ZNANSTVENI SKUP POSVEĆEN BISKUPU PAVLU POSILOVIĆU
Skradin/Visovac (IKA )
U povodu 400. obljetnice rođenja biskupa Pavla Posilovića priređen je 27. i 28. listopada znanstveni skup pod nazivom "Pavao Posilović i šibensko-skradinski kraj u njegovo doba" u Skradinu i na Visovcu.
Skradin/Visovac, 29. 10. 2000. (IKA) – U povodu 400. obljetnice rođenja biskupa Pavla Posilovića priređen je 27. i 28. listopada znanstveni skup pod nazivom “Pavao Posilović i šibensko-skradinski kraj u njegovo doba” u Skradinu i na Visovcu.
Skup je započeo u petak 27. listopada u kino dvorani u Skradinu. Na početku je nazočne pozdravio šibenski biskup Ante Ivas, koji je ocijenio kako je riječ o iznimno dragocjenom događaju za hrvatsku kulturu. “Nama se u Hrvatskoj često u povijesti događalo da nas se pokušava uvjeriti kako biljka ne može bez zemlje, grana bez stabla, budućnost bez prošlosti i povijesti. No, mi vjerujemo da zemlju treba duboko zaorati, treba nam duboka brazda, trebaju nam Hrvatski studiji, treba nam Matica hrvatska, kako bismo svoja korijenja izvukli i otvorili svijetu, kako bi oni donosili svjetove i plodove. U tome svjetlu i ovaj je znanstveni skup duboko oranje u kojemu pronalazimo svoje korijenje”, poručio je biskup Ivas. Pozdravne riječi uputili su također tajnik Hrvatskih studija Marinko Šišak, uime Matice hrvatske Šibenik dr. Drago Marguš, te uime Matice hrvatske Skradin skradinski gradonačelnik Nikica Širinić. Prvo predavanje održao je akademik Radoslav Katičić “Pavao Posilović: glas iz vremena tihih pregalaca” koji je govorio o biskupu Posiloviću kao jednom od tadašnjih “tihih pregalaca” koji je ostavio duboki trag na književnosti tog doba. Akademik Katičić je rekao kako je biskup Posilović jedno vrijeme bio zaboravljen, napomenuvši pritom kako to ne začuđuje kada se zna da je on bio crkveni djelatnik. Rekao je kako je on autor dviju knjiga koje su zapravo kompilacije prijevoda talijanske književnosti, što svjedoči o dubokim vezama biskupa Posilovića s talijanskom kulturom. “Njegova su djela bila iznimno čitana i to na cjelokupnom području od Drave do Jadrana što je bio ujedno i početak hrvatske nacionalne integracije”, istaknuo je akademik Katičić. Dr. fra Emanuel Hoško održao je predavanje “Biskupsko djelovanje biskupa Posilovića”, dok je dr. Lovorka Čoralić govorila o Skradinu i Mlecima, odnosno o njihovim državno-političkim vezama i nazočnosti Skradinjaca u Mlecima i Padovi, ustvrdivši kako su veze Skradina s Mlecima predstavljale značajnu sastavnicu iz prošlosti toga hrvatskog grada u tijeku dugoga vremenskog razdoblja. Dr. Damir Karbić osvrnuo se na utjecaj velikaškog roda Šubić na razvoj i širenje franjevaca u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na skradinsko-bribirsko područje, a dr. Pavao Knezović održao je predavanje “Latinski pjesnici u Posilovićevim djelima”, te je dr. Alojz Jembrih govorio o književnome radu biskupa Posilovića. Prvog dana skupa sudionike je primio i skradinski župnik don Ante Lovrić-Caparin, a sudionici skupa također su posjetili Bribir i Dubravice.
Drugi dan skupa, 28. listopada, nastavljen je u franjevačkome samostanu na Visovcu, gdje je predavanje “Pavao Posilović i propovjedna književnost” održao akademik Josip Bratulić. Skup je završio izletom na Roški slap i Skradinski buk.
Priređivači znanstvenog skupa bili su Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik, Hrvatski studiji, Matica hrvatska Šibenik i Matica hrvatska Skradin.
Biskup Pavao Poslović rođen je 1600. godine u Glamoču. O njegu životu se vrlo malo zna. Pretpostavlja se da je škole završio na Visovcu i u Italiji. Na Visovcu je stupio u novicijat, a nakon što je postao svećenik bio je nekoliko godina nastavnik samostanskim đacima. Kada je 1633. godine umro skradinski biskup fra Tomo Ivković, postao je, uz fra Jerolima Lučića, najozbiljnijim kandidatom za skradinskog biskupa. Međutim, to je tek postao 1642. godine. nakon smrti biskupa fra Bartola Kašića, upravljao je Makarskom biskupijom, a od 1939. do 1644. i Duvanjskom. Bio je apostolski vikar u Slavoniji. Godine 1650. povukao se u ramski samostan, a pretpostavlja da je umro prije 1658. godine. Izgleda da su ga, s još nekoliko ramskih franjevaca, ubili Turci. Napisao je dvije moralno-didaktičke knjige, koje su kao popularno štivo doživjele više izdanja, “Naslađenje duhovno” i “Cviet ot kriposti, duhovni i tilesnije”.