Uz autora knjigu je predstavio svećenik Krčke biskupije dr. Saša Ilijić. Moderator predstavljanja bio je fra Stanko Dodig, gvardijan dubrovačkog kapucinskog samostana i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa. 

Dr. Ilijić je kazao kako je knjiga znanstvena autorska monografija nastala na temelju doktorske disertacija mons. Petanjka izvorno napisane na talijanskom jeziku te je konačno prevedena na hrvatski jezik. Mons. Petanjak disertaciju je obranio 2002. godine na Fakultetu crkvene povijesti Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Dodao je kako je i sam kroz šest godina svoje službe kao tajnik krčkog biskupa imao puno prilika za slušanje o Božidareviću. 

„Knjiga iznosi na vidjelo život i rad Dubrovčanina, franjevca kapucina, koji je živio na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, a djelovao je na razini visokih struktura Katoličke Crkve u Europi“, kazao je dr. Ilijić te naglasio visoku razinu autorova znanstvenog pristupa temi. 

Predstavljač je posebno skrenuo pozornost na drugo i četvrto poglavlje knjige koja bi mogla posebno biti zanimljiva Dubrovčanima jer prikazuju zanimljivosti o obitelji Božidarević, osobne podatke kao što su zvanje, ređenje, prve godine redovništva i svećenstva, korespodencija s rođacima, te njegov odnos ne samo s Dubrovnikom nego i za Dubrovnik jer on pomaže u razvoju diplomatskih odnosa Dubrovačke Republike s ostalim državama Europe te tako doprinosi razvoju i boljitku svog grada i domovine. Treće poglavlje je važno za bolje poznavanje povijesti i tradicije kapucinskog reda koji je u Hrvatsku došao 1610. godine i prvi samostan je osnovao u Rijeci. Božidarević je želio dovesti kapucine i u Dubrovnik, što nije uspio za vrijeme svog života, no to se dosta kasnije ostvarilo.  

Dr. Ilijić je istaknuo povezanost Božidarevića sa svecima svog vremena, misticima, s kojima je dijelio misli i sakramente te tako izgrađivao i svoju osobnost. „Da su nam povijesne prilike omogućile da ovog čovjeka i njegov život bolje upoznamo, da ga povijest nije stavila sa strane i zaboravila, možda bismo danas mogli govoriti i o svetačkom liku ovog Dubrovčanina“, kazao je predstavljač. 

Ovom knjigom nakon tri stotine godine lik Božidarevića je izvučen iz memorije i predstavljan javnosti. „Autor je ponudio i oteo zaboravu sina grada Dubrovnika i Republike i daje nam ga u ovoj knjizi“, ustvrdio je dr. Ilijić te preporučio knjigu za čitanje. 

Božidarevićevo krsno ime je Mihael, a redovničko Anđeo, pa ga Talijani zovu Mikelanđelo, kazao je u svom izlaganju autor Petanjak. Rođen je 1653. godine. U vrijeme Velike trešnje 1667. godine u Dubrovniku, ostao je pod ruševinama, preživio, s obitelji otišao u Anconu kod strica, obitelj se vratila natrag, a on ostao, upoznao kapucine i s njima nastavio svoj život. „U toj uglednoj provinciji Mikelanđelo je došao do toga da je postao profesor, gvardijan, provincijal te general reda. Jedini je Hrvat, Dubrovčanin, koji je u 500 godina kapucinskog reda bio vrhovni poglavar i to pokazuje njegov značaj,“ istaknuo je krčki biskup.  

Neke svete opatice su mu bile prorekle da će biti general reda 1709. godine, kada je išao na kapitul. Nije postao, te se sav sretan vratio kući i poručio opaticama kako nisu bile u pravu. One su mu odgovorile kako još ništa nije gotovo. Nakon dva mjeseca umro je izabrani general reda, pa je generalni kapitul zakazan za tri godine. U ono vrijeme na kapitul se iz svih krajeva išlo pješice, te je novi generalni kapitul bio zakazan za 1712. godinu. I na njemu je Božidarević izabran za generala reda. Odslužio svoju službu i živio još deset godina. Generalni ministar izabran nakon njega je nakon dva mjeseca odustao od te službe jer je bila teška. Tražila je puno hodanja jer se general trebao susresti u svom mandatu sa svom braćom kapucina u svim samostanima.  

