Poželio im je da uvijek pronalaze nadahnuće za svoj redovnički život na primjerima sudionika događaja prikazanja Isusa u hramu odnosno Malog Isusa, Marije i starca Šimuna.

Potom su mladi Dubrovačke biskupije u dvorani Ivana Pavla II. izveli prigodan program: dvije glazbene točke, igrokaz „Prtljaga“ i jednu recitaciju-molitvu. Euharistijsko klanjanje za duhovna zvanja redovnici i redovnice imali su u crkvi Male braće, a klanjanje su predmolili pojedini redovnici i redovnice, predstavnici svojih zajednica.

Iz crkve dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha osobe posvećenog života nakon blagoslova svijeća u procesiji su krenuli prema katedrali Gospe Velike gdje je pontifikalno euharistijsko slavlje predvodio biskup Uzinić uz koncelebraciju generalnog vikara don Hrvoja Katušića te redovnika. Liturgijsko pjevanje predvodile su dominikanke, a redovnici i redovnice su također čitali čitanja i molitvu vjernika.

U homiliji biskup je govorio o poslanju sedamdesetdvojice učenika u kojem je prepoznao i poslanje redovnika i redovnica. Žetva je velika a radnika malo, citirao je biskup Evanđelje, a poziv Gospodinu da pošalje radnike u svoju žetvu bi se više odnosio na one koji dolaze poslije nas. Potaknuo je okupljene da Gospodinov poziv ne promatranju samo u odnosu na druge nego i u odnosu na sebe same, kako bi se ta molitva pretvorila u življenje i svjedočenje vlastitim životom.

Poziv i poslanje sedamdesetorici dolaze nakon poziva i poslanja dvanaestorice, protumačio je biskup kontekst te dodao da u tom pozivu Crkva na spomendan sv. Tita i Timoteja koje danas slavi, želi prepoznati širi krug Kristovih učenika ali i one koji su nakon apostola primili Isusov poziv i poslanje poput Timoteja i Tita.

„U toj sedamdesetdvojici trebamo prepoznati poslanje i poziv vas, posvećenih osoba“, nastavio je biskup. „Mi, svećenici, smo na neki način baštinici onog prvog poziva i poslanja dvanaestorice, a vi, posvećene osobe, možete se nekako više prepoznati u ovom drugom pozivu sedamdesetdvojice. U tom pozivu – a nakon Drugoga vatikanskog sabora postalo je jasnije da on ne uključuje samo vas, posvećene osobe, ali je vama upućen na jedan intenzivniji i jači način – prepoznaje se  poziv i poslanje svih kršćana. To je poslanje koje je upućeno svima.“

Osim što Isus šalje sve i svima važno je primijetiti, kazao biskup, da Isus šalje po dvije osobe zajedno. Važna mu je zajednica. Zato ste vi, posvećene osobe, pozvane živjeti i ići zajedno. Zapravo je poslanje uvijek zajedno. Možemo biti pozvani da se povučemo u samoću, ali kad se iz nje pozivamo izaći onda smo pozvani da idemo zajedno s drugima dalje, po dvoje. Ne možemo i ne smijemo biti neovisni od drugih. „Isusov poziv i poslanje nije nešto što se može činiti solirajući, ne vodeći računa o drugima, imajući svoje projekte i planove. Osobito to nije moguće u posvećenom životu. Koliko god netko ima karizmi i koliko god je nadaren, sposoban, ne može i ne smije ih živjeti bez konteksta. Kontekst je zajednica, zajednička karizma. Na kraju krajeva kontekst je Kristovo poslanje.“

Isus u evanđeoskom ulomku dalje govori o cilju poslanja sedamdesetdvojice. Cilj je njemu pripraviti put.

„U središtu našeg poslanja je Isus, njegov dolazak, a ne mi. To ne smijemo zaboraviti. Ne smijemo sebe isticati, sebe stavljati u prvi plan. Nismo pozvani i poslani drugima da bismo im sebe donijeli nego da bismo njemu pripravili put, da bi on nakon nas mogao doći.“

Biskup je spomenuo i poziv na molitvu, koji slijedi u evanđelju. To nije molitva koja Boga treba uvjeriti u nešto. Zna Bog da je žetva velika a radnika malo. To nije niti molitva samo za one koji će doći nakon nas nego je to prije svega molitva za nas koji smo pozvani i poslani da bismo se od učenika, koji sjede do njegovih nogu, pretvorili u njegove apostole, u one koji će otkriti i veličinu žetve i potrebe radnika, te kroz tu molitvu sami sebe osposobiti da bi čuli da su pozvani i otkriti da su poslani te se onda pretvoriti u radnike na njivi Gospodnjoj.

Tu dolazimo do pretvaranja molitve u život, nastavio je biskup. To je istovremeno molitva Gospodinu da nas uravnoteži, da nas učini spremnima, da nam dade unutarnji mir, slobodu, poniznost, sposobnost osobito nadilaženja poteškoća, razočarenja i neuspjeha, ali uvijek usmjerena na otkrivanje volje Gospodara žetve, kazao je u propovijedi dubrovački biskup. „Molitva je uvijek stavljanje sebe Bogu na raspolaganje i usvajanje njegove volje kao svoga životnog programa.“

U nastavku propovijedi biskup je naglasio način na koji se to poslanje vrši, a to je uvijek na način ‘biti janjci’.

Potrebno je to naglasiti, kazao je biskup posvećenim osobama, jer smo skloni, to nam je nekako u prirodi, vukovima odgovoriti na način vukova. Ne tako, govori nam Isus, nego na način jaganjca.

Sredstvo za to poslanje, a i to je taj janjeći način, jest ‘bez kese, bez torbe, bez novca, bez obuće’, kako se dalje u evanđelju govori. Biskup je potaknuo okupljene redovnike i redovnice na promišljanje o tome na što su još navezani jer je potrebno odreći se svega za Gospodina, sve njemu predati. „Jesmo li spremni prije svega otkriti svoje terete, i kao zajednice i kao pojedinci, i osloboditi ih se?“ upitao se biskup i povezao to s igrokazom koji je izveden ranije na ovom danu a govorio je o odnosu osobe prema teretima koje u životu nosi. Istaknuo je važnost odvezivanja od zemaljske logike i kriterija koji privezuju za zemlju i onesposobljuju ići naprijed.

Dubrovački biskup zatim je izdvojio neke naglaske iz pisma uz Dan posvećenog života „Baštinici Kristovi“. Dodao je kako se te poruke uklapaju i u poslanje sedamdesetdvojice koje nas šalje sve i svima: „Danas, na Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji, želio bih da vi, posvećene osobe, shvatite da je to poziv na poseban način upućen upravo vama.“

Pročelnik Dodig na kraju je zahvalio svima, a o. Vinko Maslać najavio je skori početak trajnog euharistijskog klanjanja koje vjernici laici, uz vodstvo svećenika, preuzimaju na sebe. Potaknuo je redovnike i redovnice da se i oni na svoj način priključe koliko mogu.