Istina je prava novost.

Znanstveni skup "Zdravstvo i socijalna zbivanja u Prvom svjetskom ratu"

Zagreb, (IKA) – Odjel za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta organizirao je u četvrtak 20. studenoga u dvorani “Bl. Alojzije kard. Stepinac” HKS-a znanstveni skup “Zdravstvo i socijalna zbivanja u Prvom svjetskom ratu”. Skupu su nazočili studenti HKS-a, predstavnici Hrvatske liječničke komore, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar, kao i ravnatelj KB Sveti Duh prof. dr. Mladen Bušić. U pozdravu rektor HKS-a prof. dr. Željko Tanjić posebno je znakovitim istaknuo prisutnost ravnatelja Bušića, jer je KB Sveti Duh jedna od zagrebačkih bolnica s kojom HKS ima potpisan sporazum o suradnji. Budućnost razvoja našega sveučilišta važna je iz više razloga, a ja bih rekao i kako je Crkva pored znanosti uvijek posebnu skrb pokazivala onima koji su u teškim životnim situacijama, bolesni, rekao je dr. Tanjić, te to povezao s temom skupa gdje zajedno nalazimo zdravstvo, socijalnu brigu i povijesnu dimenziju. Na kraju je poželio da Duh Sveti sve vodi i nadahnjuje u promišljanjima, radu i spoznajama, kao i u oblikovanju zajedništva i svih onih vrijednosti za koje se sveučilište, pogotovo HKS, zalaže i nastoji ostvariti u našem hrvatskom društvu.
V.d. pročelnica Odjela za povijest prof. dr. Ines Sabotič pojasnila je kako se tim skupom željelo uključiti u obilježavanje 100. obljetnice početka Prvoga svjetskog rata, ali kroz specijalističku perspektivu koja nije sustavno istražena u Hrvatskoj. Dok su jedni bili zaokupljeni kako ubiti što više neprijateljskih vojnika, liječnici su tražili načine kako spašavati ranjene vojnike. Upravo nas danas to zaokuplja. Stoga, neće biti riječ o tome zašto je rat počeo, kako se ratovalo, tko su bili neprijatelji, već kako su se liječnici u Hrvatskoj brinuli za zdravlje vojnika na fronti, ali i civila u mirnim dijelovima zemlje, kako se medicina razvijala, napose koji je doprinos hrvatskih liječnika u ratnoj medicini, kako se država i civilno društvo organiziralo da bi osiguralo javno zdravstvo u Hrvatskoj, rekla je Sabotič, te istaknula kako se temi pristupilo interdisciplinarno, pa su među predavačima i povjesničari, ali i liječnici, kemičari. Na kraju je pročitala svjedočanstvo studentice koja je godine 1915. ostavila pisanje doktorata iz filozofije, i odlučila pomagati ranjenim vojnicima koji su često bili njezini vršnjaci. Riječ je o sv. Edith Stein.
Prvo predavanje “Prvi svjetski rat – granica epoha i za hrvatski narod” održao je doc. dr. Ivan Bulić, HKS. Prvi svjetski rat do te je mjere utjecao i na hrvatski nacionalni i etnički prostor da s pravom tvrdimo kako je ishodom Prvoga svjetskog rata Hrvatska prešla iz srednjoeuropskoga civilizacijskog kruga u balkanski geopolitički kontekst. Rat je intenzivirao prethodne društvene i političke procese, a rezultat je ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom, sa Srbijom s kojom Hrvatska do tada nikada u svojoj povijesti nije bila u nikakvom državnopravnom obliku, naglasio je Bulić.
Prof. dr. Snježana Paušek Baždar, HAZU, u predavanju “Otrovni plinovi i kemijski rat” dala je povijesni osvrt na početke primjene kemijskih dostignuća u ratne svrhe, te naglasila kako su na ratištu kod grada Ypra na sjeverozapadu Belgije 22. travnja 1915. zrakom poletjele boce s 180 tona klora, a nastali oblak žute boje bio je promjera 6 km. Time je znanost prvi put stala u službu uništenja ljudskih života. Predavačica se osvrnula i na istraživanja kemijskog oružja nakon rata, u čiju su svrhu građeni brojni laboratoriji i tvornice u čitavom svijetu.
Prof. dr. Željko Dugac, HAZU, održao je predavanje “Javnozdravstveni i socijalni problemi za vrijeme Prvoga svjetskog rata u gradu Zagrebu”. Istaknuo je kako su se javno zdravstveni i socijalni problemi koji su se javili u gradu Zagrebu za vrijeme Prvoga svjetskog rata prije svega odnosili na potrebu da se u Zagrebu kao velikom urbanom središtu i za vrijeme ratnih zbivanja, koja doduše nisu doticala sam grad ali su se odražavala na njega, osiguraju sve mjere javno zdravstvenog sustava kako bi grad i dalje mogao funkcionirati bez ikakvih prijetnji za zdravlje pučanstva te osigurati djelovanje zdravstvene službe. Budući da su određeni bolnički resursi a jednako tako i pojedini prostori u gradu koji su prvotno služili u civilne svrhe dodijeljeni vojnom-sanitetskim potrebama, u gradu se trebala osigurati nesmetana organizacija javnozdravstvene ali i općenito zdravstvene službe. I dok su se javnozdravstveni problemi rješavali na razini službene zdravstvene politike grada i pripadajućih vojnih nadleštava, socijalni su se problemi u gradu prije svega tretirali kroz različite civilne udruge i društva građana te su bili u znatnoj mjeri povezani uz humanitarni rad i dobročinstva, rekao je Dugac.
U predavanju “Ratna kirurgija u Prvom svjetskom ratu” prof. dr. Dubravko Hanek, HKS / KB Sveti Duh, podsjetio je kako je sanitetska služba u Prvom svjetskom ratu značajno promijenila dotadašnje postupke u ratnoj medicini i ratnoj kirurgiji temeljem revolucionarnih spoznaja u razvoju medicine koja su se zbila kroz nekoliko desetljeća prije početka rata. Nabrajajući niz novina, predavač je naglasio kako je upravo u Velikom ratu, na bojišnicama, hrvatski kirurg prim. dr. Vatroslav Florschütz uveo metodu ekstenzijske trakcije liječenja kostoloma koja će se upotrebljavati u ratnoj i mirnodopskoj kirurgiji, kao i upuštanje u laparotomije na samim bojišnicama u minimalnim uvjetima.
Posljednje predavanje “Bolnice Crvenoga križa u Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu” održao je prim. dr. Rajko Fureš sa Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Istaknuo je kako je u trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata Crveni križ u Hrvatskoj imao 50 podružnica, a posebni značaj dobiva i temeljem carske odluke kojom se skrb za ranjene i bolesne vojnike prenosi u isključivu nadležnost Crvenog križa. Ubrzo se diljem Austro-Ugarske Monarhije, pa tako i na području Hrvatske utemeljuju ratne vojne bolnice Crvenog križa, kako bi mogle izvršavati prije spomenute carske odredbe. Vrlo brzo, temeljem spomenutog na području Hrvatske organizira se rad 35 bolnica Crvenog križa. Posebno se osvrnuo na ratne vojne bolnice Crvenog križa koje su djelovale u Krapini i Bjelovaru.