Ususret 19. obljetnici smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije pripremio je prigodne tekstove i videomaterijale u spomen na lik i djelo blagopokojnoga kardinala. Donosimo izabrane misli zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o svome prethodniku, koje je izrekao u propovijedima na misama kojima su proteklih godina obilježene godišnjice smrti kardinala Kuharića.

Ususret 19. obljetnici smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića koji je blago u Gospodinu preminuo 11. ožujka 2002., Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije pripremio je videoživotopis i feljton u četiri dijela o kardinalu Kuhariću.

Sve je više dokaza koji govore u prilog tome da su njih dvojica bili istinski pastiri Crkve koji su u vrijeme okrutnog rata bili na strani pravde i istine te pomogli onima koji su bili najugroženiji, upravo suprotno onima koji ih optužuju za suradnju s nacifašističkim režimom. Za nas Hrvate nema dvojbe da je kardinal Stepinac svet, a kad će biti proglašen svetim i za opću Crkvu odlučit će Sveti Otac. Na nama je da svojom molitvom pričekamo to, kako je papa Franjo izjavio, „Božje vrijeme“. Moramo biti strpljivi, mišljenja je dr. sc. Siniša Kovačić, glavni urednik Hrvatske katoličke mreže (HKM).

Među crkvenim povjesničarima i teolozima uloga pape Pija XII. uvijek je izazivala uvažavanje i poštovanje. Nikad se nije poigravao riječima i uzrečicama. Kada je on nešto rekao ili napisao, nije tu bilo nedorečenosti i dvoznačnosti, mogao si njegove riječi uklesati u kamen. Bilo je to vrijeme kada se takvim stavom stjecao autoritet u društvu: ozbiljnošću, jasnoćom i smislenošću. Takav je Pio XII. bio u vrijeme mira, ali i u vrijeme rata, kazao je, među ostalim, umirovljeni gospićko-senjski biskup mons. dr. sc. Mile Bogović.

Sveti Otac Pio XII. uspio je svojim utjecajem zaustaviti snažni prodor komunizma u zapadne europske zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Prilike u zapadnoj Europi su bile takve da je nakon pada nacizma u Njemačkoj nastao golemi prostor za širenje komunističkog utjecaja. Sovjetski utjecaj u zapadnoj Europi nakon rata doživio je veliki zamah te mu se kao organizirana duhovna snaga suprotstavio upravo Pio XII. Smatrao je da ako padne Italija u ruke komunista da će domino-efektom doći pod komunizam i Španjolska i Francuska te tim redom cijela Europa.

PONTIFIKAT PAPE PIJA XII. (1939. – 1958.): Sveti Otac Pio XII. nije vjerovao ni Hitleru ni Staljinu, bio je osvjedočeni antinacist i antikomunist, znao je da će biti teško ostvariti prekid vatre i primirje između dvojice lidera čije su vladavine utemeljena na trajnoj nepravdi, ali i otvorenom neprijateljstvu i prema dobrome dijelu vlastitih naroda koji nije podržavao njihovu ratnu retoriku i posezanja za tuđim teritorijima. No nije odustajao, upozoravao je na nepravdu i progon Židova, ali istovremeno i pomagao Židovima u njihovu zbijegu pred nacistima.

Papa Benedikt XV. procijenio je da će za svoju mirovnu inicijativu okončanja Prvog svjetskog rata najveći otpor imati u Njemačkoj, te je za tu diplomatsku misiju odredio mladog, ali vrsnog poznavatelja međunarodnih odnosa, tada 41-godišnjeg vatikanskog diplomata Eugenija Pacellija, koji je kao učen državnik vrlo brzo detektirao (političku i socijalnu) situaciju u Bavarskoj, ali i u cijeloj Njemačkoj.

Za nas Hrvate je znakovito što je za svoga pontifikata, 1952. godine, papa Pio XII. imenovao kardinalom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je u to vrijeme pa sve do svoje smrti bio u kućnom pritvoru nakon što je pet godina robijao u Lepoglavi. Njih dvojica su bili, postoje mnogi pisani dokazi, iskreni i dobri prijatelji te dosljedni antikomunisti, što ratnim pobjednicima iz zemalja koje nisu baštinile demokraciju ni prije Drugoga svjetskog rata nikako nije odgovaralo.