Nakon svih inicijativa za osnivanje katoličke novinske agencije za svu Crkvu hrvatskoga jezika dugo se nije ništa dogodilo. U to vrijeme bio sam u Frankfurtu glavni urednik mjesečnika za hrvatske katolike u Njemačkoj “Živa zajednica”. Mislio sam ondje dugo ostati. No, početkom 1993. godine došao mi je mons. Vladimir Stanković s viješću da će se u Zagrebu ipak utemeljiti katolička novinska agencija. Predložio mi je da se primim toga posla. Pravo govoreći, nije bilo lako ostaviti dobro uhodani i siguran posao u Njemačkoj, ali nisam mogao odoljeti zovu Zagreba i Kaptola. Uskoro mi je mons. Stanković javio da su hrvatski biskupi prihvatili prijedlog da se taj posao meni povjeri. Uslijedili su dekreti HBK od 22. travnja 1993. godine. Jednim je dekretom utemeljena Informativna katolička agencija – Zagreb, drugim je ondašnjem šibenskom biskupu Srećku Badurini povjeren nadzor nad tom ustanovom, a trećim sam ja imenovan glavnim urednikom. Dao sam ostavku na službu u Frankfurtu i vratio se u Zagreb.

Agenciju je trebalo stvarati ni iz čega. Treba istaknuti da glavna zasluga za tu inicijativu i njezino ostvarenje pripada prelatu Vladimiru Stankoviću.

Razumio sam da je on zapravo u Njemačkoj pronašao donatore te je hrvatskim biskupima bilo preostalo da taj dar prime i ustanovu ozakone. Njemačka donacija imala nam je osigurati djelovanje u tijeku više godina, dok se ne uspijemo osamostaliti. On se je pobrinuo također da nova agencija dobije prostorije u kojima i sada djeluje u potkrovlju kanoničke kurije na Kaptolu 4. Sa svojom suradnicom s. Karolinom Miljak on se pobrinuo i za obnovu i adaptaciju tih prostorija.

Nisam još imao iskustva sa specifičnim agencijskim novinarstvom, ali sam se pouzdao da ću se nakon više desetljeća vođenja novinskih redakcija ipak snaći. Trebalo je početi prikupljati suradnike. Teško je povjerovati da uz tolike već istaknute medijske djelatnike kako svećenike, tako i katoličke laike, nismo mogli lako naći osobe koje bi bile sposobne i koje bi službu prihvatile. Znao sam za novinarku Suzanu Vrhovski, koja je više godina već radila u Kršćanskoj sadašnjosti i posebno u posljednje vrijeme surađivala s dr. Mirkom Mataušićem u pripremanju Liturgijskog listića. Nisam prije s njom surađivao, ali sam zaključio da posao treba povjeriti provjerenom stručnjaku. Mislim da se nisam prevario. Ona je osim rada u KS-u već putovala svijetom na razne međunarodne sastanke katoličkih novinara, poznavala je više istaknutih djelatnika katoličkih agencija i uredništava po Europi i dobro se služila njemačkim i engleskim jezikom. Ona je nakon vrlo kratkog oklijevanja pristala te je imenovana mojom zamjenicom.

Mnogo je teže bilo pronaći prikladnu osobu za direktora. Ja sam, naime, prihvatio imenovanje za glavnoga urednika, ali sam svakako želio da netko drugi bude direktor. Mons. Stanković i ja tih smo tjedana kontaktirali s nekoliko istaknutih katoličkih laika. Ljudi su jedan za drugim odbijali ponudu. One koji se nisu već radom dokazali nismo pozivali, a oni koji su već pokazali što umiju imali su već solidna radna mjesta te nisu htjeli riskirati. Jer nitko još nije mogao znati kako će IKA uspjeti i koliko će trajati. Svakako sam želio da to bude pouzdan čovjek s nekim medijskim iskustvom i znanjem stranih jezika. Želio sam zapravo da budemo uredničko-direktorski dvojac te da možemo jedan drugoga zamjenjivati osobito kad je riječ o sudjelovanju na međunarodnim skupovima, također u vođenju poslova u samoj agenciji. Nakon prilično dugog traženja uspio sam da taj posao prihvati direktor izdavačke kuće “Teovizija” Ivica Domaćinović. On nije ni imao namjeru ostaviti posao u “Teoviziji”, ali se kao ravnatelj IKA-e zaista zauzeo. Nakon dvije godine “Teovizija” je očito proširila svoju izdavačku djelatnost. Istodobno se pokazala potreba čvršćeg povezivanja IKA-e s ustrojstvom HBK. Tražili smo i pronašli novo rješenje. Biskupi su oživjeli već zamrznutu, ali pravno neugašenu ustanovu Tiskovnog ureda HBK. Pročelnikom toga ureda imenovan je franjevac trećoredac dr. Ilija Živković, koji je već djelovao u Tajništvu HBK. Biskupi su prihvatili naš prijedlog da pročelnik Tiskovnog ureda po službi bude i ravnatelj IKA-e, a naša agencija da pruža Tiskovnom uredu sve administrativne i tehničke usluge. Tako smo postigli čvršću vezu IKA-e s HBK, a novi direktor nije bio za IKA-u ekonomsko opterećenje.

