Knjigu (396 stranica) napisao je fra Josip Grbavac, recenzije prof. dr. sc. Marko Dragić te prof. dr. sc. Davor Dukić. Urednik knjige i edicije je doc. dr. dr. sc. fra Ivan Macut.

Dr. Dukić istaknuo je, između ostaloga: “Knjiga Joze Grbavca Silvestar Kutleša prva je monografija o tom entuzijastičnom sakupljaču narodnog blaga Imotske krajine. Ona donosi informacije o Kutlešinu životu i prikaz njegova etnografskog rada, zapravo sintetski, donekle i antologijski izbor folklorne građe koju je u Runovićima i drugim mjestima svog zavičaja prikupio marljivi franjevac. Čitatelju se tako otvara svijet materijalne i duhovne kulture, odnosno kulturni imaginarij jedne krševite hrvatske regije u vrijeme između dvaju svjetskih ratova. Tu regiju pored ostaloga karakteriziraju ekonomska oskudica zbog niske otkupne cijene duhana; s time povezani interes za život u bogatijim zemljama i nepovjerenje u modernu ali i siromašnom seljaku preskupu medicinu; vjerovanje, katkad i posve čvrsto, u nadnaravna bića usmenih predaja. U toj kulturnoj zajednici još se rado slušaju i reproduciraju svi važniji usmeni književni oblici, a osobito epske junačke pjesme. Taj je žanr i Kutleša smatrao najvrjednijim segmentom imotskog folklora; štoviše, nastojao je dokazati da je njegov zavičaj domena mnogih antologijskih pjesama iz najpoznatijih zbirki južnoslavenske usmene epike. Autor ove monografije ostaje na tragu istog književnog ukusa pa najprije raspravlja o poetici pjesama Kutlešinih kazivača, a u drugom dijelu knjige donosi pet usmenih epskih pjesama od kojih dvije do sada nisu bile objavljene. Riječ je pjesmama skladne kompozicije, tečne pjesničke sintakse i slične tematike – o junačkim ženidbama/otmicama lijepih muslimanskih djevojaka – te za hrvatsku usmenoepsku tradiciju neobično velika opsega, u jednom slučaju čak 1.056 stihova. Upravo u dijelu monografije posvećenom imotskoj usmenoj epici Jozo Grbavac dao je osobito vrijedan prilog domaćoj folkloristici.”

Dr. Dragić istaknuo je: “Nedvojbeno je da fra Silvestar Kutleša ide u red naših najvećih etnografa. Teško je njegov život i djelo u cijelosti rekogniscirati u jednoj monografiji. Međutim, fra Jozo Grbavac je svojom monografijom uspješno uspio prikazati Kutlešu kojega rese Bogoljublje, domoljublje, rodoljublje, pravdoljublje te revnost u pastoralnom radu i zapisivanju i prikupljanju građe o narodnom životu. Slijedeći upute Antuna Radića fra Silvestar je prikupio golemu etnografsku građu i tako sačuvao dio duše naših davno upokojenih pramajki i praočeva. Fra Jozo Grbavac je jedan od sljedbenika fra Silvestra Kutleše i zacijelo zaslužuje pohvale za svoj rad. Tradicijska duhovnost zrcali sadašnjost, ukazuje na budućnost i najvažnija je sastavnica identiteta svakoga naroda. Međutim, i po UNESCO-voj Povelji iz 2003. godine, nematerijalna kulturna baština posebno je ugrožena. Rad na očuvanju nematerijalne kulturne baštine je civilizacijski čin koji pokazuje naš odnos prema predcima. Kako se mi budemo odnosili prema njima, tako će se i naša pokoljenja odnositi prema nama.”