München, (IKA) – Regionalne sjednice hrvatskih pastoralnih i socijalnih djelatnika iz Njemačke na čelu s novim delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj Ivicom Komadinom održane su 7. veljače za Bavarsku regiju u Poingu kod Münchena, 8. veljače u Karlsruheu u HKM Srednji Baden za regije Baden-Württemberg I, Baden-Württemberg II., 9. veljače u Wiesbadenu za Rajnsko-majnsku regiju, 14. veljače u Mülheimu a.d. Ruhr za regiju Sjeverna Rajna i Vestfalija te 15. veljače u Hildesheimu za Sjevernu regiju. Na sjednicama se okupilo više od 140 sudionika. Prigodnu riječ uputio je delegat Komadina kojemu je mandat delegata započeo 1. siječnja ove godine, a traje do 31. prosinca 2015. Na sjednicama je sudjelovao i ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu fra Josip Bebić, koji se osvrnuo na stanje hrvatskog dušobrižništva u svijetu te pastoralnim djelatnicima prenio pozdrave hrvatskog episkopata. Na sjednici u Wiesbadenu sudjelovali su i generalni konzul Generalnog konzulata BiH u Frankfurtu Nikica Džambo i konzul gerant Generalnog konzulata RH u Frankfurtu Damir Sabljak, koji su istaknuli važnost hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj i u svijetu te su zahvalili dušobrižnicima na njihovoj zahtjevnoj službi. Na toj je sjednici prikupljeno 1230 eura za gradnju crkve Sv. Franje u Žeravcu u BiH, a sjednici je bio nazočan i župnik te župe fra Ivan Ćurić. U Hildesheimu je voditelj HKM Göttingen-Braunschweig Ante Ivančić izabran za novog predstavnika Sjeverne regije.
Predavanje o temi “Integracija kroz izobrazbu” održao je dominikanac Frano Prcela. Upozorio je da biti informiran još ne znači i biti obrazovan, informacija postaje znanje kad se ona odvagne, prosudi i stavi u neki širi kontekst. Integracija je pak u trajnoj napetosti između integracije i asimilacije. Migracijskim pristupom Crkva je tamo gdje je čovjek; Crkva “ide za migrantima”, omogućuje im vjerski život na materinjem jeziku. Brine se za očuvanje ne samo vjernika, nego i njihove kulture. Crkva se brine za dostojanstvo čovjeka. Ona je sup(a/u)tnica, solidarnost u nevolji. Crkva je mjesto integracije i zagovornica integracije. Ona je “Crkva mnogih jezika i naroda”, pojasnio je Prcela. Tako i domovinska Crkva ide za svojim narodom kako bi mu omogućila elementarni vjerski život. U počecima je, kao što su se naši ljudi smatrali radnicima na privremenom radu, i domovinska Crkva smatrala da je s njima na privremenom radu. Kasnije je i sama postala Crkva sa stalnim boravkom u inozemstvu. Njemačka Crkva je pak još do početka 20. st. angažirala vlastite svećenike, koji znaju jezike “stranaca”. Od sredine 50-ih godina 20. st. dolaze dušobrižnici iz zemalja migranata. Financijska situacija omogućava ispuniti gotovo sve personalne potrebe njihova namještenja. Od početka 70-ih godina “privremeni gosti” postali su useljenici. Pritom domaća Crkva od misionara očekuje “da njeguju vlastitu kulturu kao bitnog nositelja vjerskog života, da podupiru odgovarajuće institucije i događanja ali i da preuzmu ulogu “posrednika između kultura” posebice za one koji trajnije ili trajno ostaju u Njemačkoj. Mjesna Crkva zatim sve više strane svećenike i zajednice potiče na kooperativni pastoral s njemačkim svećenicima i zajednicama, zbog nedostatka svećenika i financijskih sredstava. Sve se više ustraje na integraciji, a zapravo se prakticira pastoralna asimilacija. U početku je za dolazak hrvatskih svećenika u Njemačku bio preduvjet hrvatski jezik, a sada je preduvjet njemački jezik, kazao je Prcela, i zaključio kako je integracija u njemačko društvo bolje išla nego li integracija u ovdašnji crkveni život.