Split, (IKA) – Prvoga dana međunarodnog znanstvenog skupa “Govor na gori (Mt 5 – 7), ezgegetsko – teološka obrada“ 12. prosinca za predavačkom katedrom izmijenilo se dvanaest predavača iz četiri zemlje: Austrije, Italije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Nakon uvodnih riječi i pozdrava koje su uputili redom dekan splitskog KBF –a dr. Marijan Vugdelija, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, prorektor splitskog sveučilišta dr. Zanki te predstavnik Splitsko–dalmatinske županije mr. Zvonko Marić započeo je radni dio dvodnevnog simpozija o “vječnoj mladosti svijeta“ – Govoru na gori.

Prvo predavanje na temu “Prve tri prošnje Očenaša ( Mt 6, 9 – 10 )“ održao je Marijan Vugdelija koji je istaknu kako je molitva Očenaša središte čitavog Govora na gori, a središte same te molitve je dolazak Kraljevstva Božjeg koje je uvijek izazovno i zanimljivo, ali iznad svega već sada prisutno na zemlji. Iz toga niče i etička poruka molitve koja ipak prije ističe obraćenje nego informiranje čovjeka o Kraljevstvu Božjem. Drugo predavanje održao je Josef Pichler na temu o drugoj i trećoj Isusovoj uputi u Govoru na gori, odnosno “Preljub i rastava u Govoru na gori (Mt 5, 27 – 32)“. U predavanju zaključio je kako se evanđelist Matej služi legalističkim jezikom, ali da on prikazuje i radikalni “ethos“ koji se ne može zakonski zahtijevati, a u svakodnevnom životu se treba ostvariti. Isusovi zakoni su u isto vrijeme i kritika stvarnosti, ali i kritika samih zakona. Oni stavljaju čovjeka pred bezuvjetni Božji zahtjev, pokazuju mu njegov poziv i čine ga svjesnim ozbiljnosti i odgovornosti za njegove čine i za svaku nepotrebnu riječ. Ipak, Matej je svakako htio s tim proročkim izazovom dati i konkretne upute i za svagdašnju praksu, zaključio je dr. Pichler. Izlaganje “Ljubav prema neprijatelju: Vrhunac Isusove etike (Mt 5, 43 – 48)“ održao je Božo Lujić. Rekao je da se ljubav uvijek ostvaruje kroz konkretno djelovanje pa i kroz pomaganje onome tko je u nevolji pa makar bio i naš osobni neprijatelj, pripadnik druge etničke skupine, drugoga naroda, politički neprijatelj ili netko suprotnoga životnog opredjeljenja. Isus nije nigdje izričito zabranio da se ne smije imati neprijatelja jer bi u suprotnom značilo da mijenjamo boje kako mijenjamo ljude s kojima se družimo, prilagođavajući se na tuđa mišljenja. Ljubav je ona koja jedina može promijeniti čovjeka i kao takva čini crvenu nit vodilju u čitavom Govoru na gori, zaključio je.

Ermenegildo Manicardi održao je četvrto predavanje na temu “Kršćani i vremenita dobra u svjetlu Govora na gori ( Mt 6, 19 – 34 )“ gdje je apelirao na one koji se pitaju o tri temeljna izbora: blaga na nebu, jednostavnog oka i služenja Bogu, na one koji povjeravaju vlastito napuštanje zabrinutosti za život i tijelo, na one koji istinski susreću samoga sebe, neka daju prednost kraljevstvu, većoj pravednosti i usredotočenju na sadašnjost. Mudrosti dio može biti izvrstan izazov za nekršćane i u svojoj nedostatnosti može postati koji upućuje na dublje pitanje o poruci kraljevstva nebeskog. Mislav Ježić trebao je održati predavanje na temu “M. Gandhi i Govor na gori“ no, bio je spriječen pa je njegovo predavanje pročitao Anđelko Domazet. Time se okupljena publika upoznala sa životom i djelom M. Gandhia koji je oduševljavao pripadnike različitih vjerskih ispovijesti. Gandhi je prihvatio Krista, ali ne i kršćanstvo, a to je možda i bolje jer bi u suprotnom kršćani pomislili kako nemaju što za naučiti od njega, ali i drugih velikih ljudi koji izranjaju iz različitih vjera. O “Govoru na gori u današnjem židovstvu“ predavao je Anto Popović koji je napomenuo kako se svi pisci egzegete slažu kako je Govor na gori ukorijenjen u židovstvu, no to nikako ne znači da mu se oduzima važnost, snaga i poruka. Ako je netko imao sav mramor, ništa mu se ne oduzima od veličine ako je od njega napravio predivnu palaču. Od dvadesetoga stoljeća stvorila se polemička rasprava među kršćanima i židovima koji ističu kako je sve što je dobro u Novom zavjetu od židovstva, a sve što je novo – nije židovski. Adalbert Rebić održao je predavanje “Blago gladnima i žednima pravednosti (Mt 5, 6)“ kroz koje se poslužio detaljnom etimologijom riječi i tako otklonio sve nejasnoće koje se tiču pojmova blaženstava, pravednosti, ali i tumačeći pojmove koji su česti u Govoru na gori, a čije se značenje smetnulo s uma. Ivan Dugandžić izložio je “Isusov stav prema zakonu (Mt 5, 17 – 19)“ u kojem je obradio tri dijela sadržaja: pitanje užega i širega konteksta; pitanje tradicije, kompozicije i redakcije teksta te Isusov novi način štovanja Boga, ostavljajući Zakon na snazi. “Kršćani kao sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13 – 16)“ bio je radni naslov predavanja Miljenka Odrljina. Istaknu je kako je Crkva ta koja aktivno sudjeluje u rasvjetljujućem djelovanju samoga Krista, koji svojom osobom i svojom riječi donosi svjetlo i božanski život ljudima koji borave u tami neznanja i grijeha. Vjernici postaju svjetlo svijeta kada utonu u onoga koji je svjetlo svijeta. Marinko Vidović imao je za zadatak obraditi upit “Antiteze: Povijesno – spasenjski slijed ili lom? (Mt 5, 20 – 48)“ na koji je kao zaključak odgovorio također u stilu antiteze. Isus je model, ne izvršava Zakon, nego ga ostvaruje. Toru pri tom treba tumačiti kao hermeneutički ključ za tumačenje Isusove poruke. Tora ostaje u svjetlu Isusove osobe i njegove poruke. Nikola Hohnjec obradio je “Isusovu zabranu suđenja i poziva na ispravljanje (Mt 7, 1 – 5)“ te je zaključio kako je puno korisnije danas upotrijebit amneziju, a ne osudu, razoružati se materijalnih oružja, a oboružati se duhovnim vrednotama. Sud je čovjeku nemoguće dati jer nikada nije moguće biti potpuno nepristran, nikada ne znamo sve činjenice niti poznajemo čitavu osobu, a na koncu nitko nije dovoljno dobar da sudi drugoga pa tako sud ostaje Bogu koji je jednini sudac i ispitivač srdaca. “Moljenje s vjerom (Mt 7, 7 – 11)“ radni je naslov izlaganja Maria Cifraka koji se osvrnuo na čovjekove prošnje u molitvi na koje odgovara Bog.