Misno slavlje predslavio je župnik Župe sv. Petra u Dubrovniku vlč. Ante Burić.

Predslavitelj je u propovjedi potaknuo vjernike na promišljanje o tome što je uopće svetost te naglasio kako „svetost, što često zaboravljamo, nije prvenstveno moralna, već teološka kategorija. Svetost nije odgovor na pitanje: Kako živiš? Svetost je odgovor na pitanje: Zašto živiš? Kojim se duhom nadahnjuješ? I ono možda najbitnije: Za koga se u svom životu opredjeljuješ?“

„U kršćanstvu se predugo, prečesto i previše govori o moralu kao o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju“, kazao je te dodao kako „poziv ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju’ govori o promjeni stava, a ne o prihvatljivom ili neprihvatljivom ponašanju“. Kao primjer je naveo farizeje koji su se prihvatljivo ponašali, bili moralni ljudi, ali ih je učitelj svejedno nazvao licemjerima koji ustima slave Boga, a srce im je daleko od njega. Dodao je tome primjer razbojnika koji je s Isusom bio razapet te se nije moralno ponašao u životu, ali se opredijelio za Krista. „I to ne za veličanstvenog Krista čudotvorca, nego je u ostavljenom, popljuvanom, obespravljenom, golom i raspetom Galilejcu prepoznao Mesiju“, kazao je i pojasnio da to nije poziv da se ljudi ponašaju razbojnički i nemoralno, već „poticaj da se obratimo, napokon povjerujemo Evanđelju, te u svom životu susretnemo uskrslog Gospodina“.

Kao preduvjet da bi se to uopće moglo napraviti vlč. Burić je kazao kako se treba riješiti „okova religioznog minimalizma“ koji podrazumijeva da se ide nedjeljom na misu, redovito moli i ne čini zlo. „Sve je to dobro i ispravno, ali nedovoljno“, naglasio je i nastavio kako „ukoliko uistinu želimo biti radosni hodočasnici nade na putu prema životu, ukoliko uistinu želimo napredovati na putu svetosti, sljedeći primjer sv. Ilara, onda ne možemo biti pasivni. Naša vjera ne može biti sputana tradicionalizmom, kako to često biva, već bi ju trebali živjeti aktivno. Nije dovoljno, poput onog oholog farizeja koji stoji pred Bogom u Hramu, nabrajati: ja sam vjernik, katolik… Potrebno je da se naše opredjeljenje za Isusa koji je Krist, jasno vidi i očituje u našem svakodnevnom život.“

„Naša vjera, treba biti ljubavlju djelotvorna. A ona će to biti jedino ukoliko u svakoj osobi koju svakodnevno susrećemo prepoznajemo Božje lice, te joj, baš kako bi to činili samom Bogu, iskazujemo poštovanje i ljubav. Kad bi samo malo više ovog postali svjesni, svi naši odnosi, sve naše zajednice, počevši od obiteljske, preko župne i biskupijske, do one društvene, bile bi puno bolje i kvalitetnije“, istaknuo je.

Podsjetio je zatim vlč. Burić na Isusove riječi „Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?“, te ustvrdio da onaj tko želi biti Isusov učenik i napredovati na putu svetosti nasljedujući Isusov primjer treba „sve prihvaćati, sve ljubiti, ni od koga ne okretat glavu“. Primijetio je kako to nije lako ni jednostavno, ali drugog puta nema. „Hodočasnici nade, na putu prema Životu u punini, možemo biti samo ukoliko ljubimo, prihvaćamo, ni od koga glavu ne okrećemo. To je put svetosti kojim su kročili toliki prije nas tijekom ovih 2000 godina, to je put svetosti kojim toliki danas kroče, to je put svetosti kojim smo svi mi, pozvani ići“, zaključio je uz želju da sve na životnom hodočašću prati zagovor sv. Ilara, kako bi u svakodnevnici mogli biti radosni svjedoci vjere, nade i ljubavi.

U procesiji na kraju mise predvoditelj slavlja je pod baldahinom nosio Presveti Oltarski Sakrament, a u prvom dijelu procesije nošeni su i župni barjaci.

Župnik vlč. Miljenko Babaić zahvalio je svima koji su na razne načine pridonijeli svečanoj proslavi Sv. Ilara.