Zagreb, (IKA) – Tijekom drugog dana V. hrvatskog socijalnog tjedna u Zagrebu, 22. listopada, sudionici su nakon tri bloka plenarnih predavanja sudjelovali u radu deset foruma, a rezultate su predstavili u poslijepodnevnom plenarnom dijelu rada. Živost rasprave u forumu “Poduzetništvo i društvene vrijednosti”, nakon kratkih uvodnih izlaganja, u kojoj su sudionici foruma postavljali pitanja, ali i sami nudili odgovore, potvrdila je zanimanje za tematiku koja se dotaknula povratku realnim vrijednostima i potrebnim promjenama da bi se one dostignule. U pogledu društveno odgovornog poduzetništva istaknuta je važnost etičke i religijske podloge, tj. socijalnog nauka Crkve. U zaključku drugoga foruma “Nezaposlenost i politika zapošljavanja” sudionici su istaknuli kako su mjere aktivne politike tržišta rada dobar instrument kako bi se podnio teret nezaposlenosti u društvu, pa stoga treba povećati mjere. Također su zaključili kako naglasak treba staviti na dugotrajnu nezaposlenost, te da se ona ne treba smanjiti, već iskorijeniti. Forum “Radnička prava” zaključio je kako je potrebno ustrajati na zakonima koji će omogućiti radnička prava, i njihovoj provedbi koja će značiti realnu zaštitu rada i radnika. Radnicima treba osigurati stvarno pravo na rad koje će u naravi značiti zaposlenost. Poslodavci trebaju osigurati redovno isplaćivanje plaća, jer je teološki neisplata plaća grijeh, a društveno krađa. Istaknuta je i potpora kolektivnom pregovaranju koje će za rezultat imati kvalitetne kolektivne ugovore koji jedini uistinu jamče pravu sigurnost, te materijalna prava i plaće radnika. U zaključcima foruma “Rad u poljoprivredi”, između ostaloga, podsjetilo se kako su obiteljska poljoprivredna gospodarstva i seljaci uglavnom prepušteni sami sebi, dok se neke mjere države očituju kroz nekolicinu poticajnih programa izraženih kroz relativno niske novčane poticaje. Također se podsjetilo kako je u hrvatskim ruralnim područjima poljoprivreda relativno najzastupljenija gospodarska djelatnost. U takvoj situaciji krizno razdoblje za agrar redovito izaziva opću ruralnu krizu. Stoga takvo stanje odnosa prema poljoprivredi, seljaštvu i poljoprivrednim proizvodima treba radikalno mijenjati u smjeru postizanja socijalne pravednosti. Za opstanak sela i obiteljske poljoprivrede nužno je heterogenizirati gospodarsku strukturu u ruralnom prostoru. Upozoreno je posebno na migraciju žena iz seoskih u gradske sredine, jer selo oskudijeva radnim mjestima izvan poljoprivrede. U forumu “Duhovnost rada” istaknuto je kako je u svakom promišljanju kulture rada u Hrvatskoj potrebno biti Božji sudionik, poštujući prvenstveno čovjeka nad profitom rada. S druge strane, svaki je radnik vrijedan svoje plaće, pa se istaknulo biblijsku riječ “da vapaji neisplaćenih radnika dopiru do ušiju Gospodinovih”. Ponovljeno je da u kršćanskom pogledu na rad treba vrednovati otkupiteljsku dimenziju rada, ne zaboravljajući pritom potrebu odmora, napose nedjeljnog. S obzirom na to uočava se opasnost da se zanemari zajedništvo i duhovno dobro obitelji zbog silne brige za materijalnu egzistenciju. Crkva u našem narodu pozvana je kritički sagledati vlastiti odnos prema radu kako bi na svim razinama njezin govor bio vjerodostojan.
U sklopu foruma “Obitelj, zdravlje i rad” govorilo se o obiteljskom odgoju i važnosti da roditelji upravo svojim primjerom odgajaju svoju djecu, te je zaključeno da roditeljima treba omogućiti da borave sa svojom djecom i svojim obiteljima i primjerom pokazuju kako se odgaja dijete. Govoreći o rješavanju sukoba i potencijalima obitelji, istaknuta je važnost zajedništva obitelji unutar nje same, ali isto tako i u široj zajednici. Sudionike foruma posebno se dojmilo predstavljanje bolnice Sv. Rafaela, koja je istaknuta kao inicijativa skrbi koja može biti odgovor svima koji zagovaraju eutanaziju.
