Zagreb, (IKA) – Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Fenomen Glasa Koncila 1963.–2013.” kojim se označava vrhunac proslave zlatnoga jubileja postojanja toga katoličkog tjednika održava se 25. studenoga u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Nakon uvodne riječi predsjednika Programskog odbora skupa dr. Igora Kanižaja, okupljenima je pozdravnu riječ uputio v. d. direktora i glavni urednik Glasa Koncila mons. Miklenić, rekavši da je cilj skupa objektivno vrednovanje izvjesnih, vjerojatnih doprinosa Glasa Koncila crkvenom životu u njegovim različitim razinama i aspektima, doprinosa boljitku života hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana na kulturnom, gospodarskom, odgojno-obrazovnom, socijalnom i drugim područjima društvenoga života.
Glas Koncila postao je nezaobilazno povijesno vrelo recentne crkvene povijesti na ovim prostorima, obzirom da je, podsjetio je mons. Miklenić, kao crkveni list od samih početaka sudionik crkvenog služenja na području naviještanja, katehizacije, caritasa, zajedništva, ekumenizma i doprinosa općemu dobru cjelokupnog društva te jer u koncepciji dnevnika koji izlazi tjedno, bilježi sva relevantna događanja Crkve u Hrvata i opće Crkve, osobito djelovanje i poruke poglavara Katoličke Crkve.
Potom je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić svečano otvorio znanstveni skup. „Danas smo ovdje da se prisjetimo pedesetogodišnje povijesti katoličkih novina Glas Koncila, misleći sa zahvalnošću na ljude i događaje koji su obilježili te novine. Glas Koncila rođen je u gibanjima koja su spajala ‘nova et vetera’ u događaju Drugoga vatikanskoga koncila i u provedbama crkvene obnove nakon njega”, rekao je kardinal te istaknuo kako današnji događaj potvrđuje rast u trajanju, rast koji nije zaboravio korijene i potrebu uvijek novih pothvata koji ostaju vjerni crkvenosti i svježini Duha Svetoga, „kao zalogu naše kršćanske životnosti i svjedočenja”.

Plenarna predavanja održali su tajnik Papinskoga vijeća za sredstva društvene komunikacije mons. Giuseppe Scotti i glavni urednik talijanskih katoličkih dnevnih novina “Avvenire” Marco Tarquinio.
Uvodeći u plenarno predavanje „Uloga katoličkog tjednika u Crkvi: danas i sutra”, mons. Giuseppe Scotti istaknuo je 50. obljetnicu izlaženja Glasa Koncila kao značajnu prigodu koja govori o dalekovidnosti i hrabrosti ove mjesne Crkve koja je željela da ljudi upoznaju i žive Koncil, u godinama u kojima su muževi i žene u ovoj zemlji doživljavali diskriminaciju i kušnju zbog svoje pripadnosti Kristu koja je, u nekim slučajevima, završavala mučeništvom.
Podsjećanje na ozračje u kojem je tjednik nastao ali i ozračja na svjetskom obzoru, poglavito misleći na progon Crkve odnosno strah od novoga svjetskog rata koji je svijet proživljavao s kubanskom krizom, Scottiju je poslužilo kako bi istaknuo da je i danas kao i onda potrebno imati istu hrabrost i isti polet u suočavanju sa sadašnjim izazovima, s dalekovidnim pogledom koji je resio naraštaje prije nas. Podsjećanje na one godine, junačke ali već daleke, i njihovo razumijevanje možda nam može pomoći da bolje sagledamo i razumijemo ulogu katoličkog tjednika u današnjoj Crkvi i društvu. I danas uistinu, premda u promijenjenim političkim i gospodarskim uvjetima, postoji potreba da se izađe iz “doma robovanja”, kao što čitamo u Knjizi o Jošui, i kao što je bio slučaj u povijesti ovoga naroda, rekao je mons. Scotti.
Tajnik Papinskoga vijeća za sredstva društvene komunikacije u svom je govoru naglasak stavio na govor o aktualnim izazovima na koje katolički tjednik “mora” odgovoriti, kako bi pomogao čovjeku (čitatelju) da bude “protagonist promjene” s vjerodostojnim pogledom na svijet. Katolički tjednik danas, dok s jedne strane ne može napustiti sučeljavanje s poviješću svoje zemlje, s njezinom kulturom, vjerskim životom i novim religijskim pokretima koji se javljaju u ujedinjenoj Europi, mora s druge strane biti svjestan drugih dvaju izazova. To je izazov digitalnog svijeta s njegovim novim i velikim mogućnostima te, istovremeno, krhkost glasa zapisanog na papiru tjednika. Mora se stoga trsiti kako bi integrirao te dvije dimenzije te kako bi osposobljavao za vedro iščitavanje sadašnjosti i otvarao perspektivu za budućnost, istaknuo je mons. Scotti te pojasnio kako tjednik mora znati da je i danas njegov cilj pomagati suvremenom čovjeku da postane istinski slobodna osoba.
Poseban naglasak u predavanju stavio je na govor o katoličkom tjedniku kao glasu mladih u Crkvi i za Crkvu. Što li je, dakle, katolički tjednik ako li ne glas mlade Crkve koja je kadra govoriti mladima, Crkve svježega lica koja poziva i pomaže ljudima da budu protagonisti promjene i mogućnosti novoga života? Što li je, ako ne lice Crkve čija su vrata uvijek otvorena onima koji se nalaze na ulici života i koja želi biti družica svakom čovjeku, rekao je mons. Scotti.

Marco Tarquinio održao je predavanje o temi „Iskustvo katoličkoga dnevnika i izazovi ujedinjene Europe”. Za jednog je novinara uvijek velika radost kad može sudjelovati na proslavi neke novinske kuće. Radost je dvostruka kad odaje poštovanje dugoj i slavnoj povijesti kao što je slučaj s Glasom Koncila; koja k tome biva još snažnijom u razdoblju u kojemu živimo, punom poteškoća za novine i periodičke publikacije kako u našoj Europi tako i na drugim kontinentima. Mnogo se toga mijenja, podosta brzo i ne uvijek na način koji bi zavrijedio divljenje i bio obećavajući, u svijetu medija, koji jesu i ostaju ključna sredstva za širenje pouzdanih informacija i važnih mišljenja, stvarajući tako društveno i ljudsko “ozračje” u kojemu živimo. Na djelu je revolucija koja i dalje nudi nova mjesta i nove načine komunikacije; svi su oni važni, jer su svi korisni kako bi do muževa i žena na početku ovog trećeg tisućljeća doprla i velika kršćanska novost, poruka koju želimo i moramo dijeliti s drugima, a koju su više od dvije tisuće godina kršćani znali širiti pomoću sredstava svojstvenih različitim “modernim dobima” koja su se nizala kroz povijest. S nakanom da dotaknemo i promijenimo život ljudi, donoseći im Isusa i privodeći ih k njemu, nikada prisilom nego, kako kaže papa Franjo, snagom “privlačnosti”, rekao je Tarquinio, istaknuvši kako ovome vremenu korjenitih novina (koje nisu samo tehničke naravi), ne mijenja se i ne može biti uklonjena ili zaboravljena jednostavna temeljna istina, da ondje gdje nema točne, dubinske i u potpunosti dostupne informacije; gdje nedostaje ili se ne može pronaći bistra voda razložnih, pluralističkih i svim građanima stvarno dostupnih mišljenja, neizbježno vlada oskudica slobode, demokracije i humanosti.
Kratkim pregledom razvoja, društvene uloge i koncepcije talijanskog nacionalnog dnevnika katoličkog nadahnuća Avvenire, njegov je glavni urednik u općemu smislu ocijenio vrijednost i nužnost katoličkog dnevnika u današnjoj Europi, osobito danas, u svijetu koji bi, kako je kazao, svime trgovao. Kršćani su oni koji znaju koliko vrijedi muškarac, svaki muškarac, i koliko vrijedi žena, svaka žena. Stoga, za razliku od izvjesnih ciničkih načina razmišljanja i izvjesnog povratničkog vulgarnog materijalizma, vjernici znaju da nijedan muškarac i nijedna žena nemaju cijene, nikada, ni u kojoj fazi i uvjetima svojega postojanja. (…) A znaju i to da taj čovjek nikada nije sam, tj. da je njegov temelj izvan i mimo ljudskih odnosa, koliko god oni plodni i presudni bili. Jer da je sam, moglo bi ga se osvojiti, porobiti, uvjetovati, njime manipulirati, čak i zapakirati za prodaju… I sve jasnije biva da se upravo na to stanje osamljenosti i tržišne vrijednosti želi svesti muškarca i ženu, u svijetu koji bi svime trgovao. Stoga se ne možemo umoriti ponavljajući, i nadasve svjedočeći svojim životom, da nije sve “na cjenjkanje”. (…) Čovjek ne može biti sveden na proizvod poredan na stolovima laboratorija ili na policama trgovina, upozorio je Tarquinio.
Činjenica je, nastavio je Tarquinio, da se život obitelji zasnovan na braku jednoga muškarca i jedne žene nalaze se na ciljniku čitavoga Zapada i mnogih zemalja Europske Unije. To obezvrjeđivanje ljudskoga postojanja i obiteljskoga krila koje ga prihvaća i u kojemu ono sazrijeva, krije u sebi opasnost da dođe do izokretanja pogleda, do povratka praksa za koje se mislilo da su zauvijek izbrisane, tj. do svijeta koji je vrlo moderan, a ipak užasno star. (…) Nazadovanje je moguće, ali ne i neizbježno. Tome služe, uvijek i još uvijek, i oni novinarski glasovi, slobodni i vjerodostojni, duboki i uzvišeni, koji su kadri pratiti i podržavati promišljanje i zauzimanje svih onih koji u različitim zemljama Unije, ovdje u Hrvatskoj kao i u Francuskoj, u Španjolskoj kao i u Italiji, dobro shvaćaju, ili barem počinju naslućivati da “biti u Europi” ne može i ne smije značiti prikloniti se određenim gospodarskim parametrima, prepustiti se prevladavajućim misaonim strujama, predati se pred društvenim vratolomijama koje se lažno predstavljaju kao “progresivne”, istaknuo je Tarquinio zaključivši da će „Europa biti ono što ćemo biti mi, katolici”.
U nastavku skupa, više od trideset teologa, povjesničara, komunikologa i novinara iz Italije, Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u predavanjima vrednuje teološki doprinos Glasa Koncila crkvenom životu; doprinos Glasa Koncila medijskoj kulturi, društveni i politički značaj Glasa Koncila, a istaknut će i neke nove izazove za Glas Koncila ali i crkvene medije općenito.