Zadar, (IKA) – Europski susret misijskih animatora djece počeo je sa svojim petodnevnim održavanjem u nedjelju 6. ožujka misnim slavljem sudionika iz dvadeset europskih zemalja u kapeli samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru. U koncelebraciji svećenika sudionika tog susreta misu je predvodio nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj Antun Štefan. Na susretu pod geslom “… I uzme noću dijete i majku njegovu te krene” (Mt 2,14) sudjeluju nacionalni animatori Papinskoga misijskog djela svetog Djetinjstva, među kojima je i generalna tajnica Papinskoga misijskog Djela svetog Djetinjstva iz Vatikana Baptistine Ralamboarison. To su misionari isključivo u radu s djecom. Ti animatori ne žive u misijskim zemljama, nego u svojim europskim zemljama gdje žive, rade misijsku animaciju djece. Ta djeca postaju mali misionari, djeca za djecu, kako se kaže u Djelu svetog djetinjstva. “Našoj djeci pomažemo da shvate da postoje njihovi vršnjaci u dalekim misijskim zemljama koji nemaju iste duhovne ni materijalne uvjete kao oni. Našu djecu u Europi potičemo, odgajamo da imaju veliko srce za svoje vršnjake diljem svijeta, da imaju osjećaja za misije, i to najmlađe”, rekao je vlč. Štefan.
Prije mise svatko se osobno predstavio i ispred oltara položio dar koji je donio sa sobom iz svoje zemlje, a povezan je za misijski pastoral kojim se sudionici bave i njima osobno znači u životu. Tako je predstavnik Njemačke donio fotografiju križa koji je napravljen od dijelova brodova izbjeglica koji su se bili naplavili u Lampedusi. Neki su donijeli krunicu, ruksak, kip majke i djeteta, (u Engleskoj i Irskoj je 6. ožujka Dan majki), komad misijske odjeće i drugu posebnost koja povezuje animatore u njihovom djelovanju za djecu u misijama.
Tema odabrana za susret u Hrvatskoj su djeca izbjeglice. Među ljudima koji posljednjih mjeseci prolaze kroz Europu puno je djece. Raspravljat ćemo što se događa u dušama te male djece koja su s roditeljima ostavila domove. Kako se odnositi prema toj djeci? Moramo se pobrinuti za tu djecu. To je jedan od misijskih poticaja koji želimo dati susretom u Hrvatskoj, rekao je vlč. Štefan. Svaka zemlja ima svoje iskustvo u tome. U mnogo župa diljem Hrvatske i u BiH mnogi vjeroučitelji, redovništvo i svećenici puno ulažu u misijsku svijest hrvatske djece, da se ne brinu samo za svoje vršnjake u njihovim mjestima, nego da se brinu za te daleke ljude. U Hrvatskoj se taj pastoral, djeca za djecu, Djelo svetog djetinjstva, najviše odvija za vrijeme došašća, a glavni događaj za to misijsko djelo je blagdan Sveta tri kralja. Moramo pohvaliti vjeroučitelje, svećenike i redovnice, redovnike a i roditelje koji puštaju djecu za takav kršćanski odgoj, odgoj s mišlju na vršnjake koji žive u misijama”, rekao je vlč. Štefan, dodavši kako su i mediji na toj strani, jer kad je dijete u pitanju, nitko ne može ostati ravnodušan.
Tragom evanđeoskog navještaja prispodobe o ocu i dva sina na misi, vlč. Štefan rekao je kako je Isus to ispričao kako bi svojim slušateljima u ono vrijeme rekao da treba uvijek praštati i imati razumijevanja za druge. “Isus objašnjava i ulogu roditelja, je li otac svoju ljubav i oprost dao prebrzo i previše. Isus kaže, nije. Nikad nije previše ljubavi i previše darivanja. Premda to možda ne znamo koristiti, naš Otac nam želi pomoći. Svi smo misionari, očevi, majke, djeca. Biti misionar može biti svatko tko ima vjeru, treba biti vjeran do kraja, kako potvrđuju toliki misionari, do mučeništva do sadašnjih dana, diljem svijeta”, rekao je vlč. Štefan.
Istaknuo je da je to prvi put da se taj susret, koji se inače održava svake dvije godine, organizira izvan Luxemburga. “Doživljavam to kao posebnu milost. Mogla se predložiti bilo koja zemlja za održavanje susreta misijskih animatora djece iz Europe. Mislio sam da je dobro da ja predložim Hrvatsku”, rekao je vlč. Štefan. Organizacija takvog događaja traži i puno žrtve, angažmana, duhovnih i materijalnih doprinosa.
Prvoga radnog dana Susreta, 7. ožujka, predsjednik Europskog vijeća za misijsku formaciju djece (CEME) Markus Offner održao je predavanje “Situacija s maloljetnim izbjeglicama i njihovim obiteljima u Europi i svijetu”. Nakon 60 milijuna izbjeglica poslije II. svjetskog rata, nikad kao sada nije bilo ovoliko izbjeglica. Reakcije u Europi su različite i kontradiktorne. Neki grade barijere, a drugi propovijedaju kulturu dobrodošlice i integracije. “Izbjeglička kriza je poput katalizatora u našim državama. Ona izvlači najbolje u mnogim ljudima koji brinu o izbjeglicama. U drugima ta situacija izaziva porast mržnje koja se izražava na Internetu, ali i paljenjem izbjegličkih centara te fizičkim nasiljem”, upozorio je Offner, upitavši “znači li naš kršćanski identitet u trećem mileniju marginalizaciju i isključivanje ljudi drugih religioznih i kulturoloških uvjerenja, ili nam naša vjera daje ideje kako bismo trebali reagirati u toj situaciji”. U želji da se pomogne djeci da dožive poruku o Božjoj ljubavi za cijelo čovječanstvo, izložio je četiri gledišta o temi bijeg i izbjeglice: biblijski, pogled Katoličke Crkve, praktični i osobni pristup te zaključio: “Svi pripadamo jedinstvenoj ljudskoj obitelji. Svi imaju neotuđiva prava. Kad god i gdje god su temeljna ljudska prava ugrožena i nepoštovana, Crkva mora dići svoj glas”.
