Istina je prava novost.

Blagdan sv. Male Terezije u Breznici Đakovačkoj

I ove godine brojni hodočasnici pohodili su 1. listopada Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj kako bi proslavili blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, naučiteljice Crkve, poznatije pod imenom Mala Terezija. Svečano misno slavlje kojem su prethodile pjevane večernje pohvale te litanije i molitve svetici, predvodio je vlč. Krešimir Aračić, župnik iz Berka, u zajedništvu s dekanom Đakovačkog dekanata preč. Josipom Ivešićem te domaćim župnikom vlč. Mirom Tomasom.

Vlč. Aračić pozdravio je sve prisutne vjernike koji su došli iz raznih krajeva biskupije te potaknuo da u „ovoj oazi mira stavimo na oltar sve svoje brige, tjeskobe, osjećaje očaja i nervoze kako bi ih Bog pretvorio u dim i učinio da sve opet bude dobro. Razmišljajmo o sv. Maloj Tereziji i nasljedujmo njen život vjere i pouzdanja“.

Prošavši ukratko kroz životni put svetice, koja je bila deveto dijete u svojih roditelja Zelije i Ljudevita Martin, danas također kanoniziranih svetaca, vlč. Aračić je u svojoj homiliji ukazao kako je upravo obiteljsko okruženje i duh vjere koji je vladao u obitelji Martin pomogao Tereziji da stekne krjeposti strpljivosti, uslužnosti, brige i pažnje, poniznosti. „U njezinoj obitelji poštivao se Bog, poštivao se čovjek, bila je prisutna ljubav prema Bogu i svim njegovim vječnim zakonima. Njegovale su se međuljudske vrijednosti. To se sve u obitelji uči“, rekao je vlč. Aračić i pozvao sve da njeguju i sami takve vrijednosti i čuvaju svetost vlastitih obitelji.

Ističući kratkoću Terezijina redovničkog života koji je trajao tek devet godina, a u kojem je uspjela dotaknuti dubinu duhovnoga života i veliku umnu zrelost te ostaviti za sobom svoj ‘mali put’, propovjednik je pokazao kako se velike stvari u životu dostižu upravo čineći male svakodnevne poslove, kao što je to činila i svetica. „Došli smo pred Terezijin lik, pred Terezijinu ljubav, da nas obaspe bar djelićem svoje hrabrosti. Hrabrost je ostati malen, ne uzoholiti se, ljubiti i činiti male stvari dobrote, a da to nitko ne sazna, iz dana u dan činiti dosadne iste radnje, a da to nitko ne dozna“, i upravo se veličina krije u tim malenostima. Osvrnuvši se i na ozračje koje danas vlada u svijetu, a koje je u potpunosti u suprotno od duha malenosti vlč. Krešimir je rekao: „Prihvaćajmo sve s osmijehom, prikazujmo žrtvu i sve svoje Bogu na dar. Da bude više molitve, zahvaljivanja, blagoslivljanja u obiteljima, a ne proklinjanja, psovki i grijeha jer to uništava pouzdanje u Boga, obitelji, društvo, prelijepu domovinu Hrvatsku, naše ljubavi i pažnje.“

Po završetku misnoga slavlja vlč. Aračić je blagoslovio i hodočasnicima podijelio ruže, znak sv. Male Terezije koja je za života obećala da će sipati kišu milosnih ruža na duše. Uz ruže, vjernici su primili i blagoslovine sv. Male Terezije te su imali priliku preporučiti se u molitve sestrama karmelićankama.