Zagreb, (IKA) – Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 7. i 8. studenoga održana je Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama s temom “Dijete u zajednici svega stvorenoga”. Otvorenju škole nazočili su ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Vinko Filipović, viši savjetnik za vjeronauk pri Agenciji prof. Tomislav Tomašić, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK dr. Ivica Pažin, izaslanica zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića predstojnica Ureda za vjeronauk u školi s. dr. Valentina Mandarić i dekan FFDI dr. Anto Mišić. Više od tristo sudionika iz cijele Hrvatske u rad škole pjesmom su uvela djeca dječjeg vrtića sestara Naše Gospe.
Pozdravljajući okupljene uime predsjednika HBK đakovačko-osječkoga nadbiskupa Marina Srakića i predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječkoga pomoćnoga biskupa Đure Hranića, dr. Pažin istaknuo je kako je ovogodišnja tema izazov svima, jer poziva na promišljanje o dostojnom respektiranju odgovornosti djece za življenje u zajednici svega stvorenoga. Moguće je još intenzivnije razmišljati o dječjim vrtićima u kojima se neće provoditi i nuditi samo oblik vjerskog odgoja za djecu, nego će se stvarati i ponude rasta u vjeri i njihovim roditeljima: vrijeme došašća, Božića, Uskrsa bogata su područja mogućnosti zajedničkoga rasta prve zajednice – obitelji. U tom pogledu teme poput vjerskoga razvoja djeteta, kako moliti s djecom i mnoge druge neizostavna su tematska područja takvih susreta s roditeljima, istaknuo je Pažin.
Prof. Filipović, koji je prvi puta sudjelovao na školi, podsjetio je sudionike kako je temeljna odgovornost i zadaća odgajati djecu kako bi bili što bolje pripremljeni da se oduprijeti se svim nedaćama i neizvjesnostima koje ih u životu čekaju. Zahvalio je odgojiteljima što djecu odgajaju u temeljnim vrijednostima koje nose u sebi, u temeljnim vrijednostima onoga što svima u hrvatskom društvu treba, a to je razlučivanje dobrog od zla, razlučivanje pravih od drugih vrijednosti.
Dr. Mandarić u pozdravu je istaknula kako temom ova škola želi uputiti jasnu poruku o vrijednosti i odgovornosti čovjekova odnosa prema stvorenom koji se usvaja od najranije dobi. Danas smo svjedoci kako čovjek ugrožava čovjeka, a nažalost i sve češće dijete ugrožava dijete. Koliko god nam je važno da sačuvamo čistoću okoliša, najvažnije je ipak sačuvati našu djecu od zagađenja sebičnosti, laži, mržnje, netolerancije, nepoštivanja drugog i drugačijeg. Dijete se može sretno razvijati samo u društvu koje se temelji na dostojanstvu svake osobe, poručila je dr. Mandarić.

Uvodno izlaganje na školi s temom “Odgojno življenje u zajednici svega stvorenog” održao je o. Vjenceslav Mihetec OCD. Govoreći o ulozi odgajatelja u vjeri, istaknuo je kako oni sami moraju biti jaki u vjeri, da bi oduševili duše malenih, a to znači u njihova srca unijeti Boga Stvoritelja. Podsjetio je na prvu stranicu Svetoga pisma koja govori o Stvoritelju. Na taj njegov stvaralački čin čovjek je pozvan odgovoriti i to prije svega odgovornim življenjem. On u objavi pruža svoje ruke, a ja u svojoj vjeri ruke uzdižem njemu. I tu se događa susret i iskustvo, istaknuo je Mihetec, te podsjetio kako čovjek odražava sliku Boga, a iznad svega ljubav, jer Bog je ljubav. Kroz življenje ljubavi, čovjek drugome predstavlja Boga. Dijete zaključuje vizualno, i ako u meni vidi sliku Božju onda će znati da je tu Bog, ako osjeća u meni ljubav Božju koju iskazujem na bilo koji način, ono će znati za ljubav Božju. Želimo o Bogu govoriti i želimo ga predstavljati, jer ako s njim ne živimo, ako o njemu ne razmišljamo i ne raspredamo u svom srcu ono što nam govori, naše riječi neće imati snagu. I tu je naš zadatak: da budemo slični u stvaranju, da ne budemo oni koji pobijaju, da ne budemo kopija, jer tih kopija ima previše. Potrebna je izvornost, a izvor je Bog. Mi smo učitelji u vjeri, ako ne vjerujemo ono što radimo onda je to jednako ničemu. Trebamo biti usmjereni na sebe, raditi na sebi. Riječ i život trebaju ići zajedno, zaključio je Mihetec.
