U župi su slavljenje četiri mise, a svakoj je nazočilo 25 vjernika u crkvi. Uz to, vjernici su prisustvovali proslavi i izvan crkve.

Večernju misu predvodio je rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliš. U koncelebraciji su bili župnik don Ivan Čotić, don Hrvoje Relja te don Marko Trogrlić. Don Vedran Torić je bio na raspolaganju za ispovijed.

Pozdravivši sve nazočne, don Jure je na početku mise rekao „da su nam sveci nadahnuće i primjer življenja vjere, kako ćemo se boriti za onu istinu koju nam je Bog povjerio, na koju nas je pozvao“. Sveci, pa i sv. Andrija prihvatili su Božji poziv. Andrija, upoznavši Krista ima potrebu širiti Kristovu riječ i poziva brata Petra. Pozivom na kajanje i molitvom ispovijedi don Jure je nastavio euharistijsko slavlje.

U propovijedi, don Jure je na početku istaknuo „da smo mi Božji suradnici u djelu stvaranja i da Bog želi da se u slobodi, vlastitom izboru i ljubavi odlučimo za njega“. U nastavku don Jure je, između ostalog, kazao: „Nije Bog došao i nametnuo čovjeku čini to i to. Ako ne budeš činio to i to, ja ću te satrati, nećeš živjeti. Bog je prvi prošao ono na što nas poziva u Isusu Kristu. Kada je Isus Krist došao, kada je počeo propovijedati i vršiti svoju misiju, poslanje koje mu je dao Otac, pozvao je one koji su bili uz njega, svoje apostole. Nije ih izabrao na način kako bismo ih mi danas birali: pametne, lijepe, na vlasti, onakve kakve nam nameće današnji svijet. Krist je birao čovjeka s imenom, njegovom slabošću, manama i grešnošću, onakvog kakav jest. Apostoli su bili u krivu glede Isusa, očekivali su uspostavu zemaljskog kraljevstva. Trebalo je da Krist prođe kroz muku, smrt i patnju, ondje gdje čovjek ubija Boga, stvorenje ubija svoga stvoritelja, da čovjek sve to iskusi do potpunog pada i beznađa te da upozna ono što je Bog htio. I to što sad nastupa jest darovani Duh Sveti. Kad čovjek u svom iskustvu doživi tu vjeru, doživi ono što Bog jest, dolazi do toliko jakog svjedočanstva da ga ništa više ne može pokolebati. Zato su apostoli bili spremni i dali svoj život za Krista“.

Nakon toga don Jure se upitao: „Jesmo li i mi spremni dati život za Krista?“, dodavši „da bismo u Bogu trebali spoznati jakost istine da nam ni smrt na ovoj zemlji ništa ne predstavlja“. Dotaknuo se, don Jure i problema sve manjeg broja duhovnih zvanja. Spomenuo je susret s tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda koji je na pitanje: „Zašto se danas redovničke zajednice gase?“ odgovorio: „Kada se odmaknemo od izvora, karizme koja je osnovala red, izgubilo se istinsko svjedočanstvo“.

Naglasio je don Jure kako najstroži redovi imaju dosta zvanja. Kao razlog naveo je istinsko svjedočanstvo Isusa Krista. Na kraju je potaknuo da „prihvatimo svetog Andriju kao uzor, Andriju koji je bio uz Krista, slušao njegovu riječ, imao iskustvo Boga u svome životu i to iskustvo dalje prenosio. I mi smo pozvani živjeti, svjedočiti i umirati za tu istinu“.

Na završetku misnog slavlja, župnik don Ivan najprije je zahvalio Gospodinu Bogu na ovom neobičnom slavlju napomenuvši kako: „Bog ne mjeri našim mjerama i kantarima tj. vagama, i Božje misli nisu naše misli“ i da će sve one koji na ovakav način slave sv. Andriju Bog nagraditi posebno obilatim milostima.

Misa je slavljena bez pjevanja, uz zvuk orgulja za kojim je bio maestro prof. Frane Kuss. Župa se za svetkovinu nebeskog zaštitnika spremala trodnevnicom koju su predvodili don Roko Celent, župnik Župe sv. Marka na Neslanovcu u Splitu, don Lovre Šola, župnik Župe Pohođenja BDM u Spinutu i don Hrvoje Relja, kapelan Vojne biskupije.