Požega, (IKA) – Pod geslom „Krist danas i uvijeke, naša nada” 25. i 26. ožujka održan je 19. križni put mladih Požeške biskupije tijekom kojeg su sudionici od Ruševa preko Kutjeva do Požege prešli 50 kilometara. Pobožnost je organizirao biskupijski povjerenik za pastoral mladih Ivan Certić u suradnji s Katehetskim uredom. Ujutro 25. ožujka ispred župne crkve Uzašašća Isusova u Ruševu okupilo se šest stotina mladih hodočasnika. S pjesmom i molitvom pojedinih postaja križnog puta, koje su za tu prigodu sastavili vjeroučitelji, mladi hodočasnici započeli su prvu dionicu puta od Ruševa preko Čaglina i Bekteža do Kutjeva. Od postaje do postaje mladi su imali prigodu za ispovijed ili osobni razgovor s nekim od svećenika, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Po dolasku u Kutjevo u kasnim popodnevnim satima hodočasnici su se uputili u župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice, gdje je održan duhovni program s prigodom za ispovijed, a misu je zatim predvodio prefekt u požeškom Kolegiju Marijan Pavelić. Župljani kutjevačke župe mladima su pripremili večeru nakon koje su se uputili u OŠ Zdenka Turkovića na noćenje. Sutradan, 26. ožujka, nakon doručka sudionici križnog puta izmolili su postaju ispred škole, gdje im se priključilo još četiri stotine mladih, mahom ovogodišnjih krizmanika, tako da je sveukupni broj hodočasnika narastao na tisuću. U Ferovcu su imali stanku za odmor, a potom su nastavili hod za Isusovim križem kroz Šumanovce, Cerovac i Jakšić, gdje su ih župljani dočekali okrepom. U Požegu su stigli u kasnim popodnevnim satima i odmah se uputili u katedralu, gdje je koncelebrirano misno slavlje predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Tijekom misnog slavlja četvorica bogoslova Požeške biskupije – Luka Čačić iz župe Lužani; Marko Dušak iz župe Nova Bukovica; Marko Milaković iz župe Jakšić i Matej Siluković, iz župe Stražeman – uvršteni su među kandidate Požeške biskupije za primanje Svetog reda đakonata i prezbiterata.
Na početku misnog slavlja biskup je istaknuo je da taj križni put ima posebnu snagu jer se odvija o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije, i što su se mladi, koračajući za Isusovim križem i razmišljajući u svom srcu i u svojoj savjesti, ohrabrili žrtvom njegove ljubavi. Zahvalivši mladima na tome, biskup ih je podsjetio da je na velikom križu za kojim su išli napisana 2007. godina, kad su mladi prije deset godina prvi puta ponijeli taj križ, i od tada ga nose svake godine, rekavši da su tijekom minulih godina mladi u njega utisnuli puno svoga mladenačkog žara, ljepote, radosti, ljubavi i žrtve, i da su oni ove godine dodali svoju ljepotu srca, vjere, nade, ljubavi i žrtve, tako da je ovaj križ postao snažnim znakom koji pamti mnoge mlade, a pamtit će i njih, ovogodišnje sudionike. Poseban pozdrav uputio je četvorici bogoslova Požeške biskupije koje su dopratili poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagrebu – Andrija Miličević, duhovnik i Ivica Cujzek, prefekt – i koji će pred mladima posvjedočiti svoje opredjeljenje za primanje svetog reda đakonata i prezbiterata, istaknuvši da je poseban dar Božji kad netko od mladih ljudi prepozna da ga Bog zove, i hrabro zakorači tim putem.
U homiliji biskup je podsjetio mlade da ima različitih pokušaja da im se protumači istina o njima, od kojih neki idu razumskim putem, i ne treba ih nikad prezreti. U neke stvarnosti života ne može se ući teoretskim putem, nego samo iskustveno. Tvrdnju je potkrijepio primjerom zaljubljivanja i prijateljstva, rekavši mladima da se ne mogu u nekoga zaljubiti niti s nekim sprijateljiti čitajući i proučavajući neku knjigu, nego tek kad stanu pred konkretnu osobu, u njima se može zapaliti duhovna iskra povjerenja i prijateljstva s obzirom na tu osobu. U vjeri se upravo to događa u našem odnosu prema Isusu Kristu, rekao je biskup, istaknuvši da se povjerenjem u Krista najbolje poznaje njegovu osobu i najdublje ostvaruje blizina s njime. Potaknuo je mlade da, dok prolaze ovim svijetom, ne ostanu slijepi duhom i u mraku s obzirom na Krista, nego da mu u vjeri otvaraju svoje biće i kako bi u njegovu svjetlu točno vidjeli same sebe, jer je on jedini istinska svjetlost svijeta. Krist je posvjedočio da je svjetlost svijeta tako što je dao sebe za nas, do kraja, do u smrt – poput svijeće koja goreći na oltaru malo po malo izgara, i time što nestaje daje svjetlo i pobjeđuju mrak. Rekao je mladima da su oni na svom križnom putu išli za takvim Kristom, te opredjeljujući se za žrtvu i zalažući se za ono što je dobro, plemenito i čestito postaju svijetli i donositelji Božjeg svjetla u našu Hrvatsku u kojoj je previše mraka. Pozvao je mlade da omoguće Isusu Kristu da po njima trajno prosvjetljuje našu Hrvatsku, da ona bude uistinu zemlja svjetlosti.