Na dvodnevnom Međunarodnom znanstvenom skupu nastupilo je 27 izlagača iz Hrvatske i inozemstva koji su istražili ulogu Ivana Pavla II. u novijoj povijesti našega naroda i Crkve u Hrvata. Cijela manifestacija organizirana je pod pokroviteljstvom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Javne ustanove u kulturi Zvonimir Solin, Župe Gospe od Otoka, Splitsko-dalmatinske županije te Upravnog odjela za pomorstvo i turizam. Manifestacija je duhovna priprava za Jubilarnu, Svetu 2025. godinu, najavljenu od Svete Stolice, a koja će se odviti pod nazivom „Hodočasnici nade“.

Tijekom drugog radnog dana, predavanja su bila podijeljena u dvije sesije, a u svakoj sesiji izlagalo je pet predavača. U prvoj sesiji drugoga radnoga dana naglasak je stavljen na povijesne teme. Prvo predavanje održao je jedan od glavnih organizatora Mario Matijević o temi „Uloga don Frane Bulića i don Lovre Katića u očuvanju i osnaživanju odnosa rimskoga prvosvećenika i Crkve u Hrvata“. Godine 1933. Središnji katolički narodni savez je za početak Svete godine (2. travnja 1933.) posredstvom don Lovre Katića zatražio od don Frane Bulića sastavljanje zavjetnoga natpisa koji je trebao biti uklesan u stijenu zagrebačke Prvostolnice.

Iako do postavljanja natpisa nikada nije došlo, don Frane Bulić sastavio je i predao natpis u kojemu kroz djelovanje rimskih biskupa tijekom povijesti donosi pregled uske sveze hrvatskoga naroda, Crkve u Hrvata i Svete Stolice. Sastavljeni natpis ipak je kroz neko vrijeme ugledao svjetlo dana u primjerenom obliku, naime poslužio je kao predložak za sastavljanje unikatne publikacije koju su potpisali upravo don Frane Bulić i don Lovre Katić, a koja je poklonjena tadašnjemu Papi kao zavjetni dar i spomen na ponovnu institucionalnu uspostavu odnosa između Crkve u Hrvata i rimskoga biskupa.

Drugo predavanje održao je ravnatelj Konzervatorskog odjela u Trogiru Miroslav Katić o temi „Neka arheološko-topografska pitanja iz akta crkvenih sabora održanih u Saloni 530. i 533. godine“. Nova kasnoantička središta koja su nastala na obali, otocima i zaleđu tražila su bolju crkvenu organizaciju, osobito nakon oslobađanja Salone od ostrogotske vlasti. U šestomu se stoljeću intenzivira izgradnja crkava kako u samoj Saloni, tako i na prostoru metropolije. U radu autor opisuje prostorne datosti novih biskupija. Nepoznati toponimi navedeni u aktima salonitanskih koncila zapravo su imena novonastalih kasnoantičkih središta i utvrda rasutih u priobalju i zaleđu Dalmacije.

Treće predavanje održao je pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskome Ivan Alduk o temi „Franjevci i pape u unutrašnjosti Dalmacije u srednjem vijeku. Odabrane teme“. Franjevci su na hrvatskom tlu prisutni gotovo od samih početaka reda, tj. od 13. stoljeća. U unutrašnjosti Dalmacije franjevce sa sigurnošću možemo pratiti od 14. stoljeća. Posebno su zanimljivi njihovi samostani u Sinju i Imotskom te onoga pretpostavljenog u Vrlici, tj. srednjovjekovnoj Vrh Rici. Autor u predavanju opisuje nastanak i funkcioniranje franjevačkih samostana te njihove veze s papinskom kurijom i velikaškom kućom Nelipića.

Četvrto predavanje održao je doktorand na studiju kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Santa Croce u Rimu Vladimir Smoljo o temi „Kanonsko-pravni korijeni salonitanske Crkve i kulture“. Rad donosi poglede na pravni vid uspostave salonitanske Crkve, odnosno njezina pravnoga ustroja kao modela funkcioniranja. Povijest ove pravne strukture do izražaja posebice dolazi na njezinu vrhuncu, točnije u odnosu salonitanskih biskupa (već uspostavljene i dobrano funkcionalne crkvene strukture) s rimskim biskupom.

