Daruvar, (IKA) – U organizaciji Požeške biskupije i suorganizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i daruvarske župe održan je 8. studenoga u Glazbenoj dvorani Dvorca grofova Jankovića u Daruvaru znanstveni skup o stotoj obljetnici rođenja biskupa Josipa Salača. Među brojnim uzvanicima bili su požeški biskup Antun Škvorčević, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Oslić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu dr. Stjepan Baloban, uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu akademik Dubravko Jelčić, daruvarski gradonačelnik Zvonko Cegledi, predsjednica saveza Čeha u Daruvaru Eleonora Janota, predstavnici Prvostolnog kaptola zagrebačkog na čelu s prepoštom Vladom Košićem, zagrebačkim pomoćnim biskupom i članovi požeškog Stolnog kaptola, svećenici i redovnice te skupina bogoslova iz Zagreba.

Moderator programa bio je Ivica Žuljević, kancelar Požeške biskupije, koji je na početku dao potrebne naputke i najavio govornike. Nakon molitve prvi je uime organizatora govorio biskup Škvorčević. Među ostalim je istaknuo da kao pastir požeške mjesne Crkve smatra svojom dužnošću “spriječiti da potonu u zaborav značajni crkveni ljudi podrijetlom s prostora naše mlade Biskupije, bilo da su ubijeni u doba totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća, bilo oni koji su ostavili snažan trag svojim predanim djelovanjem. To sa svom iskrenošću želim učiniti i prema osobi biskupa Josipa Salača. Stoga sam prigodom stote obljetnice njegova rođenja proglasio 2008. njegovom godinom za rodnu mu daruvarsku župu, s namjerom da tijekom toga vremena Daruvarčanima omogućimo bolje upoznavanje njegova lika i djela, da iskažemo zahvalnost i poštovanje duhovnom velikanu ovoga Grada, prihvatimo izazov njegovih vjerničkih opredjeljenja i slijedimo primjer vjernosti Bogu i Crkvi. Tome bi trebao pridonijeti i Znanstveni skup koji danas započinje u njegovu rodnom Daruvaru”. Biskup je pozdravio sve nazočne, posebno predavače i zahvalio im za pozornost koju iskazuju Josipu Salaču, Daruvarčaninu velikog duha, te je izrazio nadu da će mu grad Daruvar znati čuvati spomen i na taj način da određenu ulicu nazove njegovim imenom i postavi spomen ploču na njegovoj obiteljskoj kući.

Uime zagrebačkoga KBF-a skup je pozdravio dekan Oslić. Istaknuo je da je biskup Salač višegodišnjim djelovanjem na Bogoslovnom fakultetu “svoj duh i znanje utkao u obrazovanje i odgoj tadašnjih generacija, a time, kao i ostalim svojim angažmanima pokazao smjer budućim svećenicima Crkve u Hrvata u onim teškim i Crkvi nenaklonjenim vremenima” te je zahvalio požeškom biskupu što je organiziranjem znanstvenog skupa želio podsjetiti hrvatsku javnost na lik i djelo toga velikog čovjeka.
Uime Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pozdravnu riječ uputio je rektor Baloban. Podsjetio je na službe koje je Josip Salač vršio u toj ustanovi više od dvadeset i pet godina, na inicijative koje je pokretao u Bogosloviji i izvan nje. Izrazio je radost što je Požeška biskupija organizirala znanstveni skup “koji je prigoda crkvenoj i društvenoj javnosti u Hrvatskoj prikazati lik svećenika, intelektualca, neumornog tražitelja novoga na intelektualnoj i duhovnoj razini. Hrvatska je, nažalost, poznata po tome da slabo cijeni vlastite ljude i njihove doprinose bilo u Crkvi bilo u društvu, bilo u znanosti bilo na drugim područjima vjerskoga, crkvenoga, kulturnoga i uopće društvenoga života”.

Moderator Žuljević pročitao je potom ulomak iz pisma kardinala Josipa Bozanića, koje je uputio biskupu Škvorčeviću prigodom znanstvenog skupa, a u kojem među ostalim kaže da se Salač u svojim obrazovno odgojnim službama “pokazao kao vrstan pedagog, psiholog i voditelj duša po čemu ga se mnogi svećenici i danas rado sjećaju. U brojnim dužnostima što ih je obnašao, kao kanonik i pomoćni biskup, odlikovao se jednostavnošću i nesebičnošću te nepokolebljivošću u progonima i trpljenjima za Kristovu Crkvu. Kardinal je predavačima i sudionicima skupa poželio Božji blagoslov. Kardinal Vinko Puljić u pismu biskupu Škvorčeviću žali što mu nije moguće sudjelovati na skupu te je izrazio svoju čestitku i pozdrav svim sudionicima.

