Istina je prava novost.

Župu sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima pohodili misionari

U sklopu 21. ljetnog susreta misionarki i misionara Crkve u Hrvata

Vinkovci, (IKA) – U sklopu 21. ljetnog susreta misionarki i misionara Crkve u Hrvata u Đakovu, don Ivan Stojanović, misionar u Gani, s. Josipa Šprajc, misionarka u Kamerunu, vlč. Dominik Vukalović, ravnatelj Papinskih misijskih djela (PMD) u Varaždinskoj biskupiji, vlč. Ivica Miloš, ravnatelj PMD u Gospićko-senjskoj biskupiji, don Tomislav Debelić, ravnatelj PMD u Krčkoj biskupiji i Josip Burja, djelatnik Misijskog ureda u Zagrebu, pohodili su 7. srpnja Župu sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Tom prigodom don Ivan je predvodio večernje misno slavlje prije kojega je riječi dobrodošlice gostima, a uime domaćih redovnica, župljana, Ivana Blaževca, domaćeg župnog vikara, i u svoje osobno, uputio mons. Tadija Pranjić, domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata.
U propovijedi je don Ivan, salezijanac koji je od 1992. misionar u zapadnoafričkoj državi Gana, opisao neke od običaja, i ispričao neke od zgoda i nezgoda iz misijskog života. Iznio je i svoje dojmove: “Kad sam došao u Ganu uistinu me iznenadilo puno stvari, a najviše sam bio iznenađen dobrotom, jednostavnošću i ljubaznošću domaćeg stanovništva… Što se tiče otvorenosti prema nama misionarima, prema kršćanskoj vjeri, puno su otvoreniji nego naš domaći čovjek u Hrvatskoj. Oni vrlo rado slušaju Božju riječ, vrlo je rado prihvaćaju”. Govorio je i tome tko je misionar. “To bi trebali biti Božji ljudi koji idu od sela do sela, od grada do grada, navješćivati Božju riječ. Misionari ne smiju biti ništa drugo nego nosioci Božje dobrote i Božje ljubavi ljudima s kojima rade, s kojima žive i donositi im utjehu. Duhovna je bijeda velika. I zato se grade i crkve, škole, bolnice, vrtići, centri za odbačenu i siromašnu djecu itd.”, rekao je propovjednik.
Don Ivan je posebno istaknuo kako još više od navedenih aktivnih dužnosti, misionar mora biti čovjek po Božjem srcu i pozvao vjernike na molitvu: “Molite se za sve misionare i za ono što rade da Gospodin to blagoslovi”, te je nastavio: “Svi smo pozvani biti misionari. Najbolji i najrevniji misionari su naše bake i djedovi koji doma uče djecu kako se prekrižiti, pomoliti, pozovu ih u crkvu. Tako bi svi trebali širiti Božju riječ i voljeti Gospodina i biti njegovi ljudi tamo gdje jesmo”.
O misionarskom pozivu svjedočila je s. Josipa koja je u misiji u Kamerunu od 2002. godine. Karmelićanka je Božanskog Srca Isusova čije su sestre u misijama u vrtićima. “Preporučamo se u molitve vas, naše domaće Crkve. Život onoga djeteta, siromaha, na svim razinama često ovisi o nama misionarima i stoga se preporučamo u molitve. To je jedna velika snaga kad je i vruće i teško i kad nam baš i ne ide”, rekla je. Prije dvije godine, točnije 21. listopada 2007., tu je vinkovačku župu pohodio don Nikola Sarić, misionar u Tanzaniji.