Sisak, (IKA) – Četvrti Dani kršćanske uljudbe, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije, održani su 30. i 31. ožujka u sisačkom Velikom Kaptolu pod geslom „Tko je tvoj brat, tko je tvoja sestra…”. Dane je otvorio sisački biskup Vlado Košić koji je zahvalio voditeljici Ureda Korneliji Marović za organizaciju te je pozdravio i gošće karmelićanke iz Dječjeg doma Kuća sv. Josipa iz Hrvatskog Leskovca.
Prvo predavanje ovogodišnjih dana, upravo o toj kući za nezbrinutu djecu, imala je socijalna radnica s. Alojzija Cifer, BSI, koja je na početku okupljene upoznala i s redom karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Govoreći o radu Kuće Sv. Josipa, s. Alojzija istaknula je kako taj dom u Hrvatskom Leskovcu djeluje neprekidno od 1919. godine, kada su redovnice započele svoju brigu o napuštenoj i ostavljenoj djeci, a tijekom godina kroz dom je prošlo oko 5000 djece.
U večernjem dijelu prvoga dana predavanje o prihvatnom centru za djecu u Sisku tijekom II. svjetskog rata održali su viši kustos u Gradskom muzeju Sisak Ivica Valent i povjesničar Lojzo Buturac. Valent se osvrnuo na činjenice i razloge koji su uopće doveli do stvaranja prihvatnih centara za djecu izbjeglica na području Siska, te na ukupan broj djece koji je prošao kroz prihvatilišta od kojih je jedan dio nažalost preminuo od bolesti, ali je i jedan velik dio zbrinut u brojnim obiteljima Siska i okolice. Evidenciju o djeci koja su prošla kroz prihvatilišta izradio je Ante Dumbović. „On je uspio popisati svu djecu za koju su bili poznati podaci, dok je djecu za koju se nisu znali podaci, bilo da su živa ili preminula, fotografirao i na temelju tih fotografija pokušao je spojiti djecu s njihovim roditeljima. Kasnije su te fotografije korištene u propagandne svrhe kako bi se prikazao zločinački karakter NDH”. Valent je rekao kako je najveću humanitarnu akciju brige od djeci provodila Diana Budisavljević, supruga uglednog kirurga pravoslavne vjeroispovijesti Julija Budisavljevića, u suradnji s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije, a o čemu svjedoče i zapisi iz njenog dnevnika. Istaknuo je i sisačkog katehetu vlč. Petra Žagmeštra koji je nakon rata ubijen od komunista i do danas mu se ne zna za grob. Povjesničar Buturac ustvrdio je kako je najveći dobročinitelj i prijatelj, uglavnom srpske djece, smještene u Sisku, bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Mnogi su svećenici i vjernici slijedili stavove svoga nadbiskupa, pa tako i sisački kateheta Petar Žagmeštar, koga su Siščani zvali ‘Majka sirotinje’. Nakon predavanja svoje svjedočanstvo iznijela je i Ivanka Marić, čija je obitelj udomila dijete iz Logora.
Na kraju se okupljenima obratio i biskup Košić, istaknuvši kako u Sisak na komemoraciju neprestano dolaze delegacije koje iskrivljuju činjenice i šire laž o ubojstvu 2000 srpske djece. „Ako je stvarno kroz prihvatilište i prošlo 7000 djece, 1100 ih je nažalost umrlo, ali 5500 je spašeno. Spasili su ih Siščani, spašavao ih je držani Crveni križ, Diana Budisavljević te naš Alojzije Stepinac. Kada je prije dvije godine održan simpozij o Stepincu došli su predavači iz Beograda tvrdeći da Stepinac nije želio surađivati s Dianom Budisavljević, da je jedino ona spašavala tu djecu, a da je Stepinac bio na strani ubijanja te djece. Istina je drugačija, Diana je ustvrdila da ništa ne bi mogla učiniti bez Stepinca. Nažalost, takve se laži šire i danas. Nedavno sam čitao na jednom portalu gdje Srbi u Hrvatskoj traže da se u udžbenike uvede podatak da su se u Sisku ubijala pravoslavna djeca. To su totalne laži i toliko izvrnuta povijest da se pitam gdje se mi to danas nalazimo. Siščani su spašavali tu djecu i više ne želimo slušati laži. Vrijeme je da se progovori istina da su Crkva, država i Siščani spašavali tu djecu, činili dobro bližnjima u nevolji. Neka se već jednom skine ljaga s Katoličke Crkve, bl. Alojzija Stepinca i Siska”, zaključio je biskup.
Drugi dan manifestacije počeo je predstavljanjem biskupijskog dječjeg vrtića Svete Marije Magdalene iz Sela. Vrtić su zajednički predstavili s. Krešimira Katarić, djelatnici, polaznici i njihovi roditelji, pokazavši kroz lijep program pjesama, plesa i recitacija što su sve naučili i što svakodnevno rade. Na kraju sve okupljene, a posebno djecu i roditelje, pozdravio je i biskup Košić, izrazivši osobito zadovoljstvo i radost viđenim.
Dani kršćanske uljudbe zatvoreni su predstavljanjem knjige „Nekoliko ptica i jedno nebo” autora Mire Gavrana. Autora je okupljenima predstavila voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Kornelija Marović. Gavranova djela prevedena su na 38 jezika, a prema njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 300 kazališnih premijera diljem svijeta koje je vidjelo više od 3 milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji izvan zemlje rođenja ima kazališni festival „GavranFest” njemu posvećen. Sam autor predstavio je knjigu „Nekoliko ptica i jedno nebo”, te ukratko predstavio i neke druge svoje romane kao što su „Judita”, „Krstitelj”, „Poncije Pilat”, „Kako smo lomili noge”, a pročitao je i nekoliko pjesama iz svoje jedine zbirke pjesama nazvane jednostavno „Pjesme”. U prepunoj dvorani Sv. Ivana Pavla II. predstavljanju je nazočilo i mnogo mladih te biskup Košić i europarlamentarka Marijana Petir.