U forumu “Perspektive rada u budućnosti” istaknuta je važnost promišljanja koncepta rada u hrvatskom društvu kako teorijski i metodološki, tako i praktično. Rad se ne može svesti na materijalnu proizvodnju, iskustvo postaje korisno sastavni dio pojma rada. Za uspješno suočavanje s dugoročnim trendovima na polju rada i radnih procesa potrebno je povezivanje svih nadležnih institucija. Jedan od najvažnijih institucionalnih izazova je prilagodba srednjoškolskog, ali i visokoškolskog sustava u promjenama na tržištu rada i stvarnim potrebama za pojedinim zanimanjima. Istaknuta je i potreba izgradnje regulativnog okvira koji može podržavati optimalnu ravnotežu između fleksibilnosti zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Sudionici foruma su zaključili kako je kao konkretna provedbena mjera u budućnosti potrebno izjednačiti u pravima i obvezama nove oblike rada s postojećim, osobno vrednovati oblike zaposlenja u kojima nema definiranog radnog vremena te čuvati granicu između privatnog i poslovnog, kao i omogućiti sindikalno organiziranje i druge oblike povezivanja radnika s istim radnim problemima, ako ne istim poslodavcima. U zaključcima je također upozoreno da Hrvatska treba imati aktivnu ulogu u smislu planiranja imigracijskih procesa, što uključuje otvaranje međudržavne suradnje i koordinirane pripreme dolaska potrebne radne snage. U forumu “Odgoj i obrazovanje” najvažniji naglasci u raspravi i predavanjima bili su višestruko izraženi u vidu upozorenja ugroženog statusa učitelja, problema rada u više smjena, odvojenosti roditelja i djece, dvojakog odnos medija. Sudionici su upozorili i na problem roditelja koji premalo odgajaju, tj. premalo su s djecom, a škola ne može zamijeniti roditelje. Kao problem su istaknuli i nedovoljnu prisutnost katoličkih medija, kao i svjedočenje samih vjernika. Osvrnuli su se i na važnost koju vjeronauk ima u humanizaciji hrvatskog društva kroz obrazovni sustav, te upozorili na hitnu potrebu odgoja za medije, kako roditelja, tako i učenika i svih koji rade u odgojno-obrazovnom procesu. Postavljeno je i pitanje katoličkog dnevnika koji bi bio svjetovan, ali nošen vrijednostima socijalnog nauka Crkve. U forumu “Socijalni pastoral” on je istaknut kao pastoralni imperativ za Crkvu u Hrvatskoj, stoga je potrebno u pastoralu župe veći naglasak staviti na župno-ekonomsko i pastoralno te karitativno vijeće, kao i na župnikove ali i župne suradnike u provođenju brojnih elemenata socijalnog pastorala. Socijalni pastoral zahtijeva novu paradigmu i iskorištavanje najdragocjenijeg potencijala koje Crkva ima, a to su vjernici laici. Zato je prevažno da crkvene strukture imaju povjerenja u vjernike laike. Socijalni pastoral ne može i ne smije biti supstitut za politiku ekonomiju ili rad, ali mora te stvarnosti itekako kultivirati unoseći u njih kršćanske i evanđeoske vrednote. Na kraju je istaknuto kako socijalni pastoral čini ključno pitanje toga socijalnog tjedna, jer se upravo kroz socijalni pastoral evanđeoski kultivira odnos prema radu, kapitalu, gospodarstvu, te politici, a to nam je zajednički cilj. Na posljednjem forumu “Volonterstvo” uočeni su problemi, koji su ujedno i smjernice. Na prvom mjestu je nepostojanje institucionalnog i sustavnog obrazovanja za volontarijat na svim razinama. Potom, pad društvenih vrijednosti za posljedicu ima nedostatak solidarnosti i širenje individualizma. Razvidna je i prisutnost zloporabe volonterskog rada na štetu radnika u radnom odnosu, ali i mogućnost eksploatacije volonterskog rada da bi poslodavac zaobilazio sklapanje radnog odnosa. Upozoreno je i kako je ekonomska kriza prouzročila primarnu usmjerenost na rješavanje egzistencijalnih problema, pa se pojedinac teško odlučuje na volonterstvo, a i sam poticaj na volonterstvo često se doživljava deplasiran. Iskustva stečena volonterstvom nisu priznata i prepoznata, i tu se vidi mogućnost da se tijekom volonterskog rada mogu stjecati bodovi za upis na fakultete, a mogla bi se ostvariti i preporuka za posao i napredovanje u karijeri. Na kraju je istaknuto kako deinstitucionalizacija i decentralizacija socijalnih usluga koje ulaze u strategiju o volonterstvu (2011.-2016.) otvara prostor, ali i potrebu glede korelacije volonterstva i socijalnih usluga. Volonterstvo kao darivanje vlastitog vremena mora postati put i dar kojim se otvaraju novi odnosi između osoba. Volonterstvom se stvaraju nove niti koje čine društveni kapital i u kojem je sebedarje osnovni temelj. Zbog toga volonterstvo današnjem društvu postaje izazov i svjedočanstvo novog modela društva, kao i izazov konzumerističkoj logici kojoj smo svi svjedoci.