U prvom radnom dijelu skupa kojem je predsjedao biskup Vlado Košić govorio je Vjenceslav Herout na temu Obitelj Josipa Salača, školovanje i zaposlenje. Iznio je niz nepoznatih, zanimljivih pojedinosti iz Salačeva obiteljskog života, te je osvijetlio njegova mladenačka idejna lutanja, razloge zbog kojih je cijelog života bio duboko vezan sa svojim sestrama, osobito Emilijom, školovanje u Daruvaru i Novoj Gradiški, zaposlenje kao poštanski činovnik u Zagrebu te njegovu odluku da krene putem svećeništva.
Marijan Lipovac prikazao je Odnos Josipa Salača prema Daruvaru, prvenstveno kao kapelana u svojoj rodnoj župi u nastojanju da putem kulturne djelatnosti i katoličkih udruženja svoje češke sunarodnjake obnovi u njihovoj pripadnosti Katoličkoj Crkvi i istrgne od pogubnog utjecaja određenih vjerskih i drugih djelatnika, koji su dolazili iz Čehoslovačke, u čemu je veliko značenje imao njegov nastup u propovijedima na češkom jeziku. Lipovac je govorio i o odnosu Daruvarčana prema Salaču.
O Katehetskoj djelatnosti Josipa Salača govorio je Josip Šimunović te je na temelju školskih izvora prikazao njegov gotovo desetogodišnji vjeroučiteljski rad na Državnoj Prvoj ženskoj gimnaziji u Zagrebu.
Damir Bobovec obradio je temu Odgojiteljska služba Josipa Salača: vicerektor i rektor u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Na temelju arhivske građe i svjedočanstva još uvijek živih svećenika kojima je Salač bio poglavar, Bobovec je prikazao stanje u Bogoslovnom sjemeništu te samo imenovanje i Salačevo djelovanje u spomenutim službama.
Nakon odmora, u drugom radnom dijelu znanstvenog skupa predsjedao je dr. Oslić. Prvi predavač bio je Anđelko Košćak, koji je govorio na temu “Josip Salač, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu”. Prikazao je njegove svakodnevne duhovničke aktivnosti, službe koje je obnašao izvan Bogoslovije, njemu vlastit pristup svećeničkim kandidatima – od primanja u Bogosloviju do ređenja – njegovo liturgijsko nastojanje, osobito u obnovi nakon II. vatikanskog sabora, vođenje Marijine kongregacije bogoslova s liturgijskom, misijskom, glazbenom i drugim sekcijama, izdavačku djelatnost, vođenje rekolekcija i duhovnih vježbi.
O sudskom procesu Josipu Salaču, duhovniku Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu izložio je Stjepan Kožul. Prikazao je pristup komunističkih vlasti prema Crkvi nakon II. svjetskog rata u nastojanju da se putem namještene inkriminacije zatvore sve Bogoslovije pa tako i zagrebačka. Opisao je uhićenja i optužnicu skupine bogoslova, duhovnika Josipa Salača i vicerektora Franje Talana, sam sudski proces, osudu Salača od 17. svibnja 1951. na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od šest godina i na gubitak građanskih prava. Prikazao je i njegov boravak u starogradiškom logoru.
Sr. Stjepan Baloban najprije je obrazložio promjenu naslova teme koja mu je zadana te je istaknuo da na temelju provedenih istraživanja želi govoriti o “Josipu Salaču, asistentu i privatnom docentu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu”. Prikazao je Salačevo nastavno-znanstveno djelovanje tijekom gotovo dvadeset i jedne godine kao nastavnik različitih kolegija: asistent pri katedri Moralnog bogoslovlja, privatni docent za duhovno bogoslovlje i misiologiju, te predavač sociologije odnosne crkvenog socijalnog nauka.
Doprinos Josipa Salača na liturgijskom području, osobito u liturgijskoj obnovi nakon II. vatikanskog sabora prikazao je Ante Crnčević. Smjestio je Salačeva liturgijska nastojanja u zagrebačkoj Bogosloviji i izvan nje u kontekst liturgijskog pokreta u Hrvatskoj, povezanog s djelovanjem Dragutina Kniewalda i Ivana Merza i kasnijim drugim pregaocima. Poslužio se svjedočanstvima pojedinih svećenika i pisanim tragovima te je ocrtao Salačeve napore oko liturgijskog života u Bogosloviji i obnove nakon II. vatikanskog sabora, što je imalo za posljedicu da se ta obnova u Zagrebačkoj nadbiskupiji po svećenicima koje je on oblikovao odvijala bez ozbiljnijih poteškoća.
Stjepan Razum izložio je temu “Josip Salač, kanonik i pomoćni zagrebački biskup”. Prikazao je njegovo imenovanje za kanonika Prvostolnog kaptola, predsjednika Dijecezanskog liturgijskog odbora, duhovnika svećenika Zagrebačke nadbiskupije, arhiđakonsku službu, referenta Nadbiskupskog duhovnog stola za župnu upravu, imenovanje za naslovnog biskupa Balijane i pomoćnog zagrebačkog biskupa, službu generalnog vikara nadbiskupa Franje Kuharića, biskupskog vikara za sjemeništa, imenovanje za člana Vijeća za kler i apostolat laika pri BKJ, prvostolnog pokorničara, namjesnog ravnatelja Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, nadbiskupskog delegata kod centra “Kršćanska sadašnjost”, člana Zbora za katolički odgoj u Rimu i člana Vijeća za sjemeništa pri BKJ.
Na završetku radnog dijela skupa, predavače i uzvanike primio je daruvarski gradonačelnik Zvonko Cegledi, koji je u pozdravu istaknuo zadovoljstvo što se skup održava u Daruvaru i osvjetljuje lik jedinog biskupa podrijetlom iz ovog grada. Prikazao je povijest grada i njegova sadašnja nastojanja, istaknuvši da Daruvar nekoliko godina uzastopno prima titulu najljepšega malog grada u Hrvatskoj. Gradonačelnik je svoje goste zadržao na objedu.

