Zvanja, sindikati i Marija

Predraga braćo i sestre!
1. Danas se slavi Svjetski dan molitve za zvanja. On pada na 4. vazmenu nedjelju, zvanu također “Nedjelja Dobroga Pastira”, jer se u bogoslužju naviješta odlomak iz Ivanova evanđelja u kojem se Krist predstavlja baš kao “dobri pastir” koji “život svoj polaže za ovce” (Iv 10,11).
U tome liturgijskom ozračju, osobito značajnom, imao sam radost jutros zarediti, u bazilici sv. Petra, trideset novih svećenika za rimsku biskupiju. Na svakoga od njih zazvao sam Duha Svetoga koji ih je, po posebnoj sakramentskoj milosti, učinio službenicima Krista Dobroga Pastira, da vjernici po riječi i sakramentima “život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10).
Sve pozivam moliti za te mlade prezbitere i da, u Rimu i u čitavome svijetu, budu brojni oni koji velikodušno odgovaraju na Gospodinov poziv, stavljajući svoj život u službu Evanđelja.
2. Veliku važnost imao je blagdan rada, koji se slavio 1. svibnja, u različitim dijelovima svijeta. Bila je to zgodna prilika za produbljivanje razmišljanja o značenju rada u životu osobe i društva.
Osobito toga dana donio sam pred Boga u molitvi probleme koji danas muče svijet rada: nezaposlenost, nedovoljna zaposlenost, iskorištavanje rada maloljetnika, uvjeti nesigurnosti u kojima se ponekad vrši radna djelatnost.
Želim da se političke i sindikalne sile ponovno posvete obvezi nalaženja odgovorajućih rješenja za probleme, koje pojava globalizacije danas čini najžurnijima, tako da se dostojanstvo ljudskoga rada i prava radnika uvijek poštuju.
3. Na početku mjeseca svibnja, Marija stoji pred nama kao uzor svakoga poziva: ne samo onoga koji prihvaća poziv da se potpuno posveti Bogu i dolasku njegova Kraljevstva, nego i onoga koji želi svjedočiti svoju vjeru u bračnom životu i vršenju svoga poziva.
Gospa, kao uostalom i sam Isus, oboje su živjeli te dosege ljudske djelatnosti u jedinstvenome i savršenom spajanju. Kao Josipova zaručnica i Isusova majka, bila je nazaretska domaćica, zauzeta za podizanje i odgajanje svoga Sina prema volji Božjoj. A kada je On napustio kuću i tesarski zanat da se potpuno posveti djelu spasenja koje mu je Otac povjerio, ona ga je pratila dubokom vjernošću sve do Križa i Uskrsnuća, postavši uzorom i majkom Crkve.
Utecimo se Mariji s pouzdanjem. Gospodin neće uskratiti, po zagovoru svoje Majke, pozvati brojna i sveta zvanja u službu Kraljevstva Božjega u naše doba.