Iz mjeseca u mjesec od početka smo pronalazili nove suradnike. Bili su to listom mladići i djevojke s visokom naobrazbom, neki s novinarskim neki s teološkim fakultetom, a neki s oba.

Trebalo je u hodu vršiti specifični posao novinske agencije i osposobljavati ljude za taj specifični rad. Mislim da smo u jednom i drugom uvelike uspjeli. IKA je počela proizvoditi i dnevno nuditi mnogim uredništvima vijesti iz života Crkve u svim našim biskupijama, kao i hrvatskih katoličkih ustanova u inozemstvu. Također smo selektivno preuzimali vijesti katoličkih i drugih agencija iz drugih zemalja i njima također opskrbljivali domaća katolička i građanska uredništva.

Svi su suradnici pokazali spremnost u tom se poslovnom hodu dodatno teološki obrazovati. Upoznavali su koncilske i druge novije crkvene dokumente te se učili služiti Zakonikom crkvenoga prava i raznim katoličkim enciklopedijama. Posebnu smo pozornost poklanjali usavršavanju u hrvatskom jeziku, pazeći na točnost i teoloških izraza i crkvenih nazivlja i na koliko je najviše moguće izbjegavanje tuđica. U to sam doba znao biskupima isticati da IKA nije samo katolička novinska agencija nego i škola mladih katoličkih novinara i novinarki koji će moći poslužiti i drugim katoličkim javnim glasilima. To se je posebno obistinilo u suradnji IKA-e i Hrvatskoga katoličkog radija, gdje i danas djeluje više novinara koji su se tako pripremili radom u ovoj agenciji.

Kako se moje zdravstveno stanje nije popravljalo, morao sam priznati da neću moći dulje vršiti dužnost glavnog urednika. Nisam mogao podnijeti da to budem sa skraćenim radnim vremenom, da ne kažem počasno ili simbolički. Predložio sam zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću da mi potraži zamjenu te smo zajedno došli na misao da bi to mogao biti prof. Anton Šuljić, koji je u to vrijeme djelovao u Rijeci. Dr. fra Ilija Živković uskoro je prešao na službu u Hrvatski katolički radio a zatim je izabran za generala svoga reda te se je preselio u Rim. Don Anton Šuljić postao je i glavni urednik i ravnatelj IKA-e. I tako je do danas. IKA se očito uklopila u ustrojstvo HBK te već pouzdano ispunjava ono što se od nje očekuje. Prijelaz od inozemnih donacija na budžet HBK očito je utjecao na mogućnosti proširenja agencijskih pothvata kao smo ih mi nekoć zamišljali. Ali agencija je u hrvatskom katoličkom medijskom prostoru postala nezamjenjiva.

Izvor: IKA – arhiv: Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog kolokvija “Agencijsko novinarstvo i kršćanska poruka”, koji je održan 22. travnja 2003. u Zagrebu u povodu proslave 10. obljetnice osnutka IKA-Zagreb

Prvi glavni urednik naše agencije don Živko Kustić preminuo je u subotu 19. srpnja 2014. u Zagrebu u 84. godini života. Ugledni grkokatolički svećenik, suprug i otac, glasoviti propovjednik, jedno od najvećih imena hrvatskoga novinarstva, nenadmašni komentator društvenih zbivanja, odgojitelj novih naraštaja novinara, dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila i Žive zajednice, pisac brojnih knjiga koje su široj vjerničkoj javnosti na prihvatljiv način tumačile istine kršćanske vjere; bio je pokretač i sudionik mnogih velikih inicijativa Crkve u Hrvata, među kojima su Nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici, osnivanje Kršćanske sadašnjosti, Vjeronaučne olimpijade, Maloga Koncila, Informativne katoličke agencije – Zagreb…