Kijevo, (IKA) – U župi Sv. Mihovila arkanđela u Kijevu nedaleko od Knina, svečanim prijepodnevnim misnim slavljem u nedjelju 11. listopada proslavljena je 300. obljetnica župne crkve Sv. Mihovila. U novoj župnoj crkvi na kijevskoj Glavici, sagrađenoj na istom mjestu gdje je stajala i stara župna crkva Sv. Mihovila, do temelja srušena i spaljena u srpsko-četničkoj okupaciji 1991. – 1995., svečanu koncelebraciju predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Tolić u suslavlju sa župnikom fra Tomislavom Brekalom i fra Jurom Šimunovićem, duhovnikom u franjevačkom Klerikatu na splitskom Trsteniku. U procesiji koju su s križem na čelu predvodili članovi kijevskog KUD – a „Dinara” te djevojke i mladići, svi u starim narodnim nošnjama kraja, iza svećenika je hodalo mnoštvo Božjeg naroda z župe Kijevo te hodočasnici iz okolnih sela. Pjevao zbor mladih „Gospa Karmelska” u narodnim nošnjama. U homiliji je propovjednik odlomak iz Markova evanđelja o bogatom mladiću koji se nije mogao odijeliti od svoga bogatstva da bi slijedio Isusa, povezao s Franjom, koji je također čuo Gospodinov poziv s raspela u trošnoj crkvici Sv. Damjana da „ide i popravi kuću njegovu koja se ruši” a koji se za razliku od bogatog mladića iz evanđelja, odrekao svega bogatstva te slobodan od navezanosti na zemaljska dobra, u potpunosti se predao Gospodinu i „obnovio njegovu Crkvu”, te postao svet i slavan da naših dana. Spomenuo se i duge burne i krvave prošlosti Kijeva i cijeloga kraja, kazavši kako je župa teško stradavala i kroz minula stoljeća, i u II. svjetskom ratu a napose nedavno, u Domovinskom ratu, kada je teško poharana u ljudstvu i materijalno, a stara župna crkva na kijevskoj Glavici bila je spaljena i do temelja srušena. Unatoč svim stradanjima kroz povijest, ono što je održalo ovaj puk na njegovim ognjištima bila je živa vjera u Boga koju hrvatski narod ovoga kraja živ i danas, kazao je propovijednik. Okupljenim je vjernicima posebno stavio na srce tri stvari kao temelj smisla života – ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu i ljubav prema Domovini.
Liturgijske tekstve čitali su mladi u narodnim nošnjama, također i Molitvu vjernika, u kojoj su se župljani sjetili i svih svojih pokojnih kroz cijelu kijevsku burnu i krvavu prošlost, svih palih i poginulih u ratovima, a napose u pretprošlom i prošlom ratu, kojih se na kraju spomenuo župnik, 540 poginulih i ubijenih u oba rata. Zahvalivši se na kraju predvoditelju fra Željku i svima nazočnima, župnik fra Tomislav je kazao kako je ovim svečanim nedjeljnim euharistijskim slavljem završena proslava i 300. obljetnice župne crkve i 800. jubilej franjevaštva i Dan zahvalnosti za plodove zemlje, koji su u obilju doneseni u crkvu. Spomenuo je i da danas u svijetu živi više od 10 tisuća iseljenih Kijevljana, te da su se i svih živih i svih pokojnih raseljenih župljana kroz prošlost, sjetili molitvom u ovom liturgijskom slavlju. Posebno se spomenuo vjernika sela Uništa u Bosni, koji župno pripadaju Kijevu i gdje se gradi župna crkv Sv. Josipa. Pozvao je sve nazočne vjernike da se svojim prilogom podupru gradnju župne crkve u Uništu.