Zadar, (IKA) – Bdjenje za zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je 29. siječnja vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, s kojim je mons. Prenđa bio povezan i djelovanjem u zadarskom sjemeništu kao odgojitelj i rektor. Sudjelovali su i banjolučki biskup Franjo Komarica, kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije, brojni svećenici pristigli iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja te tisuće vjernika svih naraštaja željnih u molitvi ispratiti svoga nadbiskupa na posljednji počinak. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom dirigenta Žana Morovića i orguljaša Dragana Pejića, uz pridruženost Zbora Ivan Pavao II., koji je osnovao upravo nadbiskup Prenđa nakon Papina pohoda Zadru, a čini ga jezgra svih župnih gradskih zadarskih zborova, gromko su i veličanstveno predvodili pjevanje. “Ovom molitvom želimo reći: hvala ti Bože da si nam ga dao i da si po njemu toliko sjemena božanske riječi sijao. Hvala ti na svakoj njegovoj strpljivosti kojom je slušao, tješio i bodrio i uvijek nadu budio. Sigurno jedno od najjačih svijetlih tragova koje ostavlja jest navjestitelj i graditelj nade u dušama kojima je pastir bio”, rekao je kardinal Puljić u homiliji. Dok Bogu zahvaljujemo za dar tog života, ljudski je zahvaliti i njemu: “Hvala ti Ivane za sve što si živio i činio za čovjeka, za Crkvu, za hrvatski narod, za svećenike, za ovaj grad, za svoju nadbiskupiju. Hvala ti za svako trpljenje i molitvu, za svaki osmijeh ohrabrenja, za svaku pastirsku riječ navještaja. Hvala ti što si znao praštati i uvijek pomagao ljudima na putu milosrđa i praštanja. Hvala ti što si znao sačuvati pouzdanje u Boga, kad si osjetio ljudske granice i nemoć. Nije moguće ovom zemljom proći a ne nakupiti se zemaljske prašine. Tako je u međuljudskim odnosima, ako je došlo do nerazumijevanja ili da smo ti nanijeli bol, ti nam oprosti”, rekao je kardinal, zaključivši: “Bog te našao zrela i pozvao, izmoli i nama iz vjere zreti za nebo, za vječnost. Tebi pokoj vječni, i svjetlost vječna, a nama zahvalno srce koje neće zaboraviti Božje darove po tebi dane nama u ovom vremenu i na ovim prostorima”. Nakon otpusta, puk je pjevao himan “Zdravo Zvizdo mora”, isti onaj koji je pjevan na susretu s Ivanom Pavlom II. u Zadru. Taj je himan na starom otočkom ugljanskom napjevu oživljen baš za Papin hod i otad na liturgijskim slavljima živi među vjernicima Zadarske nadbiskupije: “Zdravo Zvizdo mora, Majko Božja nježna, vazda djevičanska, dveri rajske zdravo”. Nadbiskup Prenđa svaki je dan svoju službu, svećenike koje je ljubio nevjerojatno zadivljujućom i blagom očinskom ljubavlju, redovništvo, laike, projekte, Crkvu u Hrvatskoj i sve što mu je povjereno povjeravao zagovoru Majke Božje kojoj se utjecao molitvom krunice u svojoj kapeli ili automobilu na putu svojih pastirskih pohoda. U bdjenju je pjevano glagoljaškim napjevima sa zadarskih otoka i starim zadarskim napjevima, jer je Zadarska nadbiskupija bogata glagoljaškom baštinom i tradicijom sačuvanom do danas. Na nju je nadbiskup Prenđa bio ponosan, poticao je njeno njegovanje i čuvanje, ističući da je glagoljaštvo bitan identitet hrvatskog bića i naroda te da se u Crkvi u Hrvatskoj glagoljalo na svom narodnom jeziku, rijetka povlastica koje nisu imale druge mjesne Crkve svijeta. Nakon bdjenja puk je dugo u noć dolazio pred nadbiskupov odar u želji da maslinovom grančicom poškropi njegov lijes, prekriži se i pomoli za njegovu dušu.
Lijes s nadbiskupovim tijelom dočekala je 29. siječnja ispred katedrale Sv. Stošije rodbina, svećenici, bogoslovi, sjemeništarci, redovnice i brojan puk. Lijes su u katedralu plačući unijeli svećenici Ivan Mustać, Srećko Petrov, Josip Lenkić, Stanislav Wielinski, Dario Tičić i Diego Deklič. Obred je predvodio don Srećko Frka Petešić.