Zagreb, (IKA) – U samostanu Svetoga Duha franjevaca konventualaca u Zagrebu 29. i 30. rujna održava se međunarodni znanstveni skup “Posljednjih 100 godina: Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca (1907.-2007.)”. Skup je središnji događaj u sklopu Dana provincije koji se organiziraju u povodu obilježavanja stote obljetnice obnovljene samostalnosti Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Na znanstvenom skupu okupili su se provincijali i provincijalke redovničkih zajednica, tajnik vladine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Franjo Dubrović, mnogobrojni franjevci konventualci hrvatske, padovanske i slovenske provincije, te vjernici laici. Domaćin ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima o. Đuro Hontić u pozdravu je istaknuo kako se skupom želi spomenuti znamenitih imena i zaslužne braće i sjetiti se da je današnja Hrvatska provincija sv. Jeronima s Božjom pomoći, kroz razne povijesne nedaće dala svoj doprinos u povijesti spasenja u našoj crkvenoj, nacionalnoj i široj povijesti. Skup je prigoda govoriti o znanstvenom, intelektualnom, kulturnom, glazbenom i duhovnom stvaralaštvu hrvatskih franjevaca konventualaca, ali i o materijalnoj izgradnji u hrvatskom narodu, te Americi kamo su krenuli za hrvatskim čovjekom, rekao je provincijal Hontić. Uime ministra generala Reda franjevaca konventualaca o. Marca Tasce, skup je pozdravio generalni asistent za Srednju Europu (CEC) o. Miljenko Hontić. O. Luciano Bertazzo prenio je pozdrave subraće iz Padovanske provincije i podsjetio kako je poseban povijesni kontekst 1907. godine doveo do razdvajanja, kojemu se ne može zanijekati suprotstavljanja i protivljenja. Više vrijednosti zasjenjene su poviješću koja je više isticala ono što razdvaja od onoga što ujedinjuje. Ministar provincijal Slovenske provincije sv. Josipa o. Milan Kos istaknuo je 50 godina u kojima su slovenski franjevci konventualci dijelili radost i uspjeh Franjine braće u zajedničkoj provinciji. Vodstvo Provincije i odgojne ustanove velikodušno su primali i slovenske kandidate i tako omogućili nastanak Slovenske minoritske provincije.
Prvo izlaganje “Obnova redovničkog života u Provinciji potkraj 19. st.” održao je o. Bernardin Filinić. Podsjetio je na krizu redovništva u drugoj polovici 18. st. koja će potrajati u 19. st., a odrazila se i na Franjevački red u cjelini, a posebno konventualace. Tako 3. kolovoza 1827. dolazi do spajanja preostalih samostana provincije sv. Jeronima i sv. Antuna u provinciju sv. Antuna Padovanskoga, kasnije nazvanu Dalmato-Patavina. Fra Bonaventura Soldatić, Cresanin, kao provincijal (1865) preselio je sjedište provincije iz Padove u Cres, što je pridonijelo preporodu hrvatskog dijela ujedinjene Provincije. U Cresu je započeo odgoj novoga redovničkog naraštaja u duhu obnove evanđeoskog siromaštva i redovničke zajednice. Cresko središte pridonijelo je i obnovi hrvatske svijesti kod stanovništva i među članovima Provincije. Ono što je započeo kao provincijal, nastavio je kasnije i kao general pa se s pravom smatra obnoviteljem Reda franjevaca konventualaca. O “Političko-administrativnim prilikama u Istri početkom 20. st.” govorio je dr. Marino Marin. On je kratko ocrtao političke prilike u 19 st. koje su donijele velike unutarnje lomove društva do druge polovice tog stoljeća, kada dolazi do modernizacije društva u Habsburškoj monarhiji, a kasnije Austrougarskoj. Redovnička zajednica franjevaca konventualaca koja je uslijed novih političkih prilika bila prisiljena napustiti Cres godine 1919. ukazuje na to da su talijanske vojne okupacijske vlasti primijenile vrlo rigidan model ponašanja prema mjesnom stanovništvu. O. Luciano Bertazzo predstavio je “Razvoj Padovanske provincije u 20. st.” Dr. Zlatko Matijević osvrnuo se na “Diplomatski rad o. Jose Miloševića” s naglaskom na Riječku spomenicu 1915. godine u kojoj se tražila Papina zaštita i pomoć za Hrvate i Slovence. Dr. Hrvojka Mihanović-Salopek osvrnula se na doprinos o. Jose Miloševića u pronalasku “Šibenske molitve”. Podsjetila je kako je od 1905. do 1907. djelovao kao gvardijan u samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku i zahvaljujući arhivskom i znanstvenom usavršavanju u Padovi i Rimu, stručno uredio samostansku biblioteku. Sređujući arhiv šibenskog samostana, unutar starog latinskog kodeksa pronašao je umetnuti hrvatski tekst molitve iz 14. st., pisan na latinici pod latinskim nazivom: oracio pulchra et devota ad Beatam Virginem Mariam.
Dr. Katarina Koprek osvrnula se na glazbeno djelovanje o. Tomislava Talana (1910.-1989.), sudionika presudnoga koncilskoga i pokoncilskoga razdoblja u smislu obnove liturgije i liturgijske glazbe u nas. Posebno je istaknula njegovu ulogu u osnivanju Instituta za crkvenu glazbu 25. rujna 1963., gdje je Talan bio član prvog profesorskoga zbora. O uspješnosti njegova pedagoškog rada svjedoče i brojni diplomski radovi na Institutu za crkvenu glazbu. Prvi radni dan znanstvenog skupa završio je koncertom u njegovu čast u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga.