Sudionici znanstvenog skupa u popodnevnim satima pohodili su grob biskupa Josipa Salača na daruvarskom groblju. Uime organizatora skupa položeno je cvijeće na grob i upaljene su svijeće. Molitvu odrješenja i blagoslov groba predvodio je biskup Košić, koji je u kratkom slovu podsjetio na snagu osobe biskupa Josipa Salača u vjernosti, jednostavnosti i skromnosti. Uz njega su bili biskup Škvorčević, kanonici požeškoga Stolnog kaptola i drugi svećenici i bogoslovi. Pjevački zbor daruvarske župe otpjevao je nekoliko pjesama a daruvarska limena glazba odsvirala nekoliko skladbi u čast svoga uglednog preminulog građanina.

Uslijedio je kulturno-glazbeni program ponovno u dvorani dvorca grofova Jankovića, na kojem su se okupili i građani koji nisu sudjelovali u prijepodnevnom programu. Pozdravnu riječ uputio je župnik Branko Gelemanović, koji je među ostalim spomenuo da su “ovakvi događaji pokušaji ispravljanja povijesne nepravde, da sinovi ovih prostora koji su ostavili svijetli trag postanu bliži ljudima”. Valentina Jakopec, učenica daruvarske Gimnazije, uvela je u program, u kojem je Filip Kubička, učenik iste Gimnazije iznosio podatke iz Salačeva obiteljskog života u Daruvaru, dok su se na video-zidu nizale fotografije iz njegova albuma. Četiri izvrsne flautistice odsvirale su glazbenu točku, da bi potom bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa Tomislav Hačko, Ivan Vučak, Boris Jozić, Igor Podkulabović, Ljubiša Krmar, Matej Petrić i Ivica Šimunović svojim nastupom prikazali djelovanje Josipa Salača u istom Sjemeništu. Program je završio pjesmama zbora župne crkve pod ravnanjem Vande Cegledi i zaključnom zahvalnom riječju biskupa Škvorčevića, koji je rekao da su kulturno-glazbene točke na svoj način oživjele i približile duhovne dimenzije lika biskupa Josipa Salača.

Znanstveni skup imao je svoj vrhunac u misi zadušnici, koju je u župnoj crkvi zajedno sa svećenicima predvodio biskup Škvorčević. U homiliji je istaknuo kako smo na znanstvenom skupu doznali brojne pojedinosti iz života biskupa Josipa Salača, ali da nam ostaje nedokučiv prodor Božji koji je donio svjetlo u srce mladog Josipa te je prepoznao svoj smisao u odluci da bude katolički svećenik. Biskup se poslužio riječima sv. Pavla iz poslanice Filipljanima te upozorio da je u Salačevo vrijeme bilo jednako kao i danas neprijatelja Isusova križa i onih kojima je Bog trbuh, koji svode čovjeka na plitku razinu određene ideologije ili samo ekonomskog pitanja, te da nam valja moliti da u svjetlu Božje riječi po Salačevu uzoru pronalazimo svoj smisao u Božjem naumu o čovjeku, objavljenu u Isusovoj ljubavi na križu i pobjedi uskrsnuća. Podsjetio je kako vjernost prijatelja prijatelju, partnera na gospodarskom području, muža i žene u braku predstavljaju temelj uspjeha. Istaknuo je da su vjernost čovjeka Bogu i Božja vjernost čovjeku ključ za konačni čovjekov uspjeh i smisao, kako to svjedoči i život biskupa Salača. Poželio je da on iz vječnosti izmoli svojim Daruvarčanima Božje svjetlo za onakvu vjernost Bogu i čovjeku kakvu je on odživio. Zahvalio je svima koji su se ovoga dana u Daruvaru zaustavili pred njegovim časnim likom, iskazali mu poštovanje i prihvatili ga za uzor.