Blagoslov je po odredbi apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimira Puljića obavio imotski dekan i gvardijan fra Zoran Kutleša.

Slavlje je uklopljeno u ovogodišnju trodnevnicu kojom se svake godine vjernici župe Proložac i mnogi iz okolnih župa pripravljaju za svetkovinu Velike Gospe.

Na početku slavlja župni vikar fra Nedjeljko Jukić izložio je povijesni razvoj svetišta s posebnim naglaskom na sada obnovljenu crkvu na izvoru Opačcu. Prema obredniku blagoslova fra Zoran je najprije, uz predviđene molitve, poškropio zidove crkve iznutra i izvana, kao i okupljene vjernike koji su samo manjim dijelom mogli stati u crkvu. U homiliji je istaknuo važnost ovoga mjesta za kršćanski identitet i današnja slavlja u župi Proložac i u cijeloj Imotskoj krajini. Sama pomisao na one tisuće i tisuće pobožnika, koji su se katkad i u pogibeljnim prilikama ovdje okupljali, i one nebrojene njihove žarke molitve poticaj su i opomena i nama da ne zaboravimo što nam znači Majka Božja koju su ovdje od davnije častili naši pređi. Nakon homilije fra Zoran je molitvom, škropljenjem i kađenjem blagoslovio oltar izrađen od grubo obrađenih starih grobnih pokrova i nastavio s euharistijskim slavljem.

Svečano pjevanje predvodio je župni mješoviti zbor po vodstvom s. Terezine Bašić.

Na kraju župnik fra Vinko Gudelj zahvalio je onima koji su omogućili obnovu crkve i pomogli u održavanju ovoga slavlja. Pozdravio je i potomke graditelja crkve obitelji Franceschi od kojih neki još žive u Imotskom. Posebno je zahvalio na stručnosti i nastojanju članovima konzervatorskog odjela u Imotskom. Najavio je da bi se unaprijed svake godine, kao sjećanje na povijesno ishodište svetišta Gospe na Vrljici i kao spomen na ovaj čin blagoslova, bogoslužje prvoga dana trodnevnice trebalo odvijati baš u ovoj crkvi.

Povijest Opačca kao ishodišta svetišta Gospe na Vrljici

(Sažetak fra Nedjeljkova izlaganja)

Na temelju dosta oskudnih izvora i arheološki istraženih i konzerviranih ostataka građevina može se donekle iščitati najranija povijest lokaliteta od njegovih antičkih korijena, preko vjerojatnog benediktinskog samostana (od 6. st.) na tom mjestu i kasnije (od kraja 14. st.) dobro posvjedočena franjevačkog obitavališta i crkve u predtursko i tursko doba, zatim premještanja fratara na oko 6 km udaljeni otočić u Prološkom blatu (oko 1600.) do konačna oslobođenja Imotske krajine i protjerivanja Osmanlija (1717. godine).

Za nastanak svetišta bitna je činjenica da se na tom mjestu sasvim sigurno duboku iz turskog doba, a vjerojatno i od predturskog vremena, posebno časti Majka Božja. Za turske vladavine franjevci s vjernicima slavlje obavljaju u gluho doba noći da ne bi bili ometani od zulumćara vlastodržaca. To se na tom mjestu nastavlja i nakon što su fratri napustili Opačac i preselili se na otočić u Prološkom blatu („Manastir“) koji je bio bolje zaštićen.

Oslobođenje Imotske krajine od Osmanlija zateklo je crkvu (20×10, s četvrtastom apsidom) i ostale građevine na Opačcu u posve razrušenu stanju. Sve to, kao i okolni teren, venecijanska je vlast darovala omiškoj obitelji Franceschi za njihove zasluge u ratu. Oni već 1719. grade novu crkvu, manju od one razrušene i dijelom na njezinim temeljima. Posvećena je Gospi od ružarija. Vlasnici imaju pravo birati kapelana i ubirati milostinju za njezino održavanje. Novim ustrojem pastorala na prostoru makarske biskupije nastaje i Župa Proložac, u čijim se granicama nalazi i Opačac, a župnik je franjevac.

Župnik i vjernici za tradicionalno Gospino slavlje o blagdanu Velike Gospe, sada u okrilju kršćanske države, koriste se novoizgrađenom crkvom i okolnim terenom. Uskoro dolazi do prijepora glede raspolaganja milostinjom koja se prikupi na tu svetkovinu. To će trajati više od jednog stoljeća. Konačno crkvu 1827. teško oštećuje potres i ona postupno ostaje zanemarena. Biskup zabranjuje održavanje bogoslužja u njoj. Župnik i crkovinarstvo 60-ih godina 19. st. dobivaju dopuštenje da za spomenuto slavlje izgrade najprije nedostatnu kapelu (5×4 m), a malo nakon toga i Gospinu crkvu na lokalitetu Durmiševac, oko 600 m sjevernije. Proslava Velike Gospe odvija se oko nje, a kasnije (od početka 20. st.) i na obližnjoj livadi Lučici nedaleko drugih izvora Vrljike: Utopišća i Dva oka. Stara crkva na Opačcu zbog sporenja oko vlasništva i pravâ prepuštena je nebrizi i propada. Početak 21. st. dočekuje kao otužna ruševina. Unatoč tome neprestano se na livadi pored nje obavlja običaj proslave Velike Gospe prvom misom u ranu zoru te svetkovine te ona i dalje ostaje hodočasničko odredište i u svijesti vjernika kao povijesna jezgra svetišta.

Sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i stručnim nastojanjem konzervatorskog odjela iz Imotskog, a u suradnji sa župnikom fra Vinkom Gudeljom započela je višegodišnja obnova te povijesne crkve i konačno dovršena o 304. obljetnici njezine izgradnje. Tako sada svetište na Vrljici ima za bogoslužje Velike Gospe uređena tri prostora za dolično slavlje i prihvat hodočasnika: Gospine crkve na Opačcu i na Durmiševcu te „otvorenu baziliku” na livadi pored rijeke i u sjeni jasenova, popularno nazvanu „Zelena katedrala”.