U propovijedi župnik don Anđelko Kaćunko je, na temelju evanđeoskog izvještaja o poklonstvu trojice mudraca novorođenome Kralju, posvijestio kako su ti mudri ljudi, koje predaja naziva i kraljevima, zapravo predstavnici svih naroda cijeloga svijeta. Jer Isus nije došao samo za spasenje Izraela, nego također za spasenje svih ljudi, svake rase i svih narodnosti – kako u misnim čitanjima svetkovine ističu i prorok Izaija i Apostol Pavao, tj. Božja objava u Isusu Kristu je dar svima. Od tada se stalno događa Božje objavljenje, naglasio je propovjednik, a ono se i danas odvija na više načina.

“Najprije, to je propovijedanje evanđelja širom svijeta. Zatim, Bogojavljenje se ostvaruje stalnim pristupanjem novokrštenika u Isusovu obitelj, Crkvu, pa se ti vjernici širom svijeta, ne samo danas, nego svake nedjelje i blagdana okupljaju i poput mudraca dolaze pokloniti se Isusu u njegovim crkvama! Upravo to činimo i mi ovdje u našoj crkvi u Kompolju”, posvijestio je župnik Kaćunko te protumačio evanđeoski navod kako su se mudraci, nakon poklona i predaje darova Isusu, u svoju domovinu vratili “drugim putem”. Naime, naglasio je don Anđelko, “vratiti se drugim putem, za nas danas zapravo znači svaki dan postajati ‘drugi’ čovjek, tj. mijenjati se tako da budemo drukčiji, bolji. Stoga, svi mi koji smo mnogo puta ovdje čuli Isusove riječi i susreli ga u njegovim sakramentima, trebamo se zapitati jesmo li se promijenili! Sjećamo li se Isusa kad nam je nešto potrebno ili pak samo oko Božića i Uskrsa? Naš se narod ponosi pripadnošću Kristu ‘od stoljeća sedmog’, i kad se katolicima pribroje pravoslavni koji danas slave Badnjak te protestanti, kršćani su gotovo devedeset postotna većina, a ipak stalno imamo neshvatljiv fenomen da od katoličkih vjernika na misu dolazi malo više od deset posto! Kad će se kršćani trgnuti? Treba li se i nama dogoditi potres da nam sve sravni sa zemljom pa da se naši ljudi zapitaju o smislu svoga života: zašto radim, zašto gradim…?!”, kritički je upitao propovjednik te podsjetio kako su Mudraci išli za ‘Božjom zvijezdom’ i našli Isusa. “Za kojom ‘zvijezdom’ mi idemo kroz život? Što nam je životni orijentir, vodi li on u vječnost, u Raj?”, rekao je don Anđelko te na kraju naglasio da kršćani trebaju biti Bogu zahvalni što imaju Isusovu ‘zvijezdu’ – to je njegovo Evanđelje, zvijezda vjere – koja nas trajno upućuje i kao savršena ‘navigacija’ vodi k Njemu, Radosti i Životu!

Poslije završnog blagoslova župnik don Anđelko je vjernike podsjetio na važnu ulogu zbora u liturgiji te pohvalio kompoljske pjevače koji “punih šest godina dvostruko mole, kako se za pjevanje izrazio sv. Augustin, te – zajedno sa sadašnjom orguljašicom Marijom Rubčić – ulažu žrtvu u vježbanje kako bi što bolje predvodili pjevanje na misnom slavlju Bogu na slavu, na vlastito duhovno uzdizanje i na radost župne zajednice”. Zbor je potom, pod vodstvom don Anđelka, izveo tri pjesme – Spavaj mali Božiću (božićna iz Bačke), Samo Bog je ljubav moja, te Isuse maleni (don Anđelkov prepjev odnosno ‘pobožićene’ stihove pjesme Zvončići, zvončići).

Na kraju je župnik, također posvijestivši narodu razliku između blagoslovljene vode i dezinficijensa, tradicionalnim starim obredom koji uključuje “zaklinjanje soli i vode”, blagoslovio vodu, koju su vjernici potom ponijeli svojim kućama radi skorog blagoslova obitelji.