U izdanju Muzeja grada Kaštela iz tiska je izišla monografija autorice Sanje Acalija “Župna crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću”. Autorica je u njoj na 138 stranica nastojala obuhvatiti, opisati i stručno predstaviti pokretni i nepokretni dio crkvene baštine spomenute župne crkve, donijevši kulturno-povijesni pregled od prapovijesnoga doba s posebnim naglaskom na vrijeme nastanka utvrda-kaštela i gradnju crkava, zvonika, oltara, nabavu crkvenih predmeta koji su pohranjeni u unutrašnjosti crkve i župnoj kući. Posebnu je pozornost posvetila osnivanju Bratovština, štovanju svetaca zaštitnika, liturgijskim predmetima, crkvenom ruhu i Župnom arhivu.
Monografija se nametnula, svjedoči autorica u predgovoru knjige, “kao logičan slijed brige o crkvenoj baštini. Pokretni spomenici kulture u vlasništvu Crkve dugo su bili na rubu općeg interesa, stoga smo 1990. godine na poticaj Ministarstva kulture i prosvjete započeli popis i fotografiranje crkvenog inventara u vlasništvu kaštelanskih župnih zajednica. Inventar je popisan na temelju terenskog uvida u postojanje i arhivsko istraživanje pokretnoga sakralnog blaga župne i filijalnih crkava. Popisan je cjelokupan pokretni i nepokretni inventar, o svakom predmetu načinjena je bilješka (fotografiranje, identifikacija, datacija, dimenzije, materijal, tehnika, zabilježena signatura, žigovi, te oštećenja pojedinih predmeta). Inventar župne crkve Bezgrješnog Začeća u Kaštel Štaflliću registriran je pod oznakom i upisan u Registar pokretnih spomenika RST-02-138/78”. “Kaštelanska naselja osebujan su fenomen dalmatinskog urbanizma. Svojim kompaktnim oblicima, s planskim uređenjem prostora i reprezentativnim zdanjima sličnija su gradićima nego li selima. Proces njihovoga napredovanja možemo pratiti u tijeku XVII. i XVIII. stoljeća kad se grade nove, monumentalne župne crkve.
Sanja Acalija temeljito je, upravo monografski obradila župnu crkvu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću. Koristila se dostupnom arhivskom građom, posebno biskupskim vizitacijama. Umješno je interpretirala i ugradila doprinose opširne literature. U uvodnom dijelu donosi prostorni povijesni okvir. Rasvijetlila je društvene i ekonomske prilike XVII. i XVIII. stoljeća s posebnim osvrtom na kaštelanske težake i njihove bratovštine kao inicijatore i samosvjesne društvene subjekte zaslužne za gradnju i nabavu umjetnina. Istaknula je doprinose predanih župnika, posebno onih rodom iz samih Kaštela. Autorica je obradila stilske odlike zdanja te posebno upozorava na analogije. Rasvijetlila je ulogu i djelo projektanta Ignacija Macanovića i temeljito opisala opremu crkve . Neke od slika, posebno ikone, prvi put su predstavljene i stručno opisane, ističe recenzent prof. dr. Ivo Babić.
“Autorica je promicala ideju kako je povijest Kaštela neraskidivo povezana s Katoličkom Crkvom, čuvaricom blaga i kulturnoga naslijeđa, i stoga prevažnom sastavnicom kulturnog identiteta hrvatskoga naroda tijekom tisućljetne povijesti. Monografska studija predstavlja vrijedno djelo kojim se ne samo popularizira znanost, nego na znanstven način valorizira crkveno blago Kaštel Štafilića; a upravo model koji je prof. Acalija primijenila u svojoj knjizi, mogao bi postati indikativnim i za slične monografske studije u drugim župnim zajednicama. U zaključnoj ocjeni navodimo kako je autorica obradila važnu, rekli bismo, čak prevažnu temu s područja sakralne umjetnosti, pridonijevši tako i razvoju znanosti, ali i naglašenoj potrebi i opravdanosti – ostvarenju stalnoga postava riznice i njene prezentacije; stvaranju pravilnog odnosa prema baštini i cjelokupnom kulturno-povijesnom naslijeđu”, ističe drugi recenzent dr. Miljenko Buljac.
Monografija je obogaćena fotografijama Tonka Bartulovića, korice je likovno oblikovao ak. kipar Kažimir Hrasti, a svojom zainteresiranošću uvelike je pridonio župnik don Mate Čulić koji je uložio i mnogo truda u obnovu same crkve. (ika-sb/sd)