Varaždin, (IKA) – Na jednom od najvećih grobišta žrtava poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata na području sjeverozapadne Hrvatske, kod spomen-križa u Dravskoj šumi na rubu Varaždina, u nedjelju 25. svibnja održana je komemorativna svečanost, na kojoj je molitvu za sve stradale uputio preč. Mijo Horvat, dekan Donjovaraždinskog dekanata i domaći župnik, koji je uoči komemoracije predvodio i misu zadušnicu u župnoj crkvi Dobroga pastira župe sv. Fabijana i Sebastijana. Tom komemoracijom obilježena je 63. obljetnica poratnih masovnih likvidacija na području grada Varaždina i varaždinske Dravske šume sredinom 1945. godine. Kod spomen-križa, kojeg je 2004. g. blagoslovio biskup Marko Culej, vijence su položili i zapalili svijeće čelnici više društava za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, Čakovca i Virovitice, predstavnici Hrvatskog društva političkih zatvorenika, te članovi obitelji stradalih, a svečanosti se nisu odazvali pozvani predstavnici Grada Varaždina i Varaždinske županije.
Sve je nazočne u ime organizatora pozdravio Franjo Talan, predsjednik varaždinskog društva, istaknuvši da su se okupili da bi odali počast brojnim Varaždincima koji su pogubljeni upravo u toj šumi, ali i žrtvama čija su tijela nošena nizvodno rijekom Dravom stigla do obala nedaleko od Varaždina tražeći postaju na kojoj će počinuti. Predsjednik HDPZ-a Alfred Obranić pozvao je Vladu RH da dosljednije primjenjuje rezoluciju Vijeća Europe kojom su osuđeni zločini totalitarnog komunizma, kazavši kako je odnos svih hrvatskih vlada prema toj problematici gotovo sramotan, jer se time ponovno prešućuju, ignoriraju i ponižavaju žrtve poraća nad kojima su počinjeni najgori zločini.

Po završetku Drugog svjetskog rata iz svojih domova odvedeni su brojni uglednici grada, profesori i drugi poznati Varaždinci koji su u doba rata obnašali, u gradu ili okolici, neku od dužnosti u civilnoj ili vojnoj vlasti, ali i velik broj ranjenih iz više bolnica te zatočenika logora i zatvora. Krvavi pir završavao je pri rijeci Dravi ili na nekom drugom stratištu, kojih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ima mnogo, a brojne žrtve nisu ni položene u zajedničku grobnicu, nego su bačene u rijeku Dravu, o čemu postoje svjedočanstva. Spomen-križevi na grobištima i stratištima žele trajno svjedočiti o tim zlodjelima, vratiti dostojanstvo prešućenim žrtvama i uskraćeno pravo na grob te pozivati na vrednovanje i poštovanje života svakog čovjeka za čije je otkupljenje sam Krist položio život.