Bosanski Aleksandrovac, (IKA/TABB) – Svečanim misnim slavljem koje je u nedjelju, 23. lipnja 2013. predslavio vlč. Ante Vidović, upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Bosanskom Aleksandrovcu, župa je proslavila svoj patron i 130 godina postojanja. Bilo je nazočno 10 vjernika-hodočasnika, te dvije redovnice Klanjateljice Krvi Kristove, koje djeluju u Centru Marijanovac za odvikavanje od ovisnosti.
U prigodnoj propovijedi vlč. Vidović je kratko predstavio život sv. Ivana Krstitelja, te progovorio o čudesnim Božjim zahvatima koji su se dogodili u njegovu životu. Posebno je istaknuo svečevu skromnost, te između ostalog rekao “Ivan je imao jako puno sljedbenika, bio je veliki prorok kojega su mnogi slijedili. Ipak, njega to nije uzoholilo, nego je ostao ponizan, te je u svojoj poniznosti mogao reći: Iza mene dolazi jači od mene, ja mu nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”
Župu Bosanski Aleksandrovac je osnovao 1883. vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler dok je kao apostolski upravitelj upravljao Banjolučkom biskupijom. U početku se zvala Maglajani, poslije Rudolfsthal, dok nije dobila današnje ime. Vjerojatno je na njezinu području u starini bila župa Lijevče, koja je 1675. imala 1640 duša. Još stariji od župe jest franjevački samostan Livač (Lewach), koji je vjerojatno bio na tom području, a spominje se početkom XVI. st. Župa je propala nakon Bečkoga rata, dok je samostan nestao nakon pada Jajačke banovine pod tursku vlast 1528. Krajem XIX. st. na to su se područje doselili Nijemci, od kojih su većina bili katolici pa je za njih osnovana župa. Godine 1888. trapisti iz samostana Marija Zvijezda na rubu Banje Luke podigli su područni samostan Josephsburg (Josipovac) s javnom kapelicom, ali on je 1944. spaljen i nije više obnovljen. Župnu crkvu gradili su trapisti 1895. – 1899. Oni su i upravljali župom od 1888. do 1944. te opet nakon rata od 1952. do 1957. U ratu 1992. – 1995. ekstremni su Srbi crkvu oštetili, a potom je otuđena, tako da se nekoliko godina tu nije moglo održavati bogoslužje. Godine 1998. crkva je vraćena na raspolaganje biskupiji.