Rijeka, (IKA) – Godišnje hodočašće Istrana na Trsat koje se tradicionalno održava prve subote u rujnu okupilo je 3. rujna u perivoju svetišta više od 3000 hodočasnika, pristiglih autobusima i osobnim automobilima iz svih dijelova Porečke i Pulske biskupije. Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša u suslavlju s pedeset i sedmoricom svećenika. Dobrodošlicu svima izrazio je gvardijan trsatskog svetišta o. Anton Jesenović.
Biskup je u homiliji aktualizirao poruku evanđeoskog ulomka o čudu na svadbi u Kani u kontekstu Godine milosrđa, nastojeći razlomiti riječ evanđelja istaknuvši lik Blažene Djevice Marije kao Majke Milosrđa, koja predstavlja svijet prije susreta s Gospodinom, ali i kao onu koja je imala ključnu ulogu u utjelovljenju Božje milosrdne ljubavi prema čovjeku. Misericordia je sastavljena od riječi miseria i cor, to znači da bližnjemu u nevolji treba pomoći prihvaćajući ga sa srcem, naglasio je biskup. Ljubav kojom pomažemo ne smije biti egoistična već upućena na drugu osobu koja ima svoje ime. Pomagati treba djelotvorno, djelima, istaknuo je biskup. Savršenu ljubav nalazimo u Utjelovljenju. Utjelovljeni Sin Božji dolazi na ovaj svijet kako bi pokazao savršenu ljubav i milosrđe, i iskazivao ga svim naraštajima. U utjelovljenju Isusa Krista je vrhunac milosrđa. On se utjelovljuje kako bi bio bliže čovjeku. Vrhunac Božje ljubavi je muka, smrt i uskrsnuće Sina Božjega, kako bi mi zadobili spasenje. Blažena Djevica Marija je na poseban način povezana s Utjelovljenjem Sina Božjega. Ona je primjer savršene vjere, ona je Majka Milosrđa jer je osjetila na poseban način to milosrđe. Njezin “Magnificat” je molitva zahvale svih generacija ljudi za milosrđe koje Bog iskazuje ljudima, naglasio je biskup.
Njezino iskustvo Isusove smrti i Uskrsnuća pokazuje nam da milosrđe ponekad znači i velike boli. Danas se često nepravilnim tumačenjem milosrđa opravdava stvari koje su protivne Kristovu nauku, poput pobačaja ili eutanazije kao čina olakšavanja patnje. Biskup je nastojao ukazati na dva pogrešna ekstrema u tumačenju milosrđa. U katekizmu pape Pija IX. Nalazimo definiciju grijeha prema Duhu Svetomu, a koji se odnose na milosrđe: prvi je preuzetno ufanje u Božje milosrđe a drugi je sumnja u Božje milosrđe. Jednostavno tumačenje toga pojma je da ne možemo čitav život živjeti u grijehu a nadati se Božjem milosrđu ne želeći ništa učiniti da bi se popravili. S druge strane, drugi ekstrem je posve odbacivati ideju postojanja Božjeg milosrđa i biti veliki pesimist. Budimo razboriti jer mala je granica do ta dva ekstrema, upravo preko takve pogrešne vizije grijeh može ovladati čovjekom i učiniti da izgubi mogućnost spasenja. Savršenstvo pravednosti koje želimo da ljudi imaju prema nama je Božje milosrđe, i upravo takvo milosrđe mi trebamo iskazivati drugima, potrebno je čuvati se pada u zamku milosrđa koje je puki nekritički sentimentalizam, kao i drugog ekstrema, legalističke pravednosti bez milosrđa, istaknuo je propovjednik. Misno slavlje uveličali su pjevači iz više istarskih župa, pod dirigentskom palicom vlč. Rudija Korace.
I ove je godine obnovljena tradicija hodočašćenja pješice na povijesno Hodočašće Istrana Majci Božjoj Trsatskoj. Skupina od 70-ak hodočasnika krenula je tradicionalno u četvrtak 1. rujna iz pazinskog Franjevačkog samostana Pohođenja Marijina, nakon zajedničkog misnog slavlja točno u podne. Misno slavlje predvodio je o. Euzebije Knežević, pavlin iz Svetog Petra u Šumi, koji je došao ispratiti hodočasnike. Među hodočasnicima bila su četvorica svećenika i jedan brat laik. Prvu noć prespavali su u crkvi Gospe Karmelske na Boljunskom polju. U petak su prešli Učku. Nakon dolaska u Matulje ondje su sudjelovali na zajedničkom misnom slavlju sa župljanima, i ondje prenoćili. U subotu krenuli su rano ujutro, još za mraka, prema trsatskom svetištu. Nakon uspona Trsatskim stubama stigli su u perivoj Trsatskog svetišta za misno slavlje, na kojem su tradicionalno sudjelovali vjernici iz svih župa biskupije.