Suslavio je pulski dekan preč. Milan Mužina te drugi pulski svećenici. Na početku se riječima dobrodošlice okupljenima obratio župnik domaćin vlč. Goran Levak. Predvoditelj je na početku propovijedi podsjetio da je cijeli život Blažene Djevice Marije bio priprava za reći Bogu ‘Da’. „Bog kuca na srce svakoga od nas, Bog želi djelovati u našem životu kao što je djelovao u životu Blažene Djevice Marije. Ona je u potpunosti ispunila Božji plan“, rekao je propovjednik te je napomenuo da Bog ima plan za svakoga čovjeka. „Vršiti volju Božju znači umrijeti svojoj volji i prepustiti se Božjoj volji“, dodao je.

Nastavio je spomenuvši primjer kako roditelji mole za svoju djecu, da ostanu na dobrom putu, no, napomenuo je da će „blagoslov sići na djecu upravo po načinu na koji žive roditelji, po primjeru. Bog želi da mi, poput Marije, kažemo Bogu da, prihvatimo njegovu volju, damo mu svoje srce“. Naveo je primjer bl. Miroslava Bulešića, koji je podnio mučeništvo u Lanišću, župi gdje je propovjednik sada župnik. „Bl. Miroslav se u potpunosti predao Bogu i Bog mu je dao krunu mučeništva. Riječi ‘Isuse, primi dušu moju’ te ‘Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put’ iz Duhovnog testamenta poruka su nama kako trebamo živjeti i poticaj da sve probleme rješavamo u odnosu s Bogom“, istaknuo je. Propovjednik je nadalje potaknuo okupljene da iz svog odnosa s Bogom maknu riječ „Zašto“, već „treba željeti da se Gospodin i po našem trpljenju proslavi te ga moliti da nam da snage izdržati. Mnogi danas trpe jer nisu shvatili smisao križa, a to je da nas sjedini s Bogom“, rekao je, između ostalog, vlč. Mašina.

Župa se na blagdan pripremala trodnevnicom koja je započela u srijedu 22. ožujka. Svake je večeri trodnevnice program započeo pobožnošću krunice. Prve je večeri misu s prigodnom propovijedi predvodio vlč. Damir Štifanić, župnik Vodnjana. Druge je večeri predslavitelj bio vlč. Darko Zgrablić, župnik Svetvinčenta, a treće večeri, u petak, 24. ožujka, u predvečerje uoči blagdana, misu je predvodio vlč. Zoran Županović, župni vikar u Rovinju. Večer uoči blagdana je osim krunice održana i pobožnost križnog puta, a uz misu je održana i pjevana I. Večernja iz časoslova. Nakon mise, u 19 sati započelo je cijelonoćno klanjanje koje je završilo slijedećeg jutra, na blagdan Blagovijesti, neposredno prije svečanog misnog slavlja. Na blagdan navečer, nakon krunice, svečanu večernju misu s pjevanom II. Večernjom iz časoslova, predvodio je župnik, vlč. Goran Levak.

Inače, mornarička crkva u Puli (Marinekirche, Chiesa della Marina, danas crkva Gospe od Mora) izgrađena je na brežuljku Sveti Polikarp u Puli krajem 19. stoljeća. Točnije, gradnja je počela 1891., a crkva je dovršena 1898. godine. Stil gradnje je mješavina neobizantizma i neoromantike, a svoj su biljeg na crkvi ostavili trojica arhitekta: Friedrich von Schmidt, Victor Lunz i Natale Tommasi. Arhitekt  Tommasi, ostavio je u Puli i okolici uvelike značajan trag, projektirao je i zgradu Državne njemačke gimnazije u Puli, u kojoj se danas nalazi Arheološki muzej Istre, te župnu crkvu Sv. Agneze u Medulinu.

Crkva je cijela građena od naizmjeničnih redova bijelog istarskog kamena s Brijuna i rumenog mramora izvađenog u kamenolomima Oprtlja i Brtonigle. Bogatu vanjsku dekoraciju prati ništa manje bogata dekoracija crkvene unutrašnjosti. Uz crkvu je zvonik visok 28 metara rađen po projektu Tommasija. Vrh zvonika je ravan, a na njemu je brončani kip anđela raširenih krila, djelo prof. Raffaette iz Trenta. Krase ga i gornji red kvadrifora, četiri otvora koja završavaju polulukovima i donji red trifora.

Na svečanoj je inauguraciji 1898. bio nazočan i car Franjo Josip iz čije je blagajne crkva financirana. Anegdota kazuje da je tijekom tog posjeta crkvi zagrebao o mramorni stup, na što su ga naravno prisutni pitali zar mu se ne sviđa crkva. Odgovor Franje Josipa bio je: „Provjeravam samo je li ispod zlato, s obzirom na to koliko je gradnja crkve koštala“. Crkva Gospe od Mora građena je s nakanom da bude crkva za potrebe dušobrižništva velikog broja pripadnika Austrougarske vojske, napose mornarice, obzirom da je Pula bila značajna austrougarska vojna luka. Zatim je tu namjenu zadržala i za vrijeme vladavine Italije, kada je nosila naziv Chiesa della Marina, što znači Mornarička crkva, kako je žitelji pule zovu i danas.

Crkva je zatvorena nakon 2. svjetskog rata, 1947., te je prenamijenjena u skladišni prostor. Od starijih generacija autohtonih žitelja Pule još se može čuti i priča kako je jugoslavenska vojska htjela u tu crkvu smjestiti konjušnicu, već su bile postavljene i jasle za stočnu hranu, no kada su konji trebali zauzeti namijenjenu im nastambu nikako nisu htjeli ući u crkvu, pa je ipak ostala samo skladište, narednih 17 godina. U tom su vremenu nestale i vrijedne povijesne orgulje s tri manuala, koje su bile smještene iznad sakristije. Crkva je ponovno otvorena 1964., kada je osnovana i župa – Gospe od Mora. Svečano je posvećena posljednje nedjelje lipnja, te se je neko vrijeme, u spomen na taj događaja i župni blagdan slavio posljednje nedjelje lipnja. Prvi je župnik bio Milivoj Barković, do 1974. kada ga je naslijedio Milan Mužina, današnji pulski dekan.