Na Cresu održan susret mladih o spomendanu sv. Ivana don Bosca

Na sličan način mladi se u Cresu okupljaju već više od šest desetljeća. Ove se godine u creskoj župnoj crkvi Sv. Marije Velike okupilo oko 150 mladića i djevojaka s otoka Cresa, Lošinja, Krka i Raba, a geslo susreta bilo je „Više svjetla!“, u skladu sa sintagmom sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića čiju stogodišnjicu rođenja na nebo Krčka biskupija obilježava ove godine.

O temi susreta govorio je tijekom uvodnog pokorničkog bogoslužja s euharistijskim klanjanjem salezijanac don Mihovil Korkut, a potom i krčki biskup mons. Ivica Petanjak koji je predvodio euharistijsko slavlje zajedno s još 18 svećenika koji su dopratili mlade iz svojih župa.

„Mi smo biskupija raspršena po otocima, pa je ovo prilika da se okupimo i osjetimo zajedništvo. Drago mi je što se svake godine u Cresu susrećemo kako bismo poput don Bosca rasli u svetosti i osjetili u svom srcu ono svijetlo koje su imali sveci. Molimo Isusa da otjera mrak kako bismo mogli biti svjetlo drugima“, rekao je biskup Petanjak pozdravljajući na početku sve okupljene.

S obzirom da se susret održao na blagdan Obraćenja svetog Pavla, biskup Petanjak je u propovijedi istaknuo da mnogi smatraju kako je, nakon dolaska Isusa Krista na ovaj svijet, obraćenje svetog Pavla apostola najveći događaj u povijesti spasenja.

„Danas smo u Djelima apostolskim čuli ključnu rečenicu koja mora biti središte života svakog kršćanina: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’. Kad se na putu za Damask, tada još kao progonitelj kršćana, Pavao iznenada susreće s Isusom uskrsnulim, kaže da ga je obasjala svjetlost velika i srušila ga. To svjetlo Isusa uskrsnuloga u isto vrijeme uništava sav onaj mrak koji se nalazi u srcu Savla progonitelja i pokazuje mu novi put u život. Od tog časa za svetog Pavla na ovom svijetu ne postoji nitko važniji od Isusa Krista. Jedino što ga zanima je: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’. Tu se rodio Pavao apostol, misionar, evangelizator, Pavao za kojega je živjeti i umrijeti za Krista dobitak, Pavao kojeg nikakve ljudske ni klimatske ni geografske sile ne mogu spriječiti u naviještanju evanđelja. Kod Pavla se dogodilo uistinu potpuno obraćenje, tj. stopostotni obrat, u kojem više ne živi Pavao nego Isus Krist živi u njemu“, rekao je biskup Petanjak, a u nastavku propovijedi obrazložio što je pravo obraćenje.

„U svim vremenima obraćenici imaju posebno mjesto, jer su oni pokazatelji da se čovjek može obratiti, promijeniti. I današnje generacije, osobito mladi, vole slušati svjedočanstva obraćenika poput svetog Pavla apostola. Ima i onih koji su svoje obraćenje dobro unovčili. Može se od obraćenja lijepo živjeti. Samo je onda pitanje koliko je to obraćenje, pitanje je jesam li ja spoznao u pravom svijetlu Isusa Krista jer obraćenje je čista milost i ako nije bilo te milosti, nema pravog obraćenja. Kad je već riječ o obraćenju onda bi se i za svakog sveca moglo reći da se obratio. Čak i kod onih koji su odgajani u vjeri od malena, koji nisu imali nikakvih oscilacija u životu, nego su imali, rekli bismo, jedan normalni put i razvoj, sigurno su postojali određeni trenuci ili osobe koje su susreli, nešto što je utjecalo na njihov život da su odabrali  živjeti na takav način“.

Budući da se susret mladih održava oko sv. Ivana don Bosca, za njega je krčki biskup rekao da je također imao trenutaka i točaka koje su usmjerile njegov život.

„Prvi je onaj na kojeg nije mogao utjecati, a to je kad mu je s nepune dvije godine umro otac, a majka je ostala udovica u 29. godini s tri sina i bolesnom svekrvom koje je trebalo uzdržavati. Za Ivana Bosca se kaže da je s devet godina imao jedan san: u nekom dvorištu je vidio grupu djece među kojima je najprije vidio Isusa, pa zatim Gospu, okružene krvoločnim zvijerima koji su se pretvorili u janjce. Od tog trenutka je mladi Ivan postao kao neki apostol među svojim vršnjacima time što ih je znao privući svojim igrama i veselim druženjima, ali ih i poticati na rast u vjeri i molitvi. Nakon svećeničkog ređenja smatrao je da mu je taj san pokazao put koji treba slijediti i svoj život posvetiti brizi i odgoju mladih. Netko bi rekao da je to bio samo san ili možda vizija. A on je taj san, koji nije bio jedini u njegovom životu, shvatio kao znak i kao poziv od Gospodina da sav svoj život posveti mladima i bude im jedno novo svjetlo u životu“, rekao je biskup Petanjak i mladima objasnio kako u današnje vrijeme mogu nekome biti svjetlo.

„Svaki put kad ste nekoga iščupali iz njegovog problema, vi ste mu upalili svijetlo. Nismo ni svjesni koliko bi svatko od nas mogao biti svjetlo i paliti svjetlo, uz samo malo dobre volje, bez velikoga truda. Da se npr. ne naljutiš odmah čim ti nešto nije pravo ili nije po tvome, da se onom koga susretneš samo malo nasmiješ ili uputiš koju lijepu riječ, da onoga tko je možda povučen ili snužden samo pitaš kako je. To su male stvari koje ništa ne koštaju jer i lijepa gesta, smiješak ili susret mogu biti novo svjetlo koje ste upalili u svijetu“.

U nastavku propovijedi biskup Petanjak osvrnuo se na svog prethodnika na stolici krčkih biskupa: „Ovogodišnji susret vas mladih ovdje u Cresu odvija se pod geslom ‘Više svijetla!’, a povezan je sa stogodišnjicom rođenja za nebo sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića. Oni s kojima je živio govorili su da je njihovo svijetlo, a život mu je od svećeničkog ređenja bio povezan s odgojem bogoslova kao rektora i profesora. Potom je kao krčki biskup i pokretač Katoličke akcije u Sloveniji i u Hrvatskoj bio svjetlo svojom pisanom riječi, svojim mnogobrojnim akcijama među mladima i obiteljima. Sve to činio je kao svećenik, kao vjernik, te njegova djela proizlaze iz njegove vjere“, rekao je krčki biskup i zaključio: „Sveti Pavao, sveti Ivan Bosco, biskup Mahnić bili su i ostali sveti jer su unosili svijetlo ondje gdje su živjeli i u djela koja su poduzeli“.

Na kraju propovijedi poručio je mladima: „Volio bih da svi vi, bez obzira jeste li mladi ili stari jer za obraćenje nikad nije prekasno, ne odete s ovog mjesta a da ne ponovite riječi sv. Pavla ‘Što mi je činiti, Gospodine?’. Ostanimo nekoliko trenutaka u tišini i postavimo si to pitanje“.

Nakon mise mladi su se uputili ulicama grada Cresa do osnovne škole gdje je priređen zajednički ručak te je uslijedio popodnevni dio programa. Sudionike susreta pozdravio je ravnatelj škole Josip Pope, a nakon blagoslova biskupa Petanjka, don Mihovil Korkut održao je kratko predavanje u kojem je naglasio da se Mahnićev i don Boscov san na neki način ostvaruje upravo u Cresu.

„Mislim da si ti don Bosco današnjice i Mahnić današnjice, neće netko drugi donijeti svijetlo ljudima oko tebe“, poručio je don Mihovil.

U nastavku je Marin Periš, jedan od pokretača splitskog “Hrvatskog nadzemlja” i “Božanstvene komedije“ na Laudato televiziji, posvjedočio svoje vjerničko iskustvo.

„ Vjerujem da mnogi od vas vide da je nešto dobro, da je netko dobar, ali nije lako ići za dobrim, više nas privlači tamna strana. Nije lako ići za dobrim“, rekao je Periš.

Podijeljeni u manje grupe mladi su raspravili niz pitanja, od toga koliko vjeruju svojim talentima i koliko se predaju napastima, do toga koliko su spremni poslušati Isusa i tko su im uzori u životu. U programu  popodnevnog dijela susreta sudjelovali su članovi salezijanske mladeži koji su u Cres doputovali s don Mihovilom, te mladi župe Cres koji su za kraj izveli skeč o tome kako danas, pored puno lažnog svjetla i obmana koje se nude, treba pronaći više pravog, Božjeg, svijetla.