Dubrovnik, (IKA) – Deveta obiteljska škola Dubrovačke biskupije održana je od 18. do 20. studenoga u hotelu Neptun u Dubrovniku. Tema trodnevnoga duhovnog susreta obitelji bila je „Cjeloviti odgoj u rastrganom vremenu”, a naslov je uzet iz apostolske pobudnice pape Franje „Amoris Laetitia”. Voditelji su bili prof. dr. fra Ante Vučković, katehistica prof. dr. Jadranka Garmaz te ekipa suradnika koja vodi radionice. Školu je otvorio pročelnik Biskupijskog vijeća za život i obitelj don Ivo Zečević, a uvodničar je bio vjeroučitelj Krešimir Marković.
Prve večeri na temelju ulomka iz Evanđelja po Luki o događaju kada se Isus izgubio na povratku iz hrama, a roditelji su ga onda tri dana tražili i našli kako razgovara s učiteljima u hramu, dr. Vučković skrenuo je pozornost na odnose unutar Svete obitelji. Rekao je kako niti jedno dijete nije sasvim ono što roditelj želi, te da djeca često žele jedno, a roditelji drugo. Istaknuo je ogromno povjerenje koje su Isusovi roditelji imali u svoje dijete i u čemu su ga odgajali što je kasnije donijelo plodove u tome da je Isus postao uravnotežena odrasla osoba. „Važno je da dijete može rasti u povjerenju jer mu roditelji daju ozračje povjerenja”, istaknuo je predavač. Također je spomenuo potrebu djeteta da ima svoj odnos s Bogom skriven od roditelja, a roditelji ga svojim primjerom života trebaju dovesti do tog odnosa.
Profesorica Garmaz ustvrdila je kako je nova Papina enciklika „Amoris laetitia” pisana jednostavnim jezikom te tako njezino iščitavanje može biti od velike pomoći obiteljima. Posebice se zadržala na sedmom poglavlju enciklike, naglasivši prednost vremena u odnosu na prostor u smislu da je važnije davati djetetu vrijednosti koje će u njemu potaknuti procese i koje će ono dalje nositi u životu i uzimati u obzir u svojim odlukama nego ga stalno kontrolirati. Roditelji se često osjećaju nesigurni u odgoju svoje djece i traže pomoć od drugih, kazala je te dodala da im u cjelovitom odgoju djece i te kako može pomoći župna zajednica, a predaja vjere je prva zadaća roditelja u ovom rastrganom svijetu, naglasila je Garmaz.
Pedesetak obitelji s djecom iz različitih župa predstavili su se nakon zaziva Duha Svetoga. Djeca podijeljena na dobne skupine s voditeljicama su iste večeri imali i svoje radionice, a roditelji su u kongresnoj dvorani slušali predavanja.
Škola je 19. studenoga nastavljena predavanjem dr. Vučkovića o odnosu očeva i sinova u obitelji, na temelju teksta iz Evanđelja po Marku u kojem jedan otac dovodi Isusu svoga sina za kojeg kaže da ima nečistog duha, a Isus ga liječi. Isusovi učenici djetetu nisu mogli pomoći, pa ga je zato otac u svojoj muci doveo Isusu. Nakon toga je nastala rasprava među učenicima i farizejima o tome. „Tamo gdje ima vjere nema potreba za raspravom nego ima potreba da se vjera ‘vidi’ razumom, to je zahtjev da se razumije i to nije protiv vjere.” Kršćanstvo se ne boji argumenata i rasprave, ali njegova snaga nije u raspravama o Bogu nego u životu iz odnosa s Bogom. Roditeljima najčešće nije toliko problem ono što se s njima događa nego ono što se događa s njihovom djecom, pa je tako i ocu iz Evanđelja najveći problem bilo to što mu se događa sa sinom. Taj opis sinovljeva ponašanja predavač je sagledao u perspektivi poteškoća u komunikaciji. „Da bi se izbjegle muke u komunikaciji oca i sina jako je važno da otac uspostavi odnos s Bogom jer će tako naučiti da on sam nije sve, da ne mora moći sve, da dijete može imati život odvojen od oca. Kad otac uspostavi dobar odnos s Bogom, olakšava se djetetu orijentaciju u svijetu”, poručio je dr. Vučković.