Sudionicima škole prikaz rada predstavio je Dječji vrtić Sveti Franjo. Cilj prikazane aktivnosti koja se protezala cijele godine bila je pobuditi u djeci duboku radost i zahvalnost prema Bogu Stvoritelju, pomoći djetetu da otkrije ljepotu i opći vrijednost od Boga stvorenog svijeta preko lika sv. Franje, te poticati kod djece pozitivno ekološko ponašanje.
Kako je škola cilj škole unapređenje rada, tijekom škole su predstavljena i nova didaktička pomagala na temu Dobrog pastira.

Drugi radni dan započeo je meditativnim igrokazom na temu stvaranja, nadahnutom Knjigom postanka, a svoj rad predstavili su i dječji vrtići “Vrapče” i “Leptir” iz Zagreba, “Zraka sunca” iz Križevaca, te Gradski vrtići Šibenik.
U predavanju “Odgoj djeteta za odgovornost i zajedništvo” prof. Mirjana Milanović istaknula je nekoliko “etapa” odgovornosti u djetetovu životu, tj. njegova odgoja za odgovornost. Za temelj svake odgovornosti postavila je osobnu i društvenu odgovornost, iznijevši nekoliko pozitivnih i negativnih primjera. Djeca odgojena s naglaskom na društvenu odgovornost često postaju društveno odgovorna, ali i frustrirana u osobnoj odgovornosti u odnosu prema drugima te s pomanjkanjem odgovornosti za razvoj i zdravlje. Ukoliko dijete odrasta s odraslima koji čuvaju njegov integritet, potiču u djetetu svjesnost njega samoga i visok stupanj osobne odgovornosti, pa dijete ima priliku izrasti u osjećajnu obzirnu i društvenu odraslu osobu, upozorila je prof. Milanović. Osobna odgovornost je biti samosvjestan i osjećati samopoštovanje. Poštivati sebe i biti svjestan sebe bitno je za izdržati nedaće i za ono kako biti bolji, zaključila je prof. Milanović. Istaknula je, posebno apelirajući na roditelje i odgojitelje u predškolskim ustanovama, da je važno sve ono što dijete može samo, to ne činiti za njega. Potrebno je prepoznati dijete, jer su djeca izrazito svjesna svoje potrebe da ih se vidi, i potrebno je obratiti pozornost na dijete. “Osobno odgovorno dijete osjeća da je netko i nešto u samome sebi i ono je smireno u odnosu prema sebi, ono izražava svoje osjećaje, potrebe i misli na način koji drugi mogu razumjeti, ono ima iskustvo odnosa s odraslom osobom i ima blisko iskustvo zajedništva”, rekla je prof. Milanović, govoreći o osobnoj odgovornosti koja je temelj svih odgovornosti. Govoreći o društvenoj odgovornosti, istaknula je da što je društvena odgovornost više stvar dužnosti i pravila to je manja vjerojatnost da će djeca razumjeti postupati na društveno odgovoran način kada odrastu. Dječja društvena odgovornost razvija se u reakcijama na ono što dijete čini u odnosu prema drugome djetetu. “Odgovornost za odnos između djece i roditelja jest roditeljska tj. odgojiteljska”, upozorila je prof. Milanović, spominjući i negativnosti preodgovorne djece koja se od rođenja mogu osjećati odgovorna primjerice za roditeljsku dobrobit. Katehetska jesenska škola završila je raspravom o aktualnoj problematici, te iznošenjem zaključaka.