Misu zadušnicu slavio je župnik  Župe sv. Nikola na Ostrvici don Bariša Plećaš, zatim je na njegovom grobu izmoljeno odrješenje, položeno cvijeće i upaljene svijeće, uz nazočnost pripadnika Hrvatske vojske iz Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji su odali počast stožernom brigadiru Anti Šaškoru. Komemoraciji su nazočili članovi obitelj Šaškor, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, izaslanik Predsjednice RH i Ministarstva hrvatskih branitelja brigadir HV Zdravko Vladanović, izaslanik splitsko-dalmatinskog župana Marko Vukanović,  gradonačelnik Omiša  Ivo Tomasović,  predsjednik GV grada Omiša Zvonko Močić, donačelnik općine Dugi Rat, Lovre Bilić, načelnik Šestanovca Pave Čikeš, , načelnik Zadvarja Ivan Krželj, načelnik PP Omiša  Vlade Perkušić,  dr. Mladen Predrijevac i sve Antine kolege, ratnici Prvog hrvatskog gardijskog zdruga, izaslanstvo specijalnih snaga Glavnog stožera oružanih snaga RH, izaslanstvo načelnika Tomislavgrada, HVIDR-e Mostar, Široki Brijeg i domaćin Udruga HVIDR-a Omiš, te Udruga veterana 4. gardijske brigade 114. brigade i brojni neimenovni branitelji.

U 10 sati na Strelištu, u Športskom centru Ante Šaškor brada u Zvečanjama, nakon hrvatske himne i minute šutnje u čast pokojnog Ante Šakora i prvog hrvatskog predsjedniku dr. Franje Tuđmana i svima poginulim za nezavisnu državu Hrvatsku. Nakon pozdravnih govora gradonačelnika Omiša Ive Tomasovića, zamjenika splitsko-dalmatinskog župana pukovnika Marka Vukanovića te brigadira Zdravka Vladanovića u ime Predsjednice Republike Hrvatske i Ministra hrvatskih branitelja Tome medveda, ozapočeo  je devetnaesti memorijalno- revijalni turnir u SKEETU-u „Ante Šaškor Brada“ u Športskom centru „Ante Šaškor Brada u Zvečanjama – Omiš, koji se priređuje u znak zahvalnosti i kako bi se  učvrstilo sjećanje na ovog velikog hrvatskog čovjeka i  domoljuba, koji je započeo prvim hicem Mladena Predrijevca.Komemoraciju je otvorio Zdravko Vladanovič, u svojstvu Izaslanika Predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović i ministra hrvatskih branitelja gospodina Tome Medveda, generala hrvatske vojske, koji je kazao, kako se s tugom u srcu prisjećaju tog kobnog 12. rujna 1995. godine kada je u završnim operacijama Hrvatske vojske, pred sam kraj Domovinsko obrambenog rata, viteški hrabro poginuo stožerni brigadir Ante Šaškor. „Jutros smo u crkvi, na svetoj misi, molili za dušu našeg ratnog prijatelja, a na njegovu grobu polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća, u nazočnosti pripadnika Hrvatske vojske iz Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske, odali počast stožernom brigadiru Anti Šaškoru. I ovaj se devetnaesti memorijalno-revijalni turnir u Skeet-u priređuje kako bi i na taj način pokazali našu kolektivnu zahvalnost te učvrstili sjećanje na ovog velikog čovjeka i velikog hrvatskog domoljuba. Sudjelovanjem u Domovinskom ratu, hrvatski branitelji nisu branili samo suverenitet i ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, oni su branili i slobodu kao univerzalnu i plemenitu vrijednost čovjeka i cijelog čovječanstva. U tim teškim okolnostima velikosrpske agresije i oružane agresije Republike Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku, slobodarski nastrojeno i hrvatski državotvorno orijentirano pučanstvo uspjelo je nakon tolikih godina na karti svijeta upisali Hrvatsku kao samostalnu, suverenu i međunarodno priznatu državu.