U poslijepodnevnom predavanju dr. Vučković govorio je o odnosu majke i kćeri, a za otkrivanje nekih nijansi tog odnosa poslužio se tekstom iz Evanđelja po Mateju u kojem žena Kananejka traži od Isusa da joj ozdravi kći i Isus na kraju to učini. Tumačeći korake koji otkrivaju kako je do toga došlo predavač je upozorio na načine na koji je žena nekoliko puta prelazila granice, a tek kad je to shvatila, a Isus joj je pomogao da shvati, došlo je do ozdravljenja. I u ovom slučaju problem nije bio u osobi za koju se tražila Isusova pomoć nego je postojao problem u odnosu, odnosno u osobnosti žene koja je i u odnosu prema svojoj kćeri prelazila granice. U takvim slučajevima kada kćeri ne mogu prepoznati svoje emocije koje su različite od dominantnih majčinih dolazi do mnogih problema i krivih izbora.
Radionice na kojima su sudionici rasvijetlili sebi svoj odnos s ocem odnosno s majkom predstavila je dr. Garmaz, a nakon rada u skupinama predstavnici skupina su izložili rezultate. Drugog dana škole obitelji su sudjelovale na euharistijskom slavlju koje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić. Djeca su za vrijeme predavanja i radionica za roditelje bili na radionicama organiziranim za njih, a radionice su vodili Kristina Rožić, Ivana Jovanović Trostmann, Tajana Martić i Jelka Prkačin kao i animatori Dubrovačke biskupije i odgojiteljice u vjeri. U večernjim satima je bila organizirana tombola i prikazan film „Kao na nebu”.
Posljednjega dana škole održano je predavanje i radionica o odnosima u braku među supružnicima. Dr. Garmaz rekla je da je odnos pretpostavka za komunikaciju te da komunikacija utječe na međusobne odnose. Spomenula je i neke komunikacijske vještine koje se mogu usvojiti poput učenja slušanja druge osobe ili verbalnog govora. Dodala je kako često u komunikaciji s drugim osobama pazimo na ton kojim govorimo i biramo riječi dok u supružničkom odnosu ne pazimo na to, pa su i to dimenzije na kojima se može poraditi u obitelji. Potaknula je supružnike da se prisjete dana svoga vjenčanja i slike o bračnom drugu koju su tada imali te da na tim temeljima grade i obnavljaju svoj brak. Dr. Vučković govorio je o raznim karakteristikama ljubavi na temelju Pjesme nad pjesmama i Himna ljubavi. Istaknuo je da je ženina najveća potreba da bude voljena, a muškarčeva da osjeti da ga žena poštuje te da su, kada to ne osjećaju, frustrirani. Kao prvo obilježje ljubavi istaknuo je velikodušnost kojom druga osoba onome koji je voli postaje važnija nego što jest i kojoj je onaj koji voli spreman dati sve, pa i samoga sebe. U radionici su zatim bračni parovi pokušali otkriti kakvim ponašanjem (ne)pokazuju muževima poštovanje odnosno ženama da su voljene, što su zatim na plenumu prezentirali. Djeca koja su s roditeljima sudjelovala na školi radila su u likovnoj, dramskoj, kreativnoj i percepcijsko-motivacijskoj radionici, a svoju kreativnosti izražavali su i oni najmlađi u radu s odgojiteljicama u vjeri. U kratkom videu prikazan je na kraju škole njihov rad, a svi su ih nagradili pljeskom. Pjevanjem je školu obogatio Slavljenički tim molitvene zajednice Effatha. Za dalji nastavak rada na kvaliteti svog bračnog odnosa predavači su preporučili knjigu „Ljubav i poštovanje”.
Deveta obiteljska škola Dubrovačke biskupije završila je zahvalnim misnim slavljem koje je predvodio biskup Uzinić a propovijedao je dr. Vučković. Na kraju skupa biskup Uzinić i pročelnik Zečević zahvalili su sudionicima škole i svima koji su pridonijeli njezinom uspjehu.

.