Istina je prava novost.

"ŽRTVE KOMUNISTIČKOG TERORA U DUBROVNIKU 1944/45"

"Žrtve komunističkog terora u Dubrovniku - listopad 1944 - listopad 1994", naziv je znanstvenog kolokvija dubrovačkog ogranka Matice hrvatske održanog u petak, 28. listopada, u velikoj dvorani Međunarodnog središta Hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku.

Dubrovnik, 31. 10. 1994. (IKA) – “Žrtve komunističkog terora u Dubrovniku – listopad 1944 – listopad 1994”, naziv je znanstvenog kolokvija dubrovačkog ogranka Matice hrvatske održanog u petak, 28. listopada, u velikoj dvorani Međunarodnog središta Hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku. Uvodnu je riječ održao predsjednik ogranka MH mr. Vlaho Benković, a predavanja su održali dr. Trpimir Macan – “Listopadske prijelomnice i povijesno istraživanje”, dr. Hrvoje Kačić – “Uzroci i posljedice zločina na Daksi”, dr. Frano Glavina – “Ratne prilike u Dubrovniku 1944. i komunističko preuzimanje vlasti”, Joško Radica – “Prilog za utvrđivanje istine o žrtvama II. svjetskog rata u Dubrovniku od 18.10.1944. do 30.4.1945.”, dr. fra Josip Sopta – “Fra Marijan Blažić, žrtva komunističkog totalitarizma”, dr. p. Josip Antolović – “P. Petar Perica, žrtva komunističkog zločina na Daksi” i mr. Ivan Mustać – “Članovi dubrovačkog ogranka Družbe Braće Hrvatskog Zmaja, pogubljeni na Daksi 1944”. Nakon izlaganja u raspravi je izneseno nekoliko vrijednih i potresnih svjedočenja nazočnih. Kolokvijem je iskazano kako je komunističko-partizansko preuzimanje vlasti u Dubrovniku obilježavalo naglašeno antihrvatstvo i protukatoličanstvo, usmjereno protiv hrvatskoga, katoličkog Dubrovnika, srodno događajima iz jeseni 1991. Prema istraživanju Joška Radice, od 190 pogubljenih Dubrovčana (18.10.1944. – 30.4.1945) 177 su bili Hrvati, među kojima čak 22 katolička svećenika. Svi su oni nepravedno pogubljeni na stratištima Orsule, Dakse, Boninova, Slanog, Korčule, kao i u partizanskim jedinicama nakon prisilnog novačenja od 18. listopada 1944. Na otočiću Daksi strijeljano je, između 24. i 29. listopada 1944, 44 viđenija Dubrovčana, među kojima 8 svećenika. Žrtve su posebno bili franjevci reda Manje braće, u čijem je samostanu bilo središte duhovnog okupljanja mladeži odgajane u duhu katoličkog zalaganja za poštivanje čovjeka i protiv svake mržnje. Vodeći propovjednik dr. fra Marijan Blažić, istaknuti znanstvenik-biolog, strijeljan je kao “ustaša”. Najveća krivnja isusovca p. Petra Perice, pjesnika i skladatelja napjeva “Do nebesa nek#! se ori” i “Zdravo djevo”, bila je njegova popularnost kod mladih i zalaganje za duhovni odgoj. Među mučenicima na Daksi bili su i franjevci fra Gerhard Barbir, voditelj Domagojevaca, i fra Toma Tomašić, te lapadsko-gruški župnik don Đuro Krečak, pročelnik ogranka Društva Braće Hrvatskog Zmaja, s kojim su pogubljeni još četvero člana ogranka. Ovim je kolokvijem pokazano da će povijesne događaje iz 1944/45. trebati podrobnije istraživati, čemu će pridonijeti i objavljivanje izlaganja u posebnom zborniku.