Nakon predstavljanje rezultata i zaključaka foruma, uslijedila je rasprava o nacrtu deklaracije V. hrvatskog socijalnog tjedna, koja je predstavljena u nedjelju 23. listopada. Cjelovit tekst Deklaracije donosimo u rubrici “Dokumenti”.
Osvrt na Deklaraciju koja je bila odraz kako pripreme, tako i samog Tjedna, dao je predsjednik Programskog odbora sisački biskup Vlado Košić. Zahvalivši sudionicima na odazivu i spremnosti sudjelovanja na skupu, podsjetio je kako se promicanje socijalnog pastorala obraća prvenstveno vjernicima, Crkvi. Želimo da to bude i cjelokupna javnost, ali polazeći od sebe, ne izuzimajući sebe, Crkvu, vjernike, želeći senzibilizirati tu socijalnu osjetljivost i odgovornost za socijalna pitanja u društvu, posebno po pitanju kulture rada u našim savjestima, ali i crkvene zajednice i svih struktura u Crkvi. U duhu deklaracije, biskup Košić izrazio je osobnu želju da radnici u crkvenim institucijama budu najzaštićeniji u našoj državi; da upravo mi damo primjer kako trebaju biti poštovana prava rada, kako se razvija kultura rada, kako štititi radnike. Osobito je osjećaj ozračja povjerenja, suradnje i zajedništva na tom skupu, koji je bio i više nego neki znanstveni skup “na kojem smo se okupili poslušati rasprave, nego da smo mali priliku i osobno se susresti i izmijeniti iskustva i s povjerenjem pratiti ono što se govori i sudjelovati u raspravama”. U tom ozračju povjerenja stvara se ono što je nužno i za prenošenje tog raspoloženja na čitavu zajednicu i Crkve i države u kojoj živimo da bi se kultura rada unaprijedila. U tom kontekstu biskup je upozorio na sintagmu “nova kultura rada u Hrvatskoj”, istaknuvši da je tu i država posebno apostrofirana, i ona je adresant Deklaracije. U nastavku rada prisutni su iznijeli niz osvrta i prijedloga kako učiniti da Deklaracija ne ostane samo još jedan u nizu dokumenata, već da se oživotvori. Prisutni su jednodušno podržali da se nastavi s tradicijom održavanja Hrvatskoga socijalnog tjedna te je predloženo da se promisli i širenje sudionika na ekumenskoj razini, kao i da se na buduće tjedne pozovu predstavnici socijalnih tjedana drugih zemalja. Upućena je zahvala hrvatskim biskupima što su ponovno pokrenuli održavanje, kao i djelatnicima i suradnicima Centra za socijalni nauk Crkve HBK, koji je skup operativno proveo. Zahvala je upućena i volonterima, članovima Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži koji su tijekom sva tri dana skupa bili na usluzi, te primili sudionike iz drugih gradova na prenoćište.
V. hrvatski socijalni tjedan svečano je završio misnim slavljem koje je u zagrebačkoj prvostolnici predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji biskupa Košića, generalnoga tajnika HBK mons. Enca Rodinisa, pročelnika Katedre socijalnog nauka na zagrebačkom KBF-u mons. Stjepana Balobana te još desetak svećenika iz različitih biskupija koji su sudjelovali na Tjednu. Misno slavlje pjevanjem je uveličao katedralni mješoviti zbor.