Tema Offnerova drugog izlaganja bila je obiteljski život, iskustvo djece i što to znači za misionarski rad. Pokazao je kako se tijekom povijesti mijenjao i razvijao koncept obitelji, istaknuvši da “ako želimo raditi s djecom i za njih, važno je uzeti u obzir njihovu primarnu sredinu u kojoj žive, njihovu obitelj. Svatko je rođen u obitelji i time je obilježen. No, ono što čini obitelj izmijenilo se tijekom vremena. Ne radi se samo o pitanju tko pripada obitelji, već se promijenilo i ono što čini obitelj”. Posljednjih desetljeća, u skladu s društvenim i ekonomskim promjenama i onima koje se tiču očekivanja vezanima za ulogu muškarca i žene, promjene su bile specifične. Ljudi žive dulje, a nacionalni sustavi za društveno dobro olakšali su teret obiteljima nudeći im socijalnu i ekonomsku pomoć. “Sa sociološkog stajališta, europski ideal obitelji više od sto godina usmjeren je na djecu. Sve se okreće oko djeteta. Na temelju teorije o jednakosti spolova, uloga svakog spola u obitelji postupno se sve više razvijala u znaku partnerstva i međusobnog nadopunjavanja. Biblijski temelj za to čini priča o stvaranju iz prvog poglavlja Knjige postanka: Bog stvori čovjeka na svoju sliku; na svoju sliku stvori ih Bog; muško i žensko stvori ih”, rekao je Offner, istaknuvši da su muškarac i žena stvoreni na sliku Božju sa svojim različitostima i međusobnim privlačenjem, a ne sami za sebe, samo muškarac ili samo žena.
Podsjetio je i na misao pape Franje u njegovoj završnoj riječi na Obiteljskoj sinodi, kad je rekao da su obiteljski odnosi došli na sljedeće: “Vidjeli smo da ono što se čini normalnim biskupu na jednom kontinentu, može biti čudno, gotovo skandalozno, biskupu na drugom kontinentu; što vidimo kao prijestup protiv dobroga u jednom društvu, može biti shvaćeno kao razumljiva i neotuđiva zapovijed u drugom; što vidimo kao slobodu svijesti u nekome, može dovesti do zbrke i zbunjenosti u drugome. Zapravo, kulture se u značajnoj mjeri razlikuju i svaki opći princip potrebno je inkulturalizirati ako želimo da bude poštivan i primijenjen”. “Koliko god se kulture i konteksti razlikovali, ne smiju postojati sumnje da će obitelj u budućnosti biti važno mjesto na kojem čovjek raste u stasu i vjeri. Obitelji se nastavljaju razvijati. Pastoralni ili misionarski poziv na koji se ljudi odazivaju mora sadržavati te misli. Važno je pomno pratiti kako obitelji žive i kako se danas doživljavaju i sa stajališta djece”, poručio je Offner.
Misno slavlje sudionicima Europskog susreta u katedrali Sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, istaknuvši da je Crkva po naravi misionarska, misije su njena trajna i aktualna stvarnost. Susret europskih misijskih animatora svjedoči bogatstvo duha služenja, misionarenja i potiče da razmišljamo o otajstvu Crkve, bogatstvu koje Katolička Crkva pruža svim ljudima. Biti katolik ne znači samo ne biti pripadnik neke druge religije, nego podrazumijeva biti katolik u različitosti, biti jedno i zajedno u različitosti. To bogatstvo očituje taj susret okupljanjem oko oltara predstavnika iz različitih naroda Europe i šire. Pružaju nam otajstvo i osjećaj kako je lijepo biti članom takvog zajedništva, istaknuo je mons. Puljić, zahvalivši svim misionarima diljem svijeta koji svojim svjedočkim i mučeničkim življenjem do sadašnjih dana, do polaganja i vlastitog života smrću, izgrađuju, oplođuju i šire otajstvo Crkve. Podsjetio je i kako je 2007. g. bio domaćin Djelu svetog djetinjstva u Dubrovniku kad je održana četvrta Konferencija Papinskih djela svetog Djetinjstva zemalja Mediterana i istočne Europe. Misno slavlje pjevanjem su animirali zadarski sjemeništarci Zmajevića i župni zbor mladih katedrale Sv. Stošije, a u tamburaškoj pratnji sjemeništaraca, zbog stranih sudionika, pjevali su i pjesme na engleskom jeziku.
Susreti europskih misijskih animatora pastoralnim djelatnicima donose novi polet u misijskoj animaciji djece, a 1973. g. započeli su ih Njemačka, Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Švicarska, kako bi surađivale u misijskoj animaciji djece. Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela je ustanova Katoličke Crkve koja pomaže djelovanje misionara u misijskim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Ima četiri ogranka: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog Petra apostola, Djelo svetog Djetinjstva i Misijska zajednica, čime djeca svojim djelovanjem i kreativnim akcijama pomažu vršnjacima u misijskim krajevima.