Berlin, (IKA) – Papa Benedikt XVI. stigao je 22. rujna u Njemačku, započevši svoje 21. međunarodno apostolsko putovanje, pod geslom “Gdje je Bog, tu je i budućnost”. U međunarodnoj zračnoj luci u Berlinu na početku četverodnevnog, ujedno trećega posjeta domovini, Papu su dočekali predsjednik Savezne Republike Njemačke Christian Wulff, kancelarka Angela Merkel te predstavnici lokalne i crkvenih vlasti. Nakon ispaljivanja pozdravnog plotuna, djeca u berlinskoj narodnoj nošnji predali su Svetom Ocu buket cvijeća.
Zatim je u dvorcu Bellevue, službenoj rezidenciji njemačkog predsjednika, Papi izražena dobrodošlica. Premda je ovo putovanje službeni posjet, koji će ojačati dobre odnose između Republike Njemačke i Svete Stolice, nisam došao zbog nekih političkih i gospodarskih razloga, već zato da susretnem ljude i da im govorim o Bogu, rekao je Papa. Te riječi odražavaju smisao njegova putovanja u zemlju, u kojoj sve više prevladava vjerska ravnodušnost. Papa se preko predsjednika Wulffa obratio pučanstvu Berlina i cijele Njemačke. U društvu, koje u svojim odlukama smatra pitanje istine prije nekom preprekom i daje naprotiv prioritet koristoljublju, uočavamo sve veću ravnodušnost prema religiji. Međutim, postoji potreba za nekom temeljnom poveznicom za naš suživot, u protivnom će svatko živjeti tako da slijedi vlastiti individualizam. Religija je jedan od tih temelja za uspješan suživot. Navodeći riječi reformatorskog biskupa Wilhelma von Kettelera, Papa je poručio da kao što religija treba slobodu, tako i sloboda treba religiju. Sloboda se razvija samo u odgovornosti prema jednom većem dobru. To dobro postoji jedino za sve zajedno; zato se moram uvijek zanimati također za moje bližnje. Sloboda se ne može živjeti bez odnosa, rekao je Papa u svom prvom govoru u tijeku pohoda Njemačkoj.
U srdačnoj dobrodošlici, predsjednik Wulff je upozorio na brojne probleme i izazove, s kojima se suočavaju Crkva i društvo u Njemačkoj, i rekao da se na desetke milijuna ljudi raduje Papinu dolasku.

Nakon objeda u Katoličkoj akademiji u Berlinu i kratkog posjeta Apostolskoj nuncijaturi, Papa se u popodnevnim satima uputio u njemački Parlament, gdje su ga dočekali predsjednik Parlamenta Norbert Lammert i Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone te otpratili do dvorane na prvome katu, gdje se Sveti Otac nakratko zadržao s najvišim predstavnicima njemačke vlasti i parlamentarnim skupinama. Potom se obratio okupljenima u Parlamentu. Za mene je čast i radost govoriti pred Parlamentom moje njemačke domovine. Obraćam vam se kao vaš sunarodnjak, koji je cijeli život povezan sa svojim korijenima, ali i kao Papa, rimski biskup, koji je odgovoran za Katoličku Crkvu. Vi ste me pozvali da kao Papa govorim u Parlamentu, tako ste priznali ulogu Svete Stolice u zajednici naroda i država. Imajući u vidu svoju međunarodnu odgovornost želim vam povjeriti neka svoja viđenja o pravnim temeljima liberalne države, rekao je Papa, podsjećajući na biblijski opis krunjenja mladog kralja Salomona, a prenosi Radio Vatikan. Biblija nam želi reći što ima biti važno za jednog političara, da to nije ni osobni uspjeh ni materijalni probitak. Politika se mora zauzimati za pravednost i tako ostvarivati uvjete za mir. Politički uspjeh dakle mora biti podložan pravednosti, primjenjivanju i shvaćanju prava. Papa je istaknuo da je glavna zadaća svakog političara poštovati pravo i boriti se protiv prevlasti nepravde, poglavito u ovome povijesnom trenutku kad čovjek može svojim dostignućima uništiti sebe i svijet. Pravo se ne može temeljiti na odluci većine kada je u pitanju ljudsko dostojanstvo. Pravo se mora temeljiti na naravi i razumu, postoji dakle naravno pravo zapisano u ljudskom srcu, odnosno savjesti, što je bilo jasno sve do modernog doba koje smatra naravno pravo katoličkom baštinom i stoga ne zaslužuje da ga se uzima u obzir. Tamo gdje se pozitivističko shvaćanje prava smatra jedinim ispravnim, a svako se drugo smatra subkulturom, u opasnosti je čovjek i njegova narav. Papa je govorio i o važnosti ekologije te kulturnoj baštini Europe, istaknuvši da se europska kultura rodila iz susreta Jeruzalema, Atene i Rima, iz susreta između vjere u Boga Izraelova, grčke filozofije i rimske pravne misli. Taj je trostruki susret oblikovao europski identitet, odredio je pravne kriterije, a naša je zadaća da i u ovome trenutku branimo europsku baštinu, zaključio je Benedikt XVI.

Papa se potom susreo s predstavnicima Židovske zajednice, poručivši da u društvu koje je sve više sekularizirano, dijalog između Židova i kršćana ima ojačati zajedničku nadu u Boga, bez koje društvo gubi svoju čovječnost. Sveti Otac istaknuo je i zajedničku baštinu vjere, te napomenuo da je židovskomu narodu i Katoličkoj Crkvi zajednički znatan dio njihove bitne tradicije. Obuhvatno se zajedništvo ima razvijati u uzajamnom poštovanju, i valja ga duboko uključiti u naviještanje vjere.
Istaknuvši važnost sjećanja, koje je kao jedan od stupova potrebnih da se na njima utemelji mirna budućnost, Papa je napomenuo da se taj susret održava na mjestu strahovitoga spomena. Tamo je, naime, smišljen i organiziran holokaust, uklanjanje židovskih sugrađana u Europi, rekao je Sveti Otac te spomenuo i Kristalnu noć, zbivanja koja su se dogodila između 9. i 10. studenog 1938. godine. Režim nacionalsocijalističkoga terora temeljio se na rasističkom mitu, primijetio je Papa, a “svemogući” Hitler bio je poganski idol koji je želio zamijeniti biblijskoga Boga, Stvoritelja i Oca svih ljudi. Odbijanjem poštovanja za toga jedinog Boga, uvijek se gubi i poštovanje za ljudsko dostojanstvo. Za što je sposoban čovjek koji odbija Boga i kakvo lice može poprimiti narod koji kaže “ne” takvomu Bogu, pokazali su strašni prizori iz koncentracijskih logora na svršetku rata – istaknuo je Papa. Potom je spomenuo godišnje susrete predstavnika židovskih i katoličkih zajednica, kao i rad kardinala Waltera Kaspera, nekadašnjega predsjednika Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, a posebno povijesni susret za židovsko-kršćanski dijalog, održan u Njemačkoj godine 2006.

Prvi dan Papina posjeta Njemačkoj završen je svečanim misnim slavljem na Olimpijskom stadionu, na kojem je bl. papa Ivan Pavao II. godine 1996. proglasio blaženima Karla Leisnera i Bernarda Lichtenberga, mučenika nacističkog progona. Pred oko 80.000 vjernika Benedikt XVI. u homiliji, nadahnutoj na prispodobi o lozi iz Ivanova evanđelja, podsjetio je na povijesne progone kršćana i katolika iz mržnje prema vjeri i osvrnuo se na tešku i bolnu temu zla, koje se, objasnio je, može ugnijezditi i u samoj Crkvi. Pozvao je sve ljude, vjernike i nevjernike, da ne promatraju samo vanjsko očitovanje Crkve, kao što se često događa, nego da proniknu u njezinu nutrinu kako bi mogli uživati u njezinu velikom i dubokom otajstvu. Ako se k tomu pridruži bolno iskustvo da su u Crkvi dobre i zle ribe, žito i kukolj, te ako se pogled zaustavlja samo na negativnostima, onda se više ne shvaća veliko i duboko otajstvo Crkve, upozorio je Papa. Katolike koji se ne snalaze u sučeljavanju s izazovima sekularizacije upozorio je: “Širi se nezadovoljstvo i zluradost ako se površne i pogrešne vlastite ideje i vlastiti snovi o Crkvi ne ispune”. Ostati u Kristu znači ostati u Crkvi. Cijela je zajednica vjernika čvrsto ukorijenjena u Kristu, lozi. U Kristu smo ujedinjeni svi zajedno. On nas u zajednici podupire, a istodobno se međusobno podupiru svi njezini članovi; odolijevaju olujama a zaštita su jedni drugima. Ne vjerujemo sami nego vjerujemo s cijelom Crkvom. Tko vjeruje u Krista ima budućnost i naći će utjehu i otkupljenje, zaključio je Benedikt XVI.
Svoj boravak u Berlinu Benedikt XVI. završio je u petak 23. rujna u apostolskoj nuncijaturi susretom s predstavnicima muslimanskih zajednica nazočnih u Njemačkoj. Govorio im je o savezništvu vjera. Islam je, prema njegovu mišljenju, provokacija u društvu koje odbija i zapostavlja Boga. Papa je istaknuo da kao vjernici, polazeći od vlastitih vjerskih uvjerenja, moramo ponuditi svijetu važno svjedočanstvo na mnogim ključnim područjima društvenog života, počevši od zaštite obitelji utemeljenoj na braku, do poštovanja života u svim etapama njegova naravnoga razvoja, kao i na promicanju veće društvene pravde. Potrebno je neprestano se zauzimati oko boljeg uzajamnog upoznavanja i razumijevanja, jer je to važno ne samo za mirovni suživot, već i za doprinos koji je svatko sposoban dati izgradnji zajedničkog dobra unutar iste društvene zajednice.