Mons. Petanjak je živopisno opisao još neke detalje i događaje iz vremena Božidarevića te spomenuo i njegovo prijateljstvo s mističarkom sv. Veronikom Giuliani, koja je na putu da postane crkvena naučiteljica i koja od svih kapucina u svom dnevniku od 22 tisuće stranica pisanih rukom, jedino spominje Mikelanđelo Božidarević, kazao je biskup te objasnio i kako je došlo do toga.   

Krčki biskup ispričao je i nekoliko diplomatskih akcija Božidarevića, koji se odmah nakon što je imenovan generalom reda stavio na službu Dubrovačkoj Republici u onom u čemu joj on može pomoći. Republika mu je čestitala i odmah tražila od njega da se zauzme za neke njezine interese. Prvi od njih je bio usmjeren protiv tadašnjeg dubrovačkog nadbiskupa – a u to vrijeme nadbiskupi nisu mogli biti domaći sinovi – koji je od njih tražio novac za obnovu katedrale i sl.. Božidarević je kao general reda bio priman kod kraljeva i careva, te je Senat te prigode koristio da ga zamoli da intervenira u tajnosti i za interese Republike.  

Znanstvena autorska monografija “Mihael Anđeo Božidarević iz Dubrovnika, OFMCap. (1653. – 1729.) Propovjednik, diplomat, poglavar i duhovni vođa” ima 428 stranica i podijeljena je u pet poglavlja: Povijesne okolnosti u kojima je živio Mihael Anđeo iz Dubrovnika; Biografske bilješke o Mihaelu Anđelu Božidareviću iz Dubrovnika; U upravi Reda; Diplomatska služba Mihaela Anđela iz Dubrovnika te Duhovni profil Mihaela Anđela iz Dubrovnika. Proslov potpisuje dr. Marko Medved. Uz uvod i opći zaključak u knjizi se nalazi i popis kratica, bibliografija, dodatak i kazalo osobnih imena. U dodatku se mogu pročitati neobjavljeni dokumenti epistolarne korespodencije Mihaela Anđela Božidarevića među kojima se, uz poslovnu korespondenciju sa svjetovnim i crkvenim vlastima, nalaze i pisma bratu Vlahu, sestri Margariti, nećaku i nećakinjama. 

Na naslovnici knjige je vjeran portret Mihaela Anđela Božidarevića iz Dubrovnika, djelo nepoznatog autora iz 18. stoljeća koje se nalazi u  blagovaonici kapucinskog samostana Potenza Picena. Na zadnjoj stranci mogu se pročitati kratki životopisi Božidarevića te autora Petanjka. Knjiga donosi i faksimile nekih dokumenata. 

Knjiga je izišla ove godine u zajedničkoj suradnji Kršćanske sadašnjosti i Hrvatske kapucinske provincije pod nebeskom zaštitom sv. Leopolda Bogdana Mandića. 

Predstavljanje knjige upriličeno je trećeg dana devetnice Maloj Gospi u Gospinu polju u Dubrovniku, nakon mise koju je predslavio mons. Petanjak i na kojoj je propovijedao predvoditelj devetnice o. Ilija Grgić, poglavar Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj. Na početku mise biskup Petanjak je istaknuo nekoliko naglasaka iz odnosa Mihaela Anđela Božidarevića prema Blaženoj Djevici Mariji. U svim svojim pismima on Blaženu Djevicu Mariju naziva ‘Mama’, a njegova pisma su često počinjala s: Isus, Marija, Josip. Za vrijeme njegova generalata Bezgrešna Djevica Marija je proglašena glavnom zaštitnicom kapucinskog reda 1714. godine. Kad god je bio u nekim neprilikama života Božidarević se obraćao Mariji. 

Istog dana na kapucinskom samostanu otkrivena je spomen ploča Dubrovčaninu Mihaelu Anđelu Božidareviću kao trajan spomen na njega u mjestu njegovog rođenja.