Nadbiskup je u propovijedi govorio o životu svetoga Nikole, rođenog u današnjoj Turskoj u 3. stoljeću, koji je nakon rane smrti roditelja naslijedio veliko bogatstvo, ali je brzo spoznao prolaznost života i istinu da „ljubav i dobrota ne umiru, nego imaju snagu vječnosti“. Istaknuo je kako je Nikola shvatio da se smisao života nalazi u ljubavi i djelima milosrđa, podsjetivši na Isusov primjer: „I sam Isus je prošao zemljom čineći dobro“. Upravo zato, naglasio je nadbiskup, Nikola je svoj život usmjerio služenju siromašnima, živeći evanđelje žrtveno i ponizno te potpuno predano molitvi. Duboko je doživio Gospodinove riječi: „Dajte i dat će vam se“ te je sav svoj imetak razdijelio. Budući da ga je narod prepoznao kao čovjeka Božjeg, odabrali su ga za biskupa Mire, a o njemu su se tijekom stoljeća ispreplele predaje i povijesne činjenice jer su se „o velikim ljudima uvijek rađale mnoge priče i legende“, ustvrdio je mons. Križić.

Zatim je nadbiskup govorio o svečevim djelima milosrđa i čudesima koja su pratila njegov život i zagovor. Istaknuo je da su čuda nešto posve normalno tamo gdje postoji jaka vjera i molitva. Nikola je ostao upamćen kao zaštitnik djece, pomoraca, putnika i djevojaka, ali i kao uzor darežljivosti koji potiče na unutarnju puninu, jer je darežljivost je znak upravo takvoga duha. Nadbiskup je upozorio na mnoge suvremene primjere ljudi koji imaju mnogo, a žive u praznini jer nisu upoznali radost davanja drugima.

Naglasio je da ništa toliko ne usrećuje čovjeka kao trenutak „kada osjeti da je nekom drugom podario nešto radosti i sreće“. Podsjetio je na evanđeoski prizor umnažanja kruha, poručivši da je Isusova zapovijed „Dajte im vi jesti“ poziv na osobnu odgovornost, a ne na čekanje da drugi učine prvi korak. Istaknuo je da se čovjek ne može opravdavati riječima „imamo samo“, kao što su to učinili apostoli, jer se pravom ljubavlju uvijek može nešto dati. Poručio je da Bog ne postupa po načelu „do ut des“, nego da velikodušnost otvara srce Božjim darovima, jer „stisnuta ruka koja ne daje, nije sposobna ništa ni primiti“. Zaključivši kako svijet ima dovoljno kruha za sve, ali nedostaje otvorenih i dobrih srdaca, nadbiskup je Boga zamolio da vjernici budu ljudi darežljivosti i da ljudi „sličnih svetom Nikoli nikada ne usfali u našem narodu, našoj Crkvi i ovoj župi“.

Na kraju misnoga slavlja župnik don Stanko čestitao je svim vjernicima blagdan svetoga Nikole, osobito onima koji nose njegovo ime. Izrazio je zahvalnost Bogu za milost zajedničkog obilježavanja ove svetkovine te pozvao obitelji da ovaj veliki dan provedu okupljeni oko obiteljskog stola, dajući Bogu hvalu svojim zajedništvom.

Zahvalio je i svima koji su prisustvovali na uočnici i cjelonoćnom klanjanju te nadbiskupu Križiću na dolasku, predvođenju središnjeg euharistijskog slavlja i ohrabrujućoj pastirskoj riječi. Podsjetio je na dugu tradiciju pobožnosti prema sv. Nikoli u Otriću te na zauzetost brojnih župljana koji su se uključili u pripremu i dostojanstveno obilježavanje svetkovine. Nakon svečanog Božjeg blagoslova nadbiskup je djeci udijelio prigodne darove te ostao u druženju sa župljanima pred župnom crkvom, gdje je bio upriličen domjenak.

Liturgijsko pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem Tomislava Ćete.