Drugog dana skupa sudionicima se pridružio i ministar general Reda franjevaca konventualaca o. Marco Tasca. Kako je u toj prigodi održan i tradicionalni susret hrvatskih i slovenskih franjevaca konventualaca, znanstvenom skupu pridružilo se mnoštvo slovenske braće. Na početku rada, pročitani su pozdravni telegrami hrvatskih biskupa.
U prvom izlaganju drugog dana “Ljubitelji prirode: Zbirka morskih algi” prof. Zoran Šeparović se osvrnuo na rad o. Pija Titiusa i o. Jeronima Granića. O. Pio Titius (1801-1884), posvetio se istraživanju biologije mora te ostavio iza sebe zapažen rad iz područja taksonomije alga Jadranskog mora, kojim je obogatio nepregledan broj instituta, gimnazija, raznih drugih škola, muzeja i kneževskih kuća. Za svoj rad dobio je više odlikovanja, diploma, zahvala, a dobiveni novac podijelio je potrebitima. O. Jeronim Granić sređuje i zajedno s biografijom o. Pija uvezuje u knjigu – zbirku kojoj daje naslov “Jadranske alge, koje je sakupio i preparirao o. Pio Titius konventualac, a determinirao i sistematizirao o. mag. Jeronim Granić, konventualac, bibliotekar Antoniane u Padovi”
“Djelovanje franjevaca konventualaca u hrvatskome katoličkom pokretu u Zagrebu” bila je tema predavanja dr. Jure Krište. Tijekom 20-godišnjeg djelovanja u državi istoga trajanja franjevci konventualci na Svetom Duhu u Zagrebu razvili zavidan opseg i raznovrsnost djelovanja. Njihova središnja preokupacija bila su društva Hrvatskoga katoličkog pokreta, a središnji lik tog okupljanja bio je o. Ambroz Vlahov. Bitno je, i presudno, da je Vlahov bio među izuzecima među katoličkim klerom te su i društva koja je pokrenuo i vodio bila iznimke.
Prof. Šimun Penava u predavanju “Žrtve poratne represije: dvanaestorica pravednika” istaknuo je kako su franjevci konventualci Hrvatske provincije sv. Jeronima dijelili sudbinu naroda i hrvatske vojske kao i ostali hrvatski svećenici. U razdoblju od svibnja 1945. do 1986. franjevci konventualci su osuđeni na 53 godine 9 mjeseci i 20 dana zatvora. Penava se kratko osvrnuo i na pojedine osuđenike – o. Dionizije Drnić, o. Petar Jus, o. Serafin Gršković, o. Teofil Han, o. Ambroz Vlahov, fra Felicijan Fajt, o. Vinko Pehar, o. Dominik Kamenski, fra Ivica Vešligaj, o. Budislav Benvin, o. Ivon Ćuk i o. Kerubin Vlahović. Za pisanu i izgovorenu riječ suđeni su i osamdesetih godina proteklog stoljeća o. Ljudevit Maračić i o. Nikola Roščić.
O. Ivan Karlić u predavanju “Pregled znanstvenog rada naše braće”, zaključio je da je petnaestak franjevaca konventualaca s doktoratom teologije u Provinciji premalo, te bi stoga trebalo mlađu braću još za studija usmjeravati prema znanstvenom radu.
O. Ivan Bradarić u predavanju “Od Glasnika do Veritasa (1929 – 2008)” osvrnuo se na periodiku u izdanju franjevaca konventualaca, istaknuvši kako je “teško da će itko ikada razumjeti koju i koliku su ulogu i važnost imali ovi časopisi na cijelo naše društvo i život Crkve u vremenu kada su izlazili. Je li učinjeno dovoljno i jesmo li na pravome putu, teško je znati, no činjenica je da je Veritas odgojio jedan naraštaj ljudi, vjernika, intelektualaca, bogobojaznih ljudi i onih koji tragaju za istinom, zaključio je Karlić.

Svečano misno slavlje na blagdan zaštitnika Provincije sv. Jeronima, 30. rujna, predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić u koncelebraciji generala Tasca, generalnog asistenta CEC-a o. Miljenka Hontića, provincijala Đure Hontića, o. Milana Kosa te više svećenika članova hrvatske i slovenske provincije. Čestitajući u svoje i uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića franjevcima konventualcima 100. obljetnicu, biskup Košić zahvalio im je za sav doprinos, prinesene žrtve, te što su svojom vjerom, nadom i ljubavi obogatili našu Crkvu. Biskup je blagoslovio novosagrađeni zvonik crkve i svetišta Sv. Antuna Padovanskoga visok 37m. Gvardijan svetoduškog samostana i voditelj projekta izgradnje zvonika o. Zdravko Tuba prije blagoslova podsjetio je kako je povezujući duhovno, kulturno i karitativno djelovanje franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu godine 1934. izgrađena zavjetna crkva u čast svecu svega svijeta. Crkvu je tada blagoslovio nadbiskup zagrebački Antun Bauer, a nadbiskup Alojzije Stepinac posvetio je oltar i u njega položio relikvije kosti sv. Antuna Padovanskoga. Izgradnjom zvonika zaokružuje se arhitektonska cjelina tog monumentalnog djela koncipiranog kao klasična građevina po uzoru na tradicijsku shemu južnohrvatskih ranokršćanskih bazilika s odvojenim zvonikom i modernim odnosom prema obliku koji vremenski i stilski evocira razdoblje srednjeg vijeka – romaniku.