Lado, “Postaje križne puka našega”, Rapske muke i Uskrsnuća, jedinoga cjelovečernjeg oratorija s uskrsnim sadržajem u hrvatskoj glazbi. Bio je jedan od utemeljitelja Omiškoga klapskog festivala i susreta klapa u konkatedrali Sv. Petra u Splitu. “Moć tišine pred raspelom za čovjeka koji to proživi za dobrobit zajednice nije bilo uzalud. Skromnost, samozatajnost i dubina snage u njemu koja je iznjedrila tolika djela, izdvaja Delmatu iznad drugih”, rekao je upravitelj Zaklade Delmata mr. Ivan Pehar, zahvalivši Ljubi što je u dubokoj povezanosti duha i tijela, prošlosti i budućnosti, donio na svjetlo čudesne plodove ljubavi, ostavljajući ih kao veliko nasljedstvo svome hrvatskom narodu.
Navečer je u HNK Zadar održan koncert klapa i pučkih pjevača s evociranjem Ljubinih djela te izložba Ljubinih slika, što je pohodio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U Sv. Filipu i Jakovu služena je misa zadušnica i svečano otkrivena spomen ploča Ljube Stipišića Delmate.