Posljednje predavanje u prvo sesiji održao je arhivist Nadbiskupskog arhiva u Splitu Ivan Balta o temi „Don Frane Bulić i rekognicija salonitanskih mučenika u oratoriju svetog Venancija u Rimu“. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća vodila se oštra rasprava oko salonitanskih mučenika, prvenstveno mučenika svetoga Dujma. Don Frane Bulić bio je jedan od glavnih aktera u toj raspravi. U želji da na temelju pronađenih izvora dođe do povijesne istine on je u svojim radovima branio stajalište da je opat Martin u 7. stoljeću, po nalogu pape Ivan IV., iz Dalmacije i Istre u Rim prenio čitava tijela mučenika. Jedini način da se to dokaže bila bi rekognicija dalmatinskih i istarskih mučenika u oratoriju svetoga Venancija u Rimu. Nažalost, rekognicija salonitanskih mučenika dopuštena je tek dvadeset i osam godina nakon njegove smrti.

Prvi predavač u drugoj sesiji bio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu don Ante Mateljan o temi „Karol Woytiła (Ivan Pavao II.) pjesnik i recepcija njegova književnog djela u Hrvatskoj“. Karol Woytiła se već od rane mladosti počeo baviti s umjetnošću. Posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu ima poezija, osobito dojmljiva na izvornom, poljskom jeziku. Na kraju autor upućuje na hrvatsku recepciju Woytiłina književnoga djela, a rad završava osvrtom na znamenito Pismo umjetnicima.

Drugo predavanje održao je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te jedan od glavnih organizatora manifestacije don Ivan Bodrožić o temi „Povijest spasenja u povijesti Hrvata prema Ivanu Pavlu II.“. Ivan Pavao II. u svojim obraćanjima hrvatskim hodočasnicima u Rimu i na svojim putovanjima često je isticao različite detalje iz povijesti hrvatskoga naroda potičući Hrvate da budu ponosni na vlastitu povijest. No nikada nije isticao samo neke događaje iz junačke povijesti, već redovito one presudne događaje iz takozvane svete povijesti, to jest povijesti vjere. U tomu se smislu referirao na pokrštenje Hrvata i na kasnije slavne događaje i situacije u kojima su Hrvati obranili i očuvali svoju vjeru. Na taj način Ivan Pavao II. uočava koliko se povijest hrvatskoga naroda ucjepljuje u povijest spasenja naroda Božjega, osobito po zajedništvu s Katoličkom Crkvom.

Treće predavanje održao je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Ivan Matijević o temi „’Sveto savezništvo’ predsjednika Ronalda Reagana i pape Ivana Pavla II.“. Ronald Reagan bio je pod snažnim dojmom kada je papa Ivan Pavao II. posjetio svoju rodnu Poljsku godine 1979. U njemu i u Poljskoj prepoznao je „ključ“ za pobjedu nad ateističkim sovjetskim komunizmom. Od početka svojega mandata Reagan je bio okružen suradnicima od kojih su većina bili katolici. Jedan od njemu najbližih bio je William Clark, savjetnik za nacionalnu sigurnost. Dokumenti i svjedočanstva sudionika iz tog vremena jasno pokazuju da su Papa i Predsjednik redovito komunicirali i često se savjetovali. Odmah nakon što je Predsjednik umro 2004., Papa je pozdravio njegove doprinose povijesnim događajima koji su promijenili živote milijuna ljudi, posebice Europljana.

Četvrto predavanje održao je novinar Ivan Ugrin o temi „Hodočašća mladih Hrvata papi Ivanu Pavlu II. u Rim osamdesetih godina“. Autor se u radu bavi hodočašćima mladih vjernika katolika iz Hrvatske u Rim, papi Ivanu Pavlu II., koja su se počela održavati nakon Branimirove godine 1979. Spiritus movens svih tih gibanja od 1980. bio je isusovac p. Božidar Nagy. Naglasak predavanja je na hodočašćima iz Splitsko-makarske nadbiskupije, i to dvama hodočašćima iz 1983. i 1984. koje je autor osobno organizirao.

Posljednje predavanje održala je voditeljica Tiskovnoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije Silvana Barilović Crnov o temi „Papa Ivan Pavao II. u misli prvakinje hrvatskog katoličkog novinarstva Smiljane Rendić“. U radu autorica prikazuje kako je Smiljana Rendić doživjela papu Ivana Pavla II., prvoga papu iz socijalističke zemlje, kojeg je pratila s velikim interesom i pozornošću, autentično prenoseći njegove poruke od početka pontifikata 1978. pa do njezine smrti 1994. Njezino izvješćivanje u Glacu Koncila o Papinim kronikama pokazuje se važnim ne samo za Katoličku crkvu nego i za oblikovanje budućnosti Europe nakon sloma komunističkih režima, ali i oblikovanje budućnosti zemalja drugih kontinenata. Rendić je pokazala iznimnu osjetljivost za novost koja dolazi nenasilnim putem jer je i sama više puta bila žrtva komunističkih progona. Nakon završenih predavanja prisutnima su se obratili glavni organizatori zahvalivši svima na sudjelovanju na Međunarodnom znanstvenom skupu.