Uvodeći u homiliju, vlč. Rađa osvrnuo se na prvo čitanje iz knjige proroka Izaije. “Bilo je to vrijeme najveće krize koju je izraelski narod doživio, a ta kriza bila je babilonsko ropstvo. To je bila druga kriza koju su prošli. Prva je bila ona egipatskog ropstva. Kada se prvi put nađeš u nevolji puno je lakše nego drugi put, jer kad ti se dogodi tragedija neslobode počinješ misliti da si kriv, da je to zato jer tako zaslužuješ, da nisi stvoren za ništa bolje nego za ropstvo. U tom trenutku najveće tame za izraelski narod prorok Izaija dolazi tom jadnom, potlačenom narodu u tuđini i naviješta mu da ga je Bog poslao biti blagovjesnikom siromasima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje, razveseliti žalosne. Kako je moralo biti lijepo čuti te riječi! Kako je lijepo moralo biti čuti riječi koje govore o slobodi jednom zarobljenom narodu. Ali, kakva je to sloboda?”, upitao je propovjednik i u nastavku ponudio objašnjenje rekavši da se odgovor krije u pročitanom Evanđelju.

“Isus se oprašta sa svojom zajednicom koju ostavlja na zemlji i govori im one upute za koje želi da im ostanu duboko upisane u srcu. Svaki puta kada čovjek nešto govori na kraju to je uvijek ono najvažnije. Zadnje riječi tvog oca ili majke, brata ili sestre pamtit ćeš cijeli život. Ovo su zadnje riječi Isusa Krista dok se oprašta od svojih učenika. Učenici su ga pitali: Gospodine, kako će izgledati tvoj povratak? Kada ćeš ponovno doći k nama? Današnje evanđelje započinje riječima: Kad Sin čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime sjest će na prijestolje slave svoje. Kada Isus govori o svojem prijestolju, misli na križ koji će ubrzo uslijediti. To je mjesto njegove slave jer je križ mjesto najveće ljubavi koju ima za nas. Zato, kada razmišljamo o Isusovoj slavi, ne trebamo razmišljati o slavi pobjede nego o slavi poraza u kojem se očituje ljubav, ona najveća – prema neprijatelju”, rekao je propovjednik.

U nastavku je vlč. Rađa protumačio govor o ovcama i jarcima, odnosno onima koji su blagoslovljeni i pozvani u vječnu radost jer su dobročinstva činili onima malenima, siromašnima, obezvrijeđenima, napuštenima, dok su svi drugi koji to nisu činili, zapravo propustili to učiniti Gospodinu.

“Ove riječi mogle bi nas zabrinuti. Zaista, ovo današnje čitanje Evanđelja nije lako čuti. Isus govori o kraju, o spasenju. Prve riječi toga spasenja su: Dođite! Biti spašen znači doći Isusu. Ako ćemo jednoga dana biti u zajedništvu s Bogom, čut ćemo te riječi. Postoji spasenje koje je pripravljeno od postanka svijeta. Nitko nije predodređen za propast, dapače, predodređeni smo za spasenje. Ali, tu se nalazi druga sloboda koju je navijestio prorok Izaija, a to je da Bogu možemo reći: Ne. Zašto nam je Bog dao slobodu da mu možemo reći ne? Jer, ako bismo u svojem srcu mogli Bogu govoriti samo Da, onda to ne bi bilo autentično. Samo ako imam slobodu, onda je moja ljubav autentična i to je onda moja odluka”, naglasio je Rađa.

Pri završetku svoje homilije vlč. Jakov Rađa osvrnuo se i na sveca zaštitnika župe sv. Martina biskupa istaknuvši dva važna događaja njegova života. “Bio je čovjek, siromašan koji je pomagao siromašnima. Dvije situacije iz njegova života su posebno važne. Prva, kada je kao rimski vojnik dijelom svojega plašta zagrnuo jednoga siromaha, a druga kada se prema svome robu kao rimski vojnik odnosio kao prema bratu. Te dvije situacije govore nam o čovjeku ljubavi. Kasnije, kada je postao biskup bio je čovjek koji se borio protiv arijanaca. Kako to da je s takvom lakoćom znao prepoznati u jednom čovjeku Boga? To je zato jer je u svakom čovjeku znao prepoznati brata. Ovo večerašnje slavlje potiče nas da se vratimo kući drugačiji, jer ćemo razmišljati o sadašnjem trenutku, a ne o kraju. O tome da naše srce postane srce milosrđa. Neka nam dragi Bog dadne milost da u sv. Martinu prepoznamo kršćanina koji je odrazio Kristov život i ljubav za svakoga čovjeka s kojim se susreo. Da nam Bog njegovim zagovorom dadne slobodu, ne od vanjskih tlačitelja, već unutarnjeg tlačitelja, našega ega. Da budemo ljudi koji su slobodni ljubiti svakoga čovjeka. To je jedina istinska sloboda i prava radost”, zaključio je vlč. Rađa.

Nakon završnog misnoga blagoslova vjernici su uz pjesmu učinili ophod oko lika sv. Martina biskupa.