To je pothvat kojem se danas divi cijeli civilizirani svijet. Na svijetu ima puno naroda, ali je malo onih kojima je uspjelo stvoriti svoju vlastitu nacionalnu državu. U nepunih trideset godina otklonili smo brojne zablude i ostvarili veliki dio naših snova i stoljetne snova naših predaka. I kad na trenutak zanemarimo poteškoće iz vlastite životne svakodnevnice, te se izdignemo na razinu nacionalnog dostignuća, onda s ponosom moramo kazati da je put kojim nas je vodio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio potpuno ispravan. I danas politički hodamo tim istim Tuđmanovim putem i nema drugoga puta. Biti s vama danas ovdje znači dijeliti ista promišljanja o danima i godinama koje su daleko iza nas i događajima koje se ne mogu i ne smiju zaboraviti. Bilo je to vrijeme olovno teških oblaka koji su tih godina nisko kružili hrvatskim nebom. Mnogi nisu razumjeli opasnosti koje ti oblaci donose. Brojne su obitelji zavijene u crno. Preko tisuću naših ratnih prijatelja još uvijek nema svoga groba, a njihovi najmiliji ne mogu pronaći mir u vlastitoj duši. Iz prolivene krvi hrvatskih branitelja do nebesa izdigla hrvatska sloboda. Ona sloboda koju smo tolike godine čekali poput žednih vode u pustinji. Zato se prema ovoj našoj slobodi i njezinim stvarateljima, hrvatskim braniteljima moramo odnositi s osobitim poštovanjem, usavršavajući je vlastitim primjerima u svakom danu našeg života kako bi postala i ostala trajni zalog za boljitak onih naraštaja koji će ovdje podno Mosora dolaziti i kad nas više neće biti na ovome svijetu.

Tko može i smije zaboraviti žrtvu stožernog brigadira Ante Šaškora. Tko može i smije zaboraviti šezdeset i pet hrvatskih branitelja, naših susjeda, prijatelja i rodbine, koju su za dobrobit ovoga omiško – poljičkog kraja, hrvatskog društva i hrvatske države darovali ono najvrjednije što su imali – vlastiti život. Tko može i smije zaboraviti na stotine ranjenih i oboljelih kao i preko dvije i pol tisuće mladića koji se u to vrijeme s prostora današnjeg Grada Omiša te Općina Dugi Rat, Općine Šestanovac i Općine Zadvarje odazivaju i ne samo službenom, nego i pozivu vlastite savjesti.

Imamo li pravo zaboraviti i naše razočarane ratne prijatelje, koji toliko godina poslije rata umiru i od žalosti i pod tuge. Ne, nikad ih nećemo zaboraviti. Nikad ih neće zaboraviti i obitelj stožernog brigadira Ante Šaškora. Neće iz zaboraviti njegovi najmiliji, njegova supruga, njegova djeca i njegovih deset unuka i ono jedanaesto na putu. Dame i gospodo – Ne ponovilo se ovo ratno zlo nikad i nikome na ovome svijetu!“, poručio je Zdravko Vladanović.

Stožerni brigadir Ante Šaškor-Brada rodio se 1953. godine u selu Čišla-Omiš u drevnoj poljičkoj Kneževini, gdje je živio sa svojom obitelji, suprugom i troje djece. Na početku srpske agresije pok. Šaškor dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP RH – IX PP u Omišu, a ustrojavanjem OS RH 1991. godine, prelazi u sastav 4. gardijske brigade, gdje obnaša dužnost zamjenika i zapovjednika pješačke bojne. Utemeljenjem specijalnih postrojbi GS OS RH pod zapovjedništvom generala Ante Roso imenovani se postavlja na dužnost zapovjednika bojne “Alfa”. Krajem 1992. godine bojnik Šaškor prelazi u bojnu “Zrinski” kojom zapovijeda pok. Miljenko Filipović s kojim dijeli ratni put do svoje smrti. Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnika OS RH dr. Franje Tuđmana 25. veljače 1994. godine ustrojava se  Prvi hrvatski gardijski zbor u čiji sastav ulazi i bojna “Zrinski”, a brg. Šaškor se postavlja na dužnost nač. stožera tj. zamjenika zapovjednika najelitnije postrojbe HV, koju  pamte u Livnu, Čelebiću, Kupresu, Maslenici, Novigradu, Ravnim Kotarima, Prozoru, Jablanici, Mostaru, Šipovu, Okučanima, Kninu, Obrovcu.  Tijekom posljednjih operacija HV, 12. rujna 1995. godine na planini Vitorog oslobađajući prometnicu Jajce-Šipovo polaže svoj život na Oltar domovine. Geslom “Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što” živio je pok. Ante i dao je sve.

Proglašenjem pobjednika ovogodišnjeg memorijalnog turnira i dodjelom nagrada završena je komemoracija.