Zagreb, (IKA) – Hrvatsko društvo katoličkih novinara održalo je u subotu 24. veljače u Duhovnom centru bl. Marije Terezije Tauscher u samostanu Karmelićanki BSI u Zagrebu svoju godišnju skupštinu, te korizmenu duhovnu obnovu. Na skupštini je predsjednica dr. Suzana Peran podnijela godišnje izvješće od prošle skupštine održane po završetku TPT-a. Dvije duhovne obnove koje je vodio duhovnik dr. fra Darko Tepert pratile su Papine poruke. Društvo je organiziralo i tribinu „Medijski odgoj: od negative do kreative” na kojoj je uvodno predavanje imao izv. prof. Danijel Labaš. Uz Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 1. lipnja u dvorani Nadbiskupskoga duhovnoga stola upriličena je dodjela godišnje nagrade i nagrade za životno djelo, priznanja glasilima koji su slavili obljetnice, a po drugi put je dodijeljena i nagrada za mlade. Tom prigodom, predstojnik Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije mr. Borna Puškarić održao je razmatranje za temu Papine poruke. Društvo je putem svoje mrežne stranice i profila na društvenim mrežama sudjelovalo u razmjeni informacija. Također je temeljem ranijih odluka uspostavljena suradnja sa SIGNIS-om, Međunarodnom udrugom katoličkih medija, te se Društvo nada uskoro postati član.
Govoreći o planovima, Društvo će i ove godine uz obilježavanje Svjetskog dana sredstava društvene komunikacije dodijeliti nagrade, a najavljeno je i predstavljanje zbornika radova predavanja održanih na skupovima Društva proteklih godina. Izražena je nada, da će se ostvariti i barem dva studijska putovanja. U ovoj godini su i važne obljetnice, poput 50 godina Kršćanske sadašnjosti i 50 godina Zagrebačke biblije, te 25 godina Informativne katoličke agencije te će se Društvo uključiti i u te proslave. U planu je i organiziranje susreta urednika katoličkih glasila, kao i redakcija koji prate vjerske teme.
Od drugih aktivnosti u planu je tribina „Stepinac i mediji” u suradnji s Tiskovnim uredom Zagrebačke nadbiskupije. Sa željom ukazivanja na osobe koje su obilježile katoličko novinarstvo u duhu Drugoga vatikanskog koncila u planu je i organiziranje i tribine posvećene o. Ivonu Ćuku (1923.-1983.). Planira se i radionica vezana uz nove medije.
Na međunarodnom planu intenzivirat će se suradnja sa SIGNIS-om, te izvidjeti mogućnosti organizacije zajedničkog susreta hrvatskih i slovenskih katoličkih novinara.
Istaknuta je i potreba posvješćivanja javnosti, ali i novinara za teme vezane uz stradanja u poraću, te je u tom vidu predloženo organiziranje tribine u suradnji s udrugom Macelj 1945.
Uz već tradicionalna okupljanja na duhovnim obnovama, predloženo je organiziranje nogometnog turnira u suradnji s Papinskim misijskim djelima čime bi se turniru dao i humanitarni karakter, a ujedno bi bila prigoda i na taj način promovirati djelovanje za misije.
Uslijedilo je predavanje prof. dr. Stjepana Balobana „Istina je prava novost – poziv na osobnu odgovornost novinara”. U uvodnom dijelu istaknuo je kako crkveni novinari u svojem radu trebaju posjedovati dvije vrste kompetencije, a onda i izobrazbe. „To je kompetencija novinara da bi mogao raditi u medijima i kompetencija crkvenoga, katoličkog novinara, tj. stručnjaka koji je kadar pratiti, komentirati i istraživati crkveni život i odnos Crkve i društva. Ta druga, vjersko-crkvena kompetencija pretpostavlja ne samo dovoljno poznavanje crkveno-teoloških tema nego i mogućnost kompetentno tumačiti prije spomenuta zbivanja. Dok se onoj prvoj kompetenciji poklanjalo i poklanja prilično pozornosti, dotle se ova druga crkvena kompetencija jednostavno pretpostavlja. Ako se nešto pretpostavlja, onda se o tome u svojem radu previše ne razmišlja”, rekao je dr. Baloban. Osvrnuo se na ovogodišnju Papinu poruku za Svjetski dan društvene komunikacije kojom želi staviti naglasak upravo na ovu drugu kompetenciju kako bi se njome moglo suprotstaviti ‘lažnim vijestima’ koje se nezaustavljivo šire. Odmah je upozorio kako papa Franjo u poruci ne misli isključivo na katoličke novinare u crkvenim medijima. On poziva sve novinare vjernike da se istinom suprotstave lažnim vijestima. „Iako bi se na prvi pogled moglo činiti da je u poruci pape Franje glavna tema lažne vijesti, kako je to veliki dio civilnih medija odmah nakon objave prokomentirao, u borbi protiv lažnih vijesti papa Franjo glavni naglasak stavlja na osobu novinara te na njegovu odgovornost u novinarskoj profesiji. Istina, ovdje se upotrebljava pojam novinarska profesija ili zanimanje, a ne novinarsko zvanje”, rekao je predavač, te upitao „može li se za novinarsko zanimanje reći da je to zvanje, jer bitna je razlika između zanimanja i zvanja”. Pojašnjavajući te pojmove, dr. Baloban istaknuo je da „kažemo svećeničko zvanje, a ne svećeničko zanimanje; učiteljsko zvanje a ne učiteljsko zanimanje ili liječničko zvanje, a ne liječničko zanimanje. Što je s novinarima? Kažemo li novinarsko zanimanje ili novinarsko zvanje? Reći ćete, možda i s pravom, ni jedno ni drugo! Koliko je meni poznato nije baš uobičajeno reći novinarsko zvanje. Zašto? Za novinarsku profesiju, kao za druge upotrebljava se pojam zanimanje. Držim da je, posebno u kontekstu Papine poruke – gdje je u središtu odgovornost osobe novinara – novinarska profesija više od zanimanja. To bi trebalo biti zvanje”.
Analizirajući poruku, dr. Baloban istaknuo je kako Papa upozorava da se nalazimo u „začaranom krugu” u koji „lažne vijesti” bacaju današnjeg čovjeka. Iz toga začaranog kruga može se izići „istinom, a koju se konkretizira poučavanjem ljudi ‘kako razlučiti, procijeniti i razumjeti naše najdublje želje i sklonosti, da ne bismo izgubili iz vida što je dobro podliježući svakoj napasti’ (Br. 2). Dakle, problem je upravo u razlučivanju između dobra i zla; između istine i neistine; između korisnog i beskorisnog; između prolaznog i neprolaznog; između svetog i grešnog; između dopuštenog i nedopuštenog.” Međutim, da bi novinar mogao razlučiti, procijeniti i razumjeti mora sam doći do istine, ustvrdio je, jer „obraniti od laži može se isključivo istinom koja u kršćanskom shvaćanju nije samo pojmovna stvarnost. Tema istine ovdje postaje temeljnim argumentom u papinu crkveno-teološkom govoru”. No, postavlja se pitanje „kako i kada čovjek otkriva istinu”, a odgovor glasi „onda ‘kada je doživljava u sebi samom kao vjernost i pouzdanost Onoga koji ga ljubi. Jedino to može osloboditi čovjeka: ‘Istina će vas osloboditi’ (Iv 8, 32). Vjernost Bogu na nebu i vjernost čovjeku pored sebe”.
Predavač je istaknuo dva neizostavna sastojka da bi naše riječi i djela bili istiniti, vjerodostojni i pouzdani. To je „oslobođenje od laži i traženje odnosa”. U Papinoj poruci iščitava se i poziv na osobnu odgovornost novinara – „ako je odgovornost odgovor na širenje lažnih vijesti, tada je velika odgovornost na onima čiji je zadatak pružati informacije, a to su novinari, čuvari vijesti (Br. 4)”. Tu je dr. Baloban posebno ukazao na izričaj „da su novinari čuvari vijesti”. Smatra da papa Franjo misli na to da se novinari moraju boriti kako bi istinite vijesti doprle do ljudi. Danas je potrebno čuvati izvornu, istinitu i vjerodostojnu vijest kako bi ona mogla doći do čitaoca, slušatelja, gledatelja. Čuvati od koga? Od onih kojima nije u interesu da ta i takva istinita vijest dopre do ljudi. Stoga, naglašava papa Franjo, posao novinara danas nije lak, no „informirati druge znači oblikovati ih, to znači biti u doticaju s ljudskim životima” (Br. 4). Dakle, novinar nije samo prenositelj, skretničar, lovac na informaciju koju treba što prije prenijeti u eter, u javnost. On strpljivo promišlja i odvaguje. Nije mu do senzacija i krivih i lažnih interpretacija. Novinar iz doticaja s konkretnim ljudima oblikuje vijest i ona postaje njegova, pa prema tome i dio njega, njegova uvjerenja, životnog opredjeljenja. U oblikovanju vijesti u prvi plan dolazi osobna odgovornost novinara, osoba novinara u cijelom svojem integritetu, rekao je dr. Baloban, te ukazao na poziv „promicanja novinarstva mira”, a to je „novinarstvo koje obiluje pozitivnim sadržajima koji upućuju na bolja rješenja problema”.
U završnom dijelu predavanja govorio je o prisutnosti Crkve u hrvatskom medijskom prostoru, te postavio nekoliko pitanja – kako se život i djelovanje Crkve prenosi u hrvatski medijski prostor; tko prenosi – i pozitivno i negativno – što se događa u Crkvi u Hrvatskoj u javni prostor; koliko je Crkva u Hrvatskoj stvarno svjesna važnosti novinara, posebno katoličkih novinara, bilo u crkvenim, bilo u civilnim medijima”. U tom je kontekstu podsjetio na treći veliki susret vjernika laika u Osijeku (2001.) i završnu izjavu Pete sekcije koja je bila posvećena sredstvima društvenog komuniciranja. Ustvrdilo se „da ne postoji sustavna naobrazba vjernika laika za rad u medijima”. Zatim, nedostaje povjerenja između klera i vjernika laika u crkvenim medijima; oni „vjernici laici koji u svjetovnim medijima prate nevjerska područja nemaju teološku podlogu da bi u svojim tekstovima mogli nastupiti s vjerničkih pozicija, a nedostaje im i duhovna skrb”. Kako za rad u crkvenim tako i u svjetovnim medijima za Crkvu je prioritet organizacija „stručne i teološke naobrazbe, te duhovne formacije vjernika laika za rad u medijima. To je neophodno kako u obliku početne tako i trajne formacije”. Podsjetio je i da je Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije u raspravi o Crkvi i medijima iznimno važan naglasak stavila na primjereni odgoj i obrazovanje za „svijet medija” i to na svim razinama Crkve zagrebačke. Pod tim vidom se predlagalo organiziranje radionica i susreta o medijskoj pismenosti na razini župa ili dekanata. Stavljen je također naglasak na koordinirano djelovanje u promicanju crkvenih stavova u javnom prostoru. Mediji su danas iznimno važno sredstvo pod evangelizacijskim vidom, što na osobit način ističe papa Franjo. I društvene mreže su mogućnost za evangelizaciju, rekao je predavač. Osvrnuo se i na to tko u hrvatskom društvu stvarno predstavlja Katoličku Crkvu. Jesu li to crkveni mediji i katolički novinari u crkvenim medijima ili su to „stručnjaci za vjerska pitanja” u civilnim medijima koji su gotovo „istisnuli” glas crkvenih medija i katoličkih novinara u njima?” Činjenica jest da civilni mediji sve više stvaraju „sliku Crkve” u hrvatskom javnom prostoru. Što je s crkvenim medijima? Što je s hrvatskim teolozima koji su najkompetentniji za tematiku prisutnosti Crkve u javnosti, nizao je pitanja dr. Baloban, te ustvrdio kako već više godina hrvatski teolozi dobivaju sve manje prostora u civilnim medijima. „No, ako već civilni mediji ograničavaju, a neki i potpuno isključuju, prisutnost kompetentnih hrvatskih teologa u hrvatskom medijskom prostoru, što je s crkvenim medijima? „Koriste li se i samo crkveni mediji dovoljno pluralnošću teološke zbilje u Hrvatskoj ili su i oni u određenoj mjeri selektivni?” Spomenuta pitanja bila su podloga za plodnu raspravu koja je uslijedila.
Misno slavlje za članove Hrvatskoga društva katoličkih novinara u samostanskoj kapeli predvodio je don Anton Šuljić u koncelebraciji s dr. Balobanom, te članovima Društva fra Vjenceslavom Janjićem, OFM, i vlč. Josipom Kosom. Bila je to ujedno korizmena duhovna obnova.
U homiliji krećući od retka iz misnog čitanja „Tražite Gospodina dok se može naći” (Iz 55,6), Šuljić je naglasio: „Gospodina ima, ali ga uvijek ne možemo naći. Deus absconditus, skriveni Bog u teologiji, Bog koji baš ne odgovara na molitve koje mu upućujemo, Bog koji šuti skriven u svome postojanju”. Upitavši je li Božja šutnja ili Njegovo neodgovaranje, ili Njegovo neuslišavanje proporcionalno našem traženju, napomenuo je da se „mi tako brzo umorimo oko Boga, zamorimo se. „Potrebno je biti tražitelj i tražiti iz svoje ugroženosti i svoje grešnosti, jer On je došao radi grešnika, radi ‘drugih’, radi ‘one jedne izgubljene’. Da, i za 99, ali Bog resurse stavlja u potragu za onom jednom. Slijedom toga Crkva i vjernik nije radi toga da mu bude lijepo i ugodno, da bude zbrinut. Tako ni katolički novinar ne bi smio podleći tomu da bude uljepšavatelj i ugoditelj lijepog doma za 99, a da ga nije briga za onu jednu. Zato papa Franjo ima velik broj kritičara i u crkvenim ljudima i u mnogim katolicima, jer nas iz udobnosti šalje na rubove. Tamo za onom jednom. Mi, ako se imamo hrabrosti tamo uputiti, ako ga tamo tražimo – naći ćemo ga”, rekao je Šuljić. Upitavši „jesmo li Crkva, jesmo li novinari kojima je stalo da Boga tražimo u drugima, u onim „ne našima”; jesmo li Crkva koja rado prihvaća kako papa Franjo kaže ‘biti radije i uprljan, nego sjediti u udobnosti svoje sobe’; jesmo li Crkva koja se usudi da nas se i uprlja, jesmo li spremi ući u ring, osobito medijski ring, gdje ćemo dobiti i udaraca”, Šuljić je odgovorio: „Tu nam je mjesto jer Isus nije došao u situaciju u kojoj je mogao proći sa svim pljeskovima, On je došao tu gdje je najluđe bilo postojati, te je za čovjeka donio oslobađajuću, Radosnu vijest. Ako poslužimo tom poslanju, tom zvanju, tom identitetu, tada Bog nije absconditus, već sigurno duši daje odgovor”.
Na misi se molilo za katoličke novinare da budu proroci na mjestu na koje su poslani, glas prema javnosti osobito onaj koji traga za istinom. Molilo se i za sve na rubu društva, kao i za pokojne članove HDKN-a.