Zagreb, (IKA) – Na deveti u nizu 13 utoraka pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga, 13. svibnja, misno slavlje u svečevu svetištu na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić, gvardijan svetoduškog samostana o. Zdravko Tuba i župnik župe sv. Antuna Padovanskoga o. Martin Jaković. Dobrodošlicu biskupu Šašku, koji je prvi puta kao biskup pohodio župu, zaželio je o. Martin.
Na početku propovijedi biskup Šaško podsjetio je kako sv. Jakov u svojom poslanici govori kako svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači. Svaki put kad se dopusti rađanje zla, kada se promiče otklon od istine, naše zajednice postaju tužnije, pojedinci sebičniji, a narod nesigurniji. Zanemarivanje izvorišta zla, šutnja pred njegovom snagom pretpostavke su za rađanje tuge i sve ono što je protivno radosnoj vijesti. Apostol Jakov nam želi reći: bdijmo nad gibanjima Duha jer postoji težnja koja od ljubavi rađa požudu, a požuda samorazornu snagu pojedinca i zajednice. Koliko smo puta samo svjedoci u našoj svakodnevici, požude, promicanja samih sebe, postavljanja na najvišu stubu, na putu prema uspjehu onoga što je u dnu besplodno. Znamo da ljubav na svim razinama rađa život i životnost. Ali takva je ljubav dar odozgor. Postoji ljubav koja je pokretač života, za sebe ne traži ništa, doli radost drugih. Začeta u dubini srca po Duhu Svetom u nama pronalazi boravište istine, obnavlja nas, te postajmo prvi i najdraži prinos među stvorovima. Čovjekova je radost u tome, da bude prinos Bogu, rekao je biskup.

Nadalje je istaknuo kako je otajstvo koje je sv. Antun živio riznica mudrosti koja poštuje istinu, a obično svetost i učenost danas teško vežemo zajedno. Učenost djeluje oholo, prepotentno, samodostatno. Sv. Antun živio je od prijateljstva s Bogom što je najsigurnije jamstvo da se čovjek ne uzoholi da ne pokuša zasjeniti Boga i njegovo djelo. Kao što je Krist sebe obespravio i nije naglašavao svoje božanstvo, tako je svetost uvijek oslobođenost od sebičnosti. Grijeh otvara druge prostore, prostore zahtjeva prema Bogu, prostore prava na nešto, podsjetio je Šaško. No, Bog strpljivo nudi put povratka u istinsku sreću. Na tome nam putu daruje prijatelje: svece s kojima lakše podnosimo križ. I danas kad se spominjemo Bl. Djevice Marije Fatimske treba spomenuti da je sv. Antun u svoje vrijeme bio veliki mariolog i promicatelj istine o Marijinu uznesenju na nebo. Podaren mu je naslov “škrinja zavjetna”. Onaj isti, koji u litanijskim zazivima pridajemo Mariji. Znao je prijateljevati sa svetima. Divio se, i bio privučen, čeznuo za njihovom snagom odgovora Bogu. A mi ljudi lako naučimo Bogu reći ne. Za odgovor “da” kojim je progovorila Marija, ali jednako tako i svaki svetac, treba nam i snage i strpljenja, a strpljenje znači veličinu duše, rekao je biskup.
Promatrajući otajstvo Krista, očitovanoga u sv. Antunu, vidimo Božju čežnju da oslobodi čovjeka. Susrećemo razočarane ljude, jer u dnu njihova života nije stajala očaranost Božjom ljubavlju. Bog je onaj koji nam daje disati, koji daje svježi zrak. Ali, uvijek postoji netko koji pozivajući se čak i na Božji autoritet, zazivajući Božje ime, uspijeva otrovati ozračje, uništiti ljepotu kršćanstva. Iz nekih zlih srdaca ne izlazi zloća, već nešto puno teže, sposobnost da se umrtvi život. Biti kršćanin je radost, i onda kada je na našim ramenima oporost križa. Biti dionikom Crkve je lijepo, i onda kada se kao proteklih tjedana sjena laž razvija nad dobrom koje kao Crkva nastojimo živjeti. Sjena tih napada miriše istim kvascem požude i mržnje. Mi taj kruh ne želimo dijeliti drugima. Mi poznajemo od čega živi Crkva, i naš je kruh izrastao iz znaka Božjega duha, jer da se hranimo od kvasca, i kruhom od kvasca ljudskih ruku, davno bi se neprijatelji Crkve s nama obračunali. Napada se navodno institucija, napada se toplina Isusova kruha u svima koji vjeruju u Uskrsnuće. Lako se obračunavati s nekolicinom biskupa i svećenika, stvarati dojmove i privide, ali se ne može obračunati s ljubavlju. Od nje živi Crkva, i ona u Crkvi progovara. Sveti Antune, ljudi te rado zazivaju kada izgube neki dragi predmet, a ti nam budi bliz kada gubimo sebe, jer ti si ponajprije svetac pronađenoga Boga, pronađenoga smisla života i radosti u Kristovoj ljubavi, rekao je na kraju propovijedi biskup Šaško.