Mons. Božo Milanović (Kringa, 1890.  ̶  Pazin, 1980.) imao je svojim hrabrim, odlučnim i zauzetim djelovanjem presudnu ulogu u tim turbulentnim poratnim vremenima kada se je odlučivalo o sudbini Istarskog poluotoka. Organizatori skupa su bili : Župa Kringa, Bratovština „Hrvatska Istra“ i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“.

Nakon polaganja cvijeća i paljenja svijeća u Spomen parku mons. Bože Milanovića ispred njegove, misno slavlje zahvale Bogu za život i djelovanje tog neumornog radnika na Njivi Gospodnjoj predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju mjesnog župnika vlč. Stipana Bošnjaka.

Nakon mise prigodno izlaganje pod naslovom „MONS. BOŽO MILANOVIĆ, SVEĆENIK I HRVATSKI DOMOLJUB“ o djelovanju mons. Bože Milanovića, te o njegovoj ulozi u prijelomnim povijesnim trenutcima nakon Drugog svjetskog rata, vezano uz pripojenje Istre Hrvatskoj, izrekao je povjesničar dr. sc. Nevio Šetić. Predavač je bio ondje i kao najviša instanca Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ jer je on Veliki meštar Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, zmajskog naziva Zmaj od Istre. Dr. Šetić je na samom početku izlaganja pojasnio značenje i povijesne okolnosti nastanka Dana nezavisnosti kojeg se je toga dana obilježavalo. Borba za nezavisnost  hrvatskoga naroda bila je posebno teška i krvava, rekao je predavač. U nastavku je nastojao dati odgovor na pitanje ‘koja je vrijednost lika i djela mons. Može Milanovića, a u širem kontekstu i vrijednost Crkve u tim konkretnim prijelomnim povijesnim trenutcima?’. Suvremena Hrvatska država nastaje kroz period duži od 150 godina, od sredine 19. stoljeća, kada se bude preporodne ideje, pa sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Puno je generacija ljudi na tome radilo, a mons. Božo Milanović i Crkva su jedan od važnijih pritoka te rijeke koja je vodila ka tome. Mons. Milanović nastavak je jedne ranije koncepcije preporodnih gibanja koja svoje korijene nalaze još u liku i djelovanju biskupa Jurja Dobrile. On je, otišavši u Trst nakon maltretiranja od strane fašista, razmišljao o načinu da barem pisanu riječ pošalje hrvatskom čovjeku, da bi makar tako opstala svijest o pripadnosti hrvatskome narodu. On pripada toj crkvenoj vertikali koja je vodila prema hrvatskoj samobitnosti u Istri. No, bitno je napomenuti da on ima u Crkvi u Istri i nastavljače svoga djela, rekao je predavač te u tom smislu spomenuo pok. mons. Antuna Heka.

Govoreći o ulozi mons. Milanovića 1945. godine dr. Šetić je podsjetio: rat je pri kraju, ali za Hrvate nije završio, bilo je još jako puno stradanja i smaknuća bez suđenja. Nakon što je Josip Broz poslao Ivana Motiku i Dušana Diminića da mons. Milanoviću, smatrajući ga liderom istarskog svećenstva, ponude da pomogne, da se uključi zajedno s tadašnjim strukturama u diplomatsku borbu za istarske krajeve, Božo Milanović, nošen idejom samostalne Hrvatske je pristao na to, zatraživši tada pojedine privilegije i sigurnost za svoj stalež, prije svega da se u Pazinu može osmisliti sjemenište, da se dobiju određene slobode tiska i slično. Tadašnji hrvatski istarski narodnjački kler, na čelu s mons. Milanovićem, vlč. Jurcom i drugima angažirao se na priređivanju dokumentacije, bilo je sveukupno 4 sveska dokumenata, jedna Spomenica, kojom su na arhivski vjerodostojan način nastojali dokazati da su većinski narod u Istri Hrvati. Naime, u tome su uspjeli jer su imali dobar uvid u sastav stanovništva temeljem matičnih knjiga umrlih, rođenih i vjenčanih, i ta je Spomenica bila veoma važan dokument u pregovorima s Pariškom mirovnom konferencijom koja je radila od kraja II. svjetskog rata sve do kraja veljače 1947. kada je donešena i povijesna odluka. Pravo na samoodređenje svakog europskog naroda zagovarao je još američki predsjednik Wilson još 1918. godine. Razgraničenje u Istri došlo je upravo na temelju nacionalne zastupljenosti i zato danas nije čudo da se zemljopisna Istra nalazi u tri suverene demokratske kršćanske države, rekao je predavač. Europa je na primjeru Istre potvrdila temeljna načela na kojima su stvorene suvremene političke karte Europe. To je fenomen Istre koji treba znati razumjeti. Smisao Mihanovićevih poruka možemo sažeti ukratko: dobar odnos sa susjedima ali svatko neka bude ono što je. Na tragu tog djela tog hrvatskog velikana Istre moramo znati upravljati svojom sudbinom, identitetom i vrijednostima jer Europa nas po tome razumije. Kada ga je novinar u Parizu pitao kako to da podržava komunističku Jugoslaviju, a ne zapadnu demokratsku zemlju, Milanović je karizmatično uzvratio kako ‘režimi prolaze a narodi ostaju’, podsjetio je predavač. Razina ideološke mržnje prema Crkvi koja proizlazi iz komunističkog režima eklatantno je vidljiva iz činjenice da nakon što je mons. Milanović pristao na takvo partnerstvo sredinom 1945., već u kolovozu 1947. zaklan je bl. Bulešić. I danas u našem narodu postoje ljudi koji ne mogu dovoljno obuhvatiti tu percepciju, taj slobodarski prostor.

Predavač se nadalje osvrnuo na kompetencije mons. Milanovića te je podsjetio da je on pripremao doktorsku disertaciju na istom onom Augustineumu u Beču gdje su obrazovanje stekli i Dobrila i Strossmayer, ali je nije obranio jer je propala  Austrougarska država. Ista je to duhovna vertikala s varijacijama pogleda na slobodu, mons. Milanović bio je svjestan borbe i bio je spreman sebe uložiti u borbi za očuvanje jedinstva naroda kojem je pripadao, rekao je predavač.

Dr. Šetić je pohvalio organiziranje toga skupa jer je to način da si približimo naše velikane i povijesnu stvarnost na kojoj smo opstali. Njegovanje i razvijanje tih osjećaja i vrednota jača i naše današnje vrijeme, jer na ovim  graničnim prostorima Sjevernog Jadrana pušu i dana razni vjetrovi, i puhat će jer vrlo teško se smiruju tornada koja su ovdje bila, a ovakvi velikani su svakako stabilizatori jer su svojim životom svjedočili ono što je nama najbitnije, zaključio je predavač. Uslijedio je prigodni domjenak u Društvenom domu u Kringi.