Split, (IKA) – Drugog dana znanstvenog skupa Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koja se održava, uz suorganizaciju Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, Franjevačkog samostana sv. Frane u Imotskom, župe Duha Svetoga u Lovreču, Općine Lovreć i Društva Lovrećana u Zagrebu na temu “Fra Šimun Milinović (1835.-1910.) barski nadbiskup: povijesne okolnosti i djelo o stotoj obljetnici smrti”, u subotu 23. listopada program je započeo predavanjem prof. dr. Marka Troglića iz Splita naslovljeno “Odnos Austrije prema Dalmaciji u Milinovićevo doba”. “Hamburška je bečka politika spram Dalmacije u doba života i djelovanja fra Šimuna Milinovića bila višeslojna u mnogočemu veoma kompleksna. Beč je na Dalmaciju koju je definitivno zadobio na Bečkom kongresu, gledao kao zemlju ‘osvojenu mačem’ (‘ius gladi’) te ju u nadolazećim desetljećima počeo uređivati po uzoru na ostale austrijske pokrajine”, kazao je Trogrlić.
Drugo predavanje održao je prof. fra Zvonko Tolić s Franjevačke klasične gimnazije u Sinju koji je govorio o “Crkvenim prilikama u Milinovićevo doba”. Druga polovica 19. stoljeća vrijeme je intenzivnih prijepora Katoličke Crkve i sve većeg liberalizma koji se uvukao i u razmišljanja mnogih vodećih ljudi Crkve pa liberalni katolicizam izaziva u njoj i unutarnje trzavice. No ponegdje je u Crkvi postojala gotovo simbioza između konzervatizma i liberalizma. Tako je u Hrvatskoj svećenstvo tog vremena izrazito konzervativno, ali rado i nerijetko snažno prihvaća liberalne ideje koje teže nacionalnoj emancipaciji te u njima vidi budućnost vlastita naroda. Takvim stremljenima i interesima zaokupljen je i fra Šimun Milinović već od svojih studentskih dana, istaknuo je predavač. “Neposredno prije i u vrijeme Milinovićeva biskupstva veoma je intenzivna želja Katoličke Crkve za uspostavom ponovnog jedinstva svih kršćana, a posebice se to odnosilo na pravoslavni Istok. S druge strane, pravoslavci su sa skepsom i otporom gledali na takve inicijative koje su dolazile od najviših instanci Katoličke Crkve. Sam je papa Leon XIII. (1878.-1903.) objavio oko 30 dokumenata koji se izravno tiču ponovnog crkvenog jedinstva. On je uz to, doduše s neuspjehom, pokušao uspostaviti konkordate s pravoslavnim državama. Značajni su u to vrijeme snažni pokušaji biskupa Strosmayera da se zauzme za takvu papinsku inicijativu te isto tako snažni, a kasnije se pokazalo i nepremostivi, otpori pravoslavne crkvene hijerarhije da onemogući takvu ulogu i politiku Katoličke Crkve”. Prof. Tolić zaključio je kako je Milinović poslan u Crnu Goru sa željom da bude poveznica katolika i pravoslavnih, Istoka i Zapada, a u tom je kontekstu kasnije dobio i naslov ‘primas Serbie’ 1902. godine.
Prof. dr. Josip Vrandečić iz Splita u predavanju na temu “Autonomistički pokret u Dalmaciji i Matasov krug franjevaca” je kazao kako se u radu nastoji pokazati ideološke i društvenoekonomske značajke tzv. Franjevačkog preporodnog kruga kao najvažnijeg u mobilizacijskoj fazi hrvatskog nacionalnog pokreta. “U središtu je pozornosti preporodna aktivnost profesora sinjske Franjevačke gimnazije, osobito fra Ante Konstantina Matasa, fra Špire Tomića, fra Jakova Grupkovića i fra Šimuna Milinovića.
U izlaganju “Fra Šimun Milinović kao profesor i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju” mr. fra Josip Grabovac s Franjevačke klasične gimnazije u Sinju je kazao kako je Franjevačka klasična gimnazija u Sinju stekla 1854. god. pravo javnosti pod nazivom ‘Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. Franjevca Prisv. Odkupitelja’. Kroz nju će proći tisuće mladića iz Dalmatinske zagore, Makarskog primorja, Neretve, Bosne i Hercegovine. To je ujedno bila i prva gimnazija u južnoj Hrvatskoj s hrvatskim nastavnim jezikom. U toj će Gimnaziji, kao plodan pisac i borac za narodna prava, najveći dio svoga života provesti i fra Šimun Milinović, najprije kao učenik (1854.-1856.), a potom i kao suplent (1865.-1886.) Uz nastavničku službu ističe se i u narodnom pokretu u 60-tim godinama 19. st. i kasnije. U teškim danima, fra Šimun postaje prvi put ravnatelj gimnazije (1878.-1880.), a 1885. izabran je po drugi put za ravnatelja. Odmah se zdušno dao na posao kako bi Gimnaziji pribavio državnu pomoć i pravo javnosti. Upravo kad je bio sve pripremio da joj opet vrati staru slavu kao javnoj ustanovi, stiže vijest (1886.) da je imenovan barskim nadbiskupom.
Doc. dr. Zoran Velagić iz Osijeka u svom izlaganju na temu “Intelektualno ozračje druge polovice 19. stoljeća i spisateljski rad fra Šimuna Milinovića” je kazao kako je cilj radnje istražiti i prikazati kulturni i intelektualni kontekst koji je omogućio i oblikovao znanstveno djelovanje fra Šimuna Milinovića.
Prijepodnevni dio programa završio je predavanjem prof. Bojana Marottija iz Zagreba na temu “Zapisnik sljednika jata i imenični genitiv množine u spisima fra Šimuna Milinovića”. “Premda se je u svojim djelima, razmatrajući ih sa stajališta jezika kojim su pisana, fra Šimun Milinović držao u osnovi zasada Zagrebačke filološke škole, u njegovim se spisima ipak može uočiti određena razlika između ranijih radova, nastalih krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 19. stoljeća, i onih kasnijih, nastalih sedamdesetih i osamdesetih godina. Ta se razlika ogleda ponajprije u zapisu sljednika jata te u pisanju (ili nepisanju) dočetnoga –h u imeničnom genitivu množine, a usporedna je rasprava koje su se o tome vodile sredinom 19. st. Te su rasprave postupno dovele do toga da su stanovite promjene na razini književnog jezika prihvatili i pojedini pripadnici same zagrebačke škole”.