„Blagdan Tijelova okupio nas je i ove godine ovdje u našoj prostranoj pulskoj katedrali, nakon slavlja Duhova i Presvetog Trojstva, u jeku slavlja podjele svete potvrde po pulskim župama, neposredno prije svećeničkih ređenja koja će se ovdje dogoditi, mi danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Današnji Tijelovski četvrtak podsjetnik je na Veliki četvrtak i ustanovljenje Presvete Euharistije.

Današnji blagdan i ovo bogoslužje vjerničko je promišljanje, klanjanje i čašćenje Tajne vjere, toga najsvetijeg i najvećeg Kristova dara, Presvete Euharistije koja je izvor i vrhunac svega života i vjere Crkve. Čaroban je i sam vanjski okvir današnjega liturgijskog slavlja. Svečano nošenje Svete Hostije u pokaznici, procesija s oltarima, cvijećem i pjevanjem, iako skromnija u vrijeme pandemije, i sama priroda kao da se budi na proljetnom suncu i kao da se priključuje čovjeku u činu klanjanja i zahvaljivanja Stvoritelju. Ove godine misni tekstovi blagdan Tijelova stavljaju pod znak Saveza. Na Posljednjoj večeri Isus pod simbolima kruha i vina, rastavljenim znakovima svoga predanja, već je pred označio svoju skoru smrt na križu. Bila je to uspostava onoga novoga Saveza o kojem je bilo prorokovano u Starome zavjetu, a taj će Novi Savez biti djelo budućega Mesije, Spasitelja. Savez je jedno od ključnih riječi Svetoga pisma, a označava  ono što želi reći i latinska riječ religija, ‘vez Boga i Božjega naroda’, vez koji je doista i Savez.

Bog se udostojao sam, po svojem sluzi Mojsiju, ući u Savez s Izraelom, Savez koji je prešao na Božji narod Novoga zavjeta, na Crkvu. Stoga nam današnja misna čitanja posvješćuju kao ‘pred sliku’ Sinajski savez te nas uvode u duboki smisao Isusove žrtvene smrti na križu.  U obredu sklapanja Saveza pod Sinajem Mojsije vrši sve po uputama Božjim, uz najsvečaniju žrtvu saveznicu. U tom činu presudnu ulogu ima krv, krv obrednih životinja samo je preslika Krvi Kristove. Savez Boga i naroda je uz cijenu krvi, na život i smrt. Bog će uz cijenu krvi svoga Sina spasiti čovjeka, svoga iznevjerenoga saveznika“, pojasnio je mons. Milovan.

„Proživljavamo današnju svetkovinu Tijelova, ali i svaku Euharistiju upravo, kao Žrtvu i kao Gozbu Saveza s Bogom. Pozvani smo u svijetu živjeti kao saveznici i prijatelji Božji, uvjerenjem i životom na strani Božjoj, kao oni koji prihvaćaju sve riječi Gospodnje i obvezuju se na vjernost Evanđelju. Čuli smo izvještaj Evanđelja svetog Marka o svetoj Večeri Isusovoj. Gospodin i danas, u 21. stoljeću, s nama želi svetkovati svoju Pashu. Možemo se pitati da li je blagovalište našega srca i naše duše prostrto, spremljeno, sudjelujemo li u misi kao nijemi gledaoci ili kao Božji saveznici i pričesnici. Isusova je Riječ s Posljednje večere ‘uzmite jedite, uzmite pijte’, samo po svetoj pričesti, primljenoj s vjerom i dostojno, povezujemo se najtješnje s Kristom i među sobom.

Na Tijelovskoj procesiji želimo pred svim ljudima javno iskazati svoje poštovanje Kristu, tajanstveno ali stvarno, zbiljski s nama prisutnim. Pravi smisao nošenja i čašćenja pokaznice u procesiji je u tome da mi samo postanemo ‘bogonosci’, da pronosimo Krista u svijetu svojim životom i ponašanjem.

Sveti Pavao će nam reći ‘vi ste sami hram Duha Svetoga, proslavite dakle Boga u svojem tijelu.’ Isus je dodao ‘činite to meni na spomen’. Crkva je od početka razumjela da Krist želi da se njegovi učenici radi njega sastaju, da budu zajedno da se obnavljanjem toga svetog čina Isusove večere na najtješnji način povezuje sa svojim Božanskim Osnivačem. Krist želi da se njegovi učenici radi njega sastaju, da budu zajedno, da mole da se sjećaju njegovih riječi, u pričesti se s njim sjedine te da si među sobom iskazuju djela ljubavi i pronose životom i riječima Evanđelje spasenja u sav svijet.

Klanjajmo se na poseban način danas na Tijelovo Kristu u Euharistiji, zahvaljujmo mu za taj najveći dar po kojem ostaje s nama do konca svijeta, okupljajmo se na nedjeljna misna slavlja i hranimo si dušu pričesti da bismo jačani tom snagom bili dobri svjedoci novosti i ljepote života po Evanđelju, graditelji boljega svijeta zajedno sa svim ljudima dobre volje, zaključio je mons. Milovan.

Na kraju homilije predslavitelj je, kako je to tradicija u pulskoj katedrali za svetkovine, dodao kraće promišljanje na talijanskom jeziku.

U Puli se u normalnim okolnostima na Tijelovo po završetku mise održava procesija od katedrale do crkve Sv. Antuna Padovanskog, no zbog okolnosti pandemije procesija je održana unutar katedrale s tijelovskim oltarima u bočnim lađama.

Biskup je misu slavio uz koncelebraciju pulskog dekana preč. Milana Mužine, katedralnog župnika Rikarda Lekaja te drugih svećenika iz pulskih gradskih župa. Pjevanje je predvodio